Radikulopatija (lat. radiculopathia, od reči lat. radicula, „мали корен“ i grč. -πάθεια, - „патња“, „-болест“), radikularni sindrom, radikularni bol, radikularno oštećenje, stanje je ili bolest korena spinalnog nerva, u području vratne ili slabinske kičme kao posledica pritiska na nerv izbočenosti (protruzije) oštećenog (obolelog) međupršljenskog diska, kod diskus hernije, spondiloze, diskartroze ili zapaljenjskih promena izazvanih bakterijama, virusima ili hemijskim materijama (hemijski radikulitis). Oko dve trećine svik kompresivnih oštećenja korenova nerava odnosi se na lumbosakralne korenove (najčešće korenova L5 и S1) i nose opšteprihvaćen naziv išijas. Vratne (cervikalne) radikulopatije nastaju nakon pritiska na nerv u vratnom delu kičme (najčešće nakon oštećenja korenova C5-C6 и C6-C7).[1][2]

Radikulopatija
Latinskiradiculopathia
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostneurohirurgija
MKB-10M54.1
MKB-9-CM723.4, 724.4, 729.2
DiseasesDB29522
MeSHD011843

Epidemiologija uredi

Oko 65% radikulopatija lokalizovano je u lumbalnom (slabinskom) delu kičme, a oko 90% lumbalnih radikulopatija uzrokovano je hernijacijom međupršljenskog diska (diskus hernija), sa radikularnom kompresijom. Međutim diskus hernija i kompresija živca koju ona izaziva nije isključivi uzrok, jer i druge patoanatomske promene mogu da utiču na oštećenje nervnog korena (npr. stenoza spinalnog kanala, foraminalna stenoza itd).[3]

Degenerativne promene ponekad mogu biti uzrok radikularnog oštećenja, bez uticaja promena ili oštećenja međupršljenskog diska.[4]

Oko 5% do 10% bolesnika u okviru lumbalne radikulopatije ima kao glavni simptom išijalgiju, dok se prevalencalumbalnog bola kreće od 49% do 70%. Incidenca lumbalne radikulopatije kao posledica oštećenja diska, u opštoj populaciji procenjuje se na 2,2%.[4]

Među faktorima rizika za nastanak radikulopatije, brojna istraživanja pokazuju uticaj sledećih faktora;[4]

  • lični faktori (životna dob, telesna visina, mentalni stres i pušenje),
  • profesionalni faktori (rad povezan sa stalnim dizanjem i nošenjem tereta, izloženost vibracijama tokom rada ili za vreme dugih vožnji)

Polne razlike i fizička spremnost, prema sprovedenim istraživanjima, nisu neposredno povezane sa radikulopatijom.[5]

Etiologija uredi

Uzroci radikulopatija mogu biti veoma raznovrsni i dele sa na primarne i sekundarne:

Primarna radikulopatija uredi

Nastaje nakon razvoja primarnog procesa u korenima spinalnih živaca, i može biti uzrokovana; autoimunim poremećajima, bakterijskim ili virusnim agensima hemijskim materijama (lekovi, droga, alkohol itd), primarnim tumorskim procesom itd.

Sekundarna radikulopatija uredi

Nastaje kao posledica oštećenja kičmenog stuba (vratna i slabinska radikulopatija), promena u okolnim strukturama oko spinalnih korenova i drugim procesima u organizmu - koji neposredno ili posredno mogu izazvati oštećenje nervnih korena najčešće u predelu vrata ili donjeg dela leđa ali i u grudnom delu tela kod;

Patofiziologija uredi

Uzroci i mehanizmi nastanka radikulopatija mogu biti višestruki, ali kao glavni pokretački mehanizmi navode se;

Vrste uredi

Oblici radikulopatija i srodni poremećaji:

Dijagnoza uredi

 
Kosi projekcioni rendgenski snimak muškarca sa promena u potiljku i levom ramenu, koje pokazuju suženje levog intervertebralnog foramena 4. vratnog kičmenog nerva, što odgovara zahvaćenom dermatomu.

Dijagnostički postupci se značajno razlikuju između pojedinih zemalja, ali i unutar jedne zemlje.[13] Dijagnoza se zasniva na;[14][15]

  • Anamneza (u kojoj dominira bol koji zrači u vrat, rameni pojas i ruku kod vratne radikulopatije ili bol duž noge kod lumbalne). Distribucija bola umnogome zavisi od toga koji je nervni koren zahvaćen. Pored bola u anamnezi bolesnici navode senzitivne smetnje (dizestezije).
  • Objektivan (fizikalan) pregled, u kome poseban značaj ima neurološki pregled uz primenu odgovarajućih kliničkih testova (Lazarevićev test i Laugeov test i drugih testova). Lazarevićev test koji je kod lumbalne radikulopatije ustanovljen u 91% ima specifičnost od 26%. Dok ukršteni Lazarevićev test ima visoku specifičnost od 88%, ali osetljivost od samo 29%.[16]
  • Dopunska ispitivanja, među kojima najveći značaj imaju radiološke metode vizuelizaciji promena na nivou supstrata kao što su radigrafija, kompjuterizovana tomografija, magnetna rezonantna tomografija, mijelografija, diskografija.

Tabela 1. Dijagnoza cervikalne (vratne) radikulopatije[1]

- Bol Slabost
(pojedini mišići)
Gubitak senzibiliteta Gubitak refleksa
C5 Vrat, ramena, međulopatični predeo, spoljni deo ruke Deltoid,
Spinati,
Romboidni
Spoljna ivica ramena, nadlaktica Biceps,
(Brahioradialis)
C6 Ramena, spoljni deo podlaktice i prva dva prsta Biceps,
Brahioradialis
Ekstenzor carpi radialis
Spoljna podlaktica i prva dva prsta Biceps,
(Brahioradialis)
C7 Međulopatični predeo, zadnji deo ruke, sredina podlaktice Triceps
Extensor carpi digitorum,
Flexor carpi radialis
Flexor carpi ulnaris
Sredina podlaktice i srednji prst Triceps
C8 Sredina podlaktice i šake Extensor carpi digitorum,
Flexor digitorum (sublimis profundus)
Flexor carpi ulnaris
Sredina podlaktice i šake i peti prst Fleksori prstiju
(Triceps)
Th1 Sredina ruke do lakta Unutrašnji mišići šake Sredina ruke ka laktu -

Tabela 2. Dijagnoza lumbalne (slabinske) i sakralne (krstne) radikulopatije[1]

- Bol Slabost
(pojedini mišići)
Gubitak senzibiliteta Gubitak refleksa
L4 Duž butine i unutrašnjeg dela noge
do unutrašnjeg gležnja
Quadriceps,
Tibialis anterior,
Primicači butine
Unutrašnjost noge Patelarni
(čašični)
L5 Zadnji deo butine i spoljašnji deo lista, gornji deo stopala Extensor digitorum brevis, longus,
Peronealni
Gornji deo stopala Ahilov
S1 Zadnjica i zadnji deo butine, lista i spoljni deo stopala Extensor digitorum brevis, Peronealni,
Gastrocnemius,
Soleus
Taban i spoljna ivica stopala Ahilov
S2 до S4 Zadnji deo butine, zadnjica i genitalije Gastrocnemius,
Soleus,
Abductor hallucis,
Abductor digiti quinti pedis,
Mišići sfinktera
Zadnjica analna regija i genitalije Bulbokavernozni
Analni

Terapija uredi

Konzervativna terapija uredi

U akutnoj fazi bolest se leči konzervativnim načinom lečenja [17] i u proseku traje 6 do 8 nedelja. a obuhvata primenu sledećih oblika lečenja:[18][19]

Lečenje lekovima -medikamentozna terapija uredi

Primarna terapija

Usmerena je prema osnovnim uzročnicima bolesti kod primarne radikulopatije (antibiotska, antivirusna, imunosupresivna, citostatici itd)

Simptomatska terapija

Fizikalna terapija uredi

  • trakcija kičme,[20][21]
  • terapeutske vežbe,
  • lasero, magnetna, hidro, termo, elektro i sonoterapija,
  • manuelna masaža,
  • akupunktura,[22]
  • spinalna aksijalna dekompresija),
  • osteopatska terapija i hiropraksija,
  • kognitivno-bihevioralna terapija.

Brojna istraživanja pokazala su malu razliku uspešnosti lečenja kod bolesnika koji su mirovali u odnosu na bolesnike koji su aktivni. Nakon ovih rezultata mirovanje kao oslonac lečenja više nije preporučljiv.[4]

Hirurška terapija uredi

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b v Raičević R., Petković S, Lepić T Osnovi vojne neurologije, Bolesti intervertebralnog diska, pp. 260-266, VMA Beograd, 2004
  2. ^ Brain, W.R.: The neurological manifestations of cervical spondylosis. Brain, 75: 187-225, 1952.
  3. ^ Rhee JM, Schaufele M, Abdu A. Radiculopathy and the herniated lumbar disc: controversies regarding pathophysiology and management. J Bone Joint Surg Am 2006;88:2070-80.
  4. ^ а б в г д ђ Bosković K. Lumbalna radikulopatija Kritički pristup dijagnostici i lečenju lumbalne radikulopatije., Med Preg12008; LXI (11-12): 553-556. Novi Sad
  5. ^ Airaksinen 0, Brox n, Cedraschi C, Hildebrandt J, Klaber- Moffett J, Kovacs F, et al. European guidelines for the management oflow back pain. Eur Spine.l 2006;15(SuppI2):SI25S127.
  6. ^ Sekiguchi M, Kikuchi S, Myers RR (2004). „Experimental spinal stenosis: relationship between degree of cauda equina compression, neuropathology, and pain”. Spine. 29 (10): 1105—11. PMID 15131438. doi:10.1097/00007632-200405150-00011. Arhivirano iz originala 08. 05. 2013. g. Pristupljeno 12. 09. 2010. 
  7. ^ a b Peng B, Wu W, Li Z, Guo J, Wang X (2007). „Chemical radiculitis”. Pain. 127 (1-2): 11—6. PMID 16963186. doi:10.1016/j.pain.2006.06.034. 
  8. ^ Marshall LL, Trethewie ER (1973). „Chemical irritation of nerve-root in disc prolapse”. Lancet. 2 (7824): 320. PMID 4124797. doi:10.1016/S0140-6736(73)90818-0. 
  9. ^ McCarron RF, Wimpee MW, Hudkins PG, Laros GS (1987). „The inflammatory effect of nucleus pulposus. A possible element in the pathogenesis of low-back pain”. Spine. 12 (8): 760—4. PMID 2961088. doi:10.1097/00007632-198710000-00009. 
  10. ^ Takahashi H, Suguro T, Okazima Y, Motegi M, Okada Y, Kakiuchi T (1996). „Inflammatory cytokines in the herniated disc of the lumbar spine”. Spine. 21 (2): 218—24. PMID 8720407. doi:10.1097/00007632-199601150-00011. Arhivirano iz originala 03. 10. 2018. g. Pristupljeno 12. 09. 2010. 
  11. ^ Sakuma Y; Ohtori S; Miyagi M (2007). „Up-regulation of p55 TNF alpha-receptor in dorsal root ganglia neurons following lumbar facet joint injury in rats”. Eur Spine J. 16 (8): 1273—8. PMC 2200776 . PMID 17468886. doi:10.1007/s00586-007-0365-3. 
  12. ^ Séguin CA, Pilliar RM, Roughley PJ, Kandel RA (2005). „Tumor necrosis factor-alpha modulates matrix production and catabolism in nucleus pulposus tissue”. Spine. 30 (17): 1940—8. PMID 16135983. doi:10.1097/01.brs.0000176188.40263.f9. Arhivirano iz originala 03. 10. 2018. g. Pristupljeno 12. 09. 2010. 
  13. ^ Jarvik .IG, Deyo RA. Diagnostic evaluation of low back pain with emphasis on imaging. Ann Intern Med 2002;137: 586-97.
  14. ^ Childress MA, Becker BA (maj 2016). „Nonoperative Management of Cervical Radiculopathy”. American Family Physician. 93 (9): 746—54. PMID 27175952. 
  15. ^ Tawa N, Rhoda A, Diener I (februar 2017). „Accuracy of clinical neurological examination in diagnosing lumbo-sacral radiculopathy: a systematic literature review”. BMC Musculoskeletal Disorders. 18 (1): 93. PMC 5324296 . PMID 28231784. doi:10.1186/s12891-016-1383-2 . 
  16. ^ Deville WLJM, Windt DAWM, van der Dzaferagic A, Bezemer PD, Bouter LM. The test of Lasegue: systematic review of the accuracy in diagnosing herniated discs. Spine 2000;25:1140-7.
  17. ^ Vroomen PCA.I, Krom MCTFM, de Siofstra PD, Knottnerus JA. Conservative treatment of sciatica: a systematic review. J Spinal Dis 2000; 13:463-9.
  18. ^ Bošković K. Lumbalna radikulopatija i kvalitet života. Monografija 79. Medicinski fakultet Novi Sad 2009.
  19. ^ Koes et al. Diagnosis and treatment of sciatica.BMJ 2007;334:1313-1317.
  20. ^ Heijden, G.J.M.G., Bronfort, G., Bouter, L.M., Traction for low-back pain with or without sciatica. The Cochrane Database of Systematic Reviews 2007, Issue2. Art No: 10.1002/14651858.CD003010.pub4.
  21. ^ Deen G, Rizzo T, Fenton D. Sudden Progression of Lumbar Disk Protrusion During Vertebral Axial Decompression Traction Therapy. Mayo Clin Proc. 2003;78:1554-6.
  22. ^ Podichetty VK, Reddy A. Acupuncture, transcutaneous electrical nerve stimulation, and topical analgesics. In: Walsh D, ed. Palliative Medicine. Philadelphia, PA: Saunders/Elsevier; (2009), стр. 1398-1404.
  23. ^ Kenneth T, Fisher C, Boyd M, Bishop P, Wing P, Dvorak M. Outcome evaluation of surgical and nonsurgical management of lumbar disc protrusion causing radiculopathy. Spine 2007;32(13):1414-22.
  24. ^ Weinstein .IN. Tosteson TO. Lurie .10, Tosteson ANA. Hanscom B, Skinner JS, et al. Surgical vs nonoperative treatment for lumbar disk herniation: the spine patient outcomes research trial (SPORT): a randomized trial. .lAMA 2006;296: 2441-50.
  25. ^ Weinstein IN, Lurie JD, Olson PR, Bronner KK, Fisher ES. United States' trends and regional variations in lumbar spine surgery: 1992-2003. Spine 2006;31:2707-14.
  26. ^ Atlas SJ, Keller RB, Wu YA, Deyo RA, Singer DE. Long-term outcomes of surgical and nonsurgical management of sciatica secondary to a lumbar disc herniation: 10 year results from the Maine lumbar spine study. Spine 2005;30:927-35.

Spoljašnje veze uredi

Klasifikacija



 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).