Razgovor:Lutovo

Aktivne diskusije

Prvi podnaslovUredi

Lutovo 42 37 20 sjeverne geografske širine i 19 24 37 istočne geografske dužine. Nama prvi poznati pisani pomen stanovnika Lutova star je 526 godina (računato do 2011. godine). To je turski popis Skadarskog sandžakata iz 1485. godine prevod pisca Selami Paluhe na albanskom jeziku objavljen u Tirani 1972. godine. Nahija Piperi počinje popisom sela Lutova. U Lutovu je tada življelo 24 domaćinstva, koja su, po imenu domaćina, popisana ovako: Milica, sin Boškov, Radiša, sin Leke, Rajko, sin Bogila, Vuksan, sin Dabka, Bogić, sin Vukče, Radona, sin Rajkov, Rajko, sin Milošev, Stepan Bogić, Ivan, sin Rajkov, Stepko, sin Jankov, Miron, sin Radkov, Radona, sin Ratkov, Radič, sin Bogojev, Stepan Pusja, Radonja, sin Radkov, Brato, sin Miomanov, Radosav, sin Rajkov, Radoslav Rajko, Radonja, sin Radkov, Vukašin, sin Dabkov, Leka, sin Pavlov, Đurađ, sin istog, Đurič, sin Maraša i Provjov, sin Radosava Lutovo je oaza na lijevoj strani rijeke Morače, čije su povremene bujne vode, kidale fizičku vezu s Piperima i uticale da Lutovo vremenom postane sastavni dio plemena Bratonožića. Tako znamo da su svi Lutovci istog korijena bez obzira koje prezime nose: Gogići, Đurkovići (potomci Đola Krkeljića --Đurkovića), Jakovljevići, Jovanovići, Krkeljići, Laševići, Lutovci, Čubrovići, Mirkovići, Radojevići, Tomaševići kao i u Borač kod Kragujevca: Miškovići, Markovići, Tatići, Ćurčići razgranati od pretka tamo doseljenog Lutovca iz Dapsića. U konačnim plemenskim promjenama Lutovo se našlo ukliješteno na petomeđi: Pipera, Bratonožića, Vasojevića, Morače i Rovaca, a na pola puta po među Podgorice i Kolašina. Vremenom pod pritiskom jačih, atar Lutova je sužavan i sveden na današnjih 23 km2 vodoravne površine. Međa sa Ptičom (Vasojevići) tačno je tu gdje je kraj izvora i pitomih predjela, tako da na Lutovskoj strani od te međe počinje crnogorski sušni reon krša. Od Lutova do najbližeg naselja ima 5,4 km. U ataru Lutova nema izvorske vode osim u Kruševice na krajnjem sjeveru i rijeka Morača donje u dnu kanjona Platija. Stoga se selo sa vodom snabdijeva(lo) iz 27 bunara prosutih po cijelom ataru od Platija do vrh planine, i 14 jama snježanica u planini Siljevik. A kad je i tamo nestajala voda išlo se dalje po 2 do 7 km u jednom smjeru, zavisno odakle se krene. Lutovo ima preko 2.300 hektara ukupne površine. Od toga je 1.200 hektara neplodno, ustvari kamen, masivne gromade, litice koje se ne mogu prelaziti bez zaobilaženja i traženja struga a na to se uzaludno gubi mnogo snage i vremena. Kad se tome doda da je teren ispresijecan uvalama, bregovima i visovima od 135 metara kod Dubočice na obali rijeke Morače do na 1459 metara nadmorske visine na Vilinom Kolu u planini Siljevik, kao i da je malo čega blizu kuća pa se ide daleko da bi se doprlo do mjesta rada, dobija se jasnija slika u kakvim se uslovima odvijao život tih stanovnika. Posjedi su usitnjeni i rasuti po cijelom ataru, pa je to izazivalo napore bez predaha, sa puno praznog hoda te se jedva stizalo da se obave neodložni poslovi. To je tako bilo iz dana u dan, cijele godine i cijelog života. Takva atmosfera držala je pojedinca, porodicu, bratstvo i selo uvijek napregnutim, opreznim i budnim, što je na svoj način oštrilo um, gajilo humane odnose i pomjeralo među izdržljivosti do nemogućih granica. Vremenom je to postala i karakterna osobina da se ne pristaje na lako, a da se crpi snaga iz kamena. Na tom i takvom surovom prostoru i onakvom okruženju odvijao se život Lutovaca omeđen još i prirodnim preprekama Kruševog potoka i nepremošćene rijeke Morače, Uzeto za ogled stanje 1941. godine u Lutovu je imalo 44 domaćinstva u kojima je življelo 220 stanovnika i to: Jovanovića 83, Krkeljića 71, Radojevića 29, Mirkovića 23, Gogića 10, Tomaševića 1, Đukanovića 2 i ostalih 1. Ta 44 domaćinstva početkom 1941. godine imala su: Obradive zemlje 105 rala ili 19.11.00 hektara, ili 43 ara po domaćinstvu. Koza i ovaca 2.095, Govedi 118, Konja 15, Magaradi 10, Košnica pčela 230. Sa tim imovnim stanjem Lutovo je zatečeno 1941. godine a to je bio glavni oslonac za opstanak u ratnim godinama, jer su okupacijom presahli svi oblici dotadašnjih malobrojnih primanja kao i smanjena mogućnost da se radom zaradi ili nešto uopšte doda uz ono što se imalo. Bilo je italijanskog sledovanja ali ni to ne za svaku porodicu. Iz ovakvog minijaturnog prikaza može se shvatiti kako je sve to uticalo na s vijest stanovnika a osobito mladih ljudi u onom prostoru i vremenu. SPOMENIK POGINULIM LUTOVCIMA OD KRAJA SEDAMNAESTOG VIJEKA DO 1945 GODINE: POSJEČENI KATUN Pošto spadam u generaciju koja je odrasla u Lutovu a onamo ne živi smatrao sam za dužnost da očuvam nešto od onoga što se u Lutovu vjekovima zbivalo i da se tako otrgnu i zaštite od zaborava imena poginulih Lutovaca. Stoga sam uz pomoć rukopisa mog oca Nikole, koji je naslovio Mučenički i slobodarski život Lutova i uz korišćenje drugih pisanih i usmenih izvora sačinio pregled poginulih iz Lutova od kraja sedamnaestog vijeka do 1945. i jednog 1991. godine. A za Lutovce iz Dapsića i Zagorja po redu pogibija kako su to sačinili Dušan Radošev Lutovac uz pomoć Voja, Miomira, Janka, Mihaila i drugih Lutovaca. Na masivnom grebenu, lijevo od zaravni zvane Posječeni katun, iznad zaseoka Gusići, u Lutovu sam 2000 godine uradio spomenik na kojem sam uklesao 128 imena, i to: 92 imena iz Lutova: Jovanovića 40, Krkeljića 18, Mirkovića 13, Radojevića 13, Gogića 4, Tomaševića 4; 36 imena iz Dapsića i Zagorja; Uz ovih 128 uklesanih imena njima će se dodati još 2 imena iz Lozne, 1 ime iz Murina i 8 imena iz Borča kod Kragujevca, te će se naći Zajedno na Posječenom katunu 139 imena poginulih Lutovaca. Spomenik je na nadmorskoj visini od 1.o70 metara i dominira prostorom: polukružno od Stravča do trmanja, a onamo dolje i dalje preko Podgorice do Orjena i Rumije. Na Spomeniku sam radio od početka marta do decembra 2000. godine i još jedan mjesec 2002. godine. Polje Spomenika je podijeljeno na pet jednakih stubaca. Iznad imena je tekst uklesan velikim slovima: NEKA SE VJEČNO POMINjU IMENA OVIH LUTOVACA. Ukupno je uklesano 1421 slovo visine od 4 do 7,5 santimetara. Slova su obojena žutim zlatom te se lako čitaju bez obzira na vremenske prilike Na prilazum ispred imena, ugrađena je mermerna ploča na kojoj je uklesano: DOK ODMARAJU NA VRHU PIŠTEKA NEKA ORLOVI ČITAJU IMENA LUTOVACA POGINULIH U ODBRANI OVIH GORA...I DALEKIH PROSTORA Na Spomeniku su imena poginulih uklesana ovim redom: Vukajlo Vukov, Jovanović Jokov Manojlo, Jovanović Manojla Jovan, Jovanović Jovana Bogdan, Jovanović Jovana Pavić, Jovanović Jovana Šćepan, Jovanović Šćepana Božo, Jovanović Pavića Kuso, Jovanović Šćepana Nikola, Jovanović Kusov Mema, Jovanović Kusov Milovan, Jovanović Božov Miloš, Jovanović Memin Krnjo, Jovanović Sima Murat-Spasoje, Jovanović Paja Nikola, Jovanović Miloša Pero, Jovanović Miloša truno, Jovanović Krnja Vukota, Jovanović Stefana Vučina, Jovanović Stefana Grujica, Jovanović Vukašina Jovan, Jovanović Radovana Manojlo, Jovanović Stefana Milun, Jovanović Krnja radoje, Jovanović Zrna radoš, Jovanović Ljakića Rašo, Jovanović Murata-Spasoja Sekule, Jovanović Grana Ananija, Jovanović Đoka Batrić, Jovanović Novičin Jevrem, Jovanović Đokov Jovo, Jovanović Milovana-Midža Mališa, Jovanović Grana Pavić, Jovanović Đukana Stefan, Jovanović Stevana Božidar, Jovanović Milije Veliša, Jovanović Dragiše Vlado, Jovanović Luke Vojin, Jovanović Nikole Grujo, Jovanović Perovana Mijuško, Jovanović Milenka Milovan,

Krkeljić Toškov Ljakonja, Krkeljić Ćubranova Zlaka, Krkeljić Stefana Božina, Krkeljić Beća Novak, Krkeljić Beća Radivoje, Krkeljić Radonjin Radosav, Krkeljić Lukin Vojin, Krkeljić Jefta Mijajlo, Krkeljić Ivanov Milovan, Krkeljić beše Stanoje, Krkeljić Ćirka Nasto, Krkeljić Đura Vujadin, Krkeljić Vojina Miloš, Krkeljić Periše Milutin, Krkeljić Rista Radoje-Ma

Lutovo - nastavakUredi

Razgovor o Lutovu stao je pri kraju jednog svijetlog imena Ma... a to je nadimak Krkeljić Rista Radoja-MALjA. A dalje su na Spomeniku uklesana ova imena: Krkeljić Vojina Novica, Krkeljić Raška Arsenije, Gogić Vuka Mitar, Gogić Bora Bogdan, Gogić Rada Vuko, Gogić Periše Đuro, Radojević Joka Velimir, Radojević Velimira Novak, Radojević Novaka Đuro, Radojević Radoja Mušika, Radojević Milovana Krsto, Radojević Milje Mileta, Radojević Đura Blažija, Radojević Ilije-Buja Novak, Radojević Vukašina Vlado, Radojević Andrije Vladimir-Vlado, Radojević Andrije Stojan, Radojević Jevrema Branko, Radojević Milete Miladin, Tomašević Joka Tomaš, Tomašević Tomaša Vukan, Tomašević Goluba Radovan, Tomašević Milutina Golub, Mirković Pavića Vuksan, Mirković Janka Petar, Mirković Boška Anto, Mirković Miluna Božo, Mirković Nikole-Kera Pero, Mirković Petra Spasoje, Mirković Anta Jagoš, Mirković Boža Nikola-Nikica, Mirković Mijajla Radosav, Mirković Radisava Vasilija, Mirković Mitra Vojislav, Mirković Nasta Obren-Breno, Mirković Nasta Stana. Lutovci iz Dapsića: Prezime je uklesano na vrhu stubca i glasi Lutovci iz Dapsića, pa se u daljem tekstu daju samo imena, kao što na Spomeniku glasi: Janićije, Radoje, Radomir-Čubro (po kojem će njegovi potomci uzeti prezime Čubrovići - prim. S.N.J.), Radule, Milutin, Mirko, Čubrov Radoje, Čubrov Milun, Mile, Stojan, Spasoje, Andrija, Vukajlo-Vule, Mina, Jovan, Krsto, Radonja, Danilo, Mirko, Novica, Jovan, Radovan, Milonja, Milun, Dragutin, Radovan K., Vaso, Vukašin, Veličko, Vujica, Tomo, Vukašin. Lutovci iz Zagorja: Pero, Tomo, Luka, Mijat. Doklesaće se još i imena: Iz Lozne Lutovac Milosav i Niko. Iz Murina Lutovac Alekse Vukman a iz Borča kod Kragujevca: Marković Danilo i Bogoljub. Mišković Milan, Milovan i Miloljub, Tatići Radisav, Milorad, Dragoslav i Života. SPOMENIK PODIGAO I SLOVA UKLESAO Svetozar NIKOLIN, 21.09.2000. GODINE. Namjerno sam izostavio prezime jer pojednako pripadam svim Lutovcima. Izvor: Knjiga Svetozar N. Jovanović: GRUJO - Lutovci poginuli u Drugom svjetskom ratu - Spomenik Lutovcima poginulim od krljaja 17-og vijeka do 1945. godine, Beograd 2004/2005. godine, štampa Grafičar Užice, strana 300. - Beograd, 12. januar 2012. godine, Svetozar Nikolin Jovanović, o64/123 66 41

Vrati me na stranicu „Лутово”.