Ranavalona III
Ranavalona III (Amparibe, 22. novembar 1861 — Alžir, 23. maj 1917) bila je poslednja suverena kraljica Madagaskara. Vladala je od 30. jula 1883. do 28. februara 1897. godine i borila se protiv kolonizacije od strane Francuske. Kao mlada izabrana je među nekoliko kvalifikovanih žena za kraljicu i naslednicu Ranavalone II, nakon njene smrti. Kao i prethodna kraljica, Ranavalona III ušla je u politički brak sa članom Hoba dinastije, političarom Rainiarivonijem, koji je bio premijer Madagaskara,i u velikoj meri nadgledao svakodnevno upravljanje kraljevstvom i upravljao svojim poslovima. Ranavalona je pokušavala da odbrani kolonizaciju jačanjem trgovinskih i diplomatskih odnosa sa Sjedinjenim Državama i sa Velikom Britanijom tokom svoje vladavine. Francuski napadi na priobalne luke i na glavni grad Antananarivo na kraju su doveli do osvajanja kraljevske palate 1895. godine, okončavajući suverenitet i političku autonomiju vekovnog kraljevstva.[3]
Ranavalona III | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Ranavalo Manjaka Razafi |
Datum rođenja | 22. novembar 1861. |
Mesto rođenja | Amparibe, Madagaskar |
Datum smrti | 23. maj 1917.55 god.) ( |
Mesto smrti | Alžir, Alžir |
Grob | 1917;1938 Groblje Seng Eugen[1][2] |
Porodica | |
Supružnik | Ratrimo Rainiarivoni |
Roditelji | Andriantsimianatra princeza Raketaka |
Dinastija | Hova |
Kraljica Madagaskara | |
Period | 30. jul 1883 — 28. februar 1897 |
Prethodnik | Ranavalona II |
Potpis |
Rane godine uredi
Ranavalona III bila je ćerka od Andriantsimianatra, a njena majka bila je princeza Raketaka, rođena 22. novembra 1861. godine u selu Amparibeu.[4][5][6][7]
Kada je bila dovoljno stara da pohađa školu, počela je da ide u privatnu školu u okviru Londonskog misionarskog društva.[5]
Opisana je kao radno i znatiželjno dete sa snažnom ljubavlju prema proučavanju Biblije, učenju i čitanju, a bila je izuzetno ljubazna prema nastavnicima.[7] Dalje obrazovanje nastavila je u Kongregacionoj školi, srednjoj školi za devojke. Krštena je kao protestantkinja u Ambohimangi 5. aprila 1874. godine.[5] Njeni nastavnici su je opisivali kao jednu od najboljih učenika generacije.[7]
Udala se za plemića Ratrima koji je preminuo nekoliko godina kasnije, 8. maja 1883. godine u 22 godini života.[8][9][10]
Postoje izveštaji da je premijer Madagaskara Rainiarivoni otrovao njenog muža iz političkih razloga. Ranavalona je sklopila brak sa Rainiarivonijem iz političkih razloga.[9]
Vladavina uredi
Ranavalona III proglašena je kraljicom nakon smrti njene prethodnice, Ravalone II, 13. jula 1883. godine i preselila se u kraljevsku palatu u Antananarivu.[11][12] Krunisanje je održano 22. novembra 1883. godine na njen 22. rođendan, kada joj je dodeljena titula Njeno visočanstvo Ranavalona III, po božijoj milosti i volji naroda, kraljica Madagaskara i zaštitnica zakona nacije.[13] Krunisana je u beloj svilenoj haljini sa crvenim vezom i zlatnim ukrasima.[14]
Kao i njene dve prethodnice, Ranavalona je zaključila politički brak, sa premijerom Rainilaiarivonijem. Uloga mlade kraljice bila je u velikoj meri ceremonijalna pošto je gotovo sve važne političke odluke i dalje donosio mnogo stariji i iskusniji premijer. Ranavalona je često bila pozvana da govori javnosti u ime Rainiairivonija.[15]
Tokom njene vladavine, njena tetka Ramisindrazana bila je savetnica i imala značajan uticaj na sud. Starija sestra Rasendranoro čiji je sin Rakatokomena i kći Razafinandriamantira živeli su sa svojom majkom i bili njeni bliski saradnici.[14] Uživala je u pletenju i imala veliku ljubav prema kvalitetnoj odeći, a jedina je u Madagaskaru smela da uvozi odeću iz Pariza.[14][7]
Izgnanstvo uredi
Nova kolonijska Vlada Francuske odlučuje da preseli sedište u grad Alžir. U početku je kraljici Ranavaloni III dozvoljeno da ostane, ali je ipak na sudu odlučeno da Francuzi proteraju kraljicu na ostrvo Reinion, 27. februara 1897. godine.[16] Njen suprug preminuo je iste godine, a ona je ubrzo preseljena u vilu u Alžir zajedno sa nekoliko članova svoje porodice. Kraljici i njenoj porodici obezbeđen je ugodan život, uključujući povremena putovanja u Pariz, ali joj nikada nije dozvoljeno da se vrati na Madagaskar.[17]
Smrt uredi
Preminula je od embolije u svojoj vili u gradu Alžiru, 23 maja 1917. godine u 55 godini života. Sahranjena je u Alžiru, ali su nakon 21 godine njeni posthumni ostaci prebačeni na Madagaskar, gde je sahranjena u kraljevskoj grobnici Ambohimanga.[18][19]
Odlikovanja uredi
Nacionalna odlikovanja uredi
- Vrhovni orden reda kraljevstva (30. 7. 1883).[20]
- Orden Radama II (30. 7. 1883).[20]
- Orden za zasluge (30. 7. 1883).[20]
- Orden za vojne zasluge (30. 07. 1883).[20]
- Vrhovni orden kraljevstva (30. 07. 1883).[20]
- Orden Ravalone (1896).[20]
Strane počasti uredi
- Veliki krst reda Legije časti (18. 1. 1887).[21]
Galerija uredi
Reference uredi
- ^ Randrianja 2001, str. 100–110.
- ^ Andrianjafitrimo 2007, str. 187.
- ^ Roland, Fage & Sanderson 1985, p. 530.
- ^ Le Dictionnaire universel des créatrices Written by Collectif, Antoinette Fouque, Mireille Calle-Gruber, Béatrice Didier
- ^ a b v Trotter Matthews 1904, p. 243.
- ^ Titcomb 1896, pp. 530–542.
- ^ a b v g Stuart Robson 1896, pp. 103–104.
- ^ „Genealogy”. Arhivirano iz originala 03. 08. 2017. g. Pristupljeno 01. 09. 2018.
- ^ a b Ministère de la marine et des colonies 1884, p. 117.
- ^ Carpenter, Frank G. (23. 1. 1908). „Madagascar's Ex-Queen”. Ur.: Pattengill, Henry. Moderator-Topics. 28. Lansing, MI. str. 370—372.
- ^ „Madagascar (Kingdom)”. Arhivirano iz originala 29. 1. 2011. g. Pristupljeno 30. 4. 2006.
- ^ Nativel 2005, p. 112.
- ^ Stratton 1964, p. 142.
- ^ a b v „The Queen of Madagascar”. Scientific American Supplement (1037). New York: Munn & Co. Publishers. 16. 11. 1895. str. 16568.
- ^ Cousins 1895, p. 73.
- ^ Priestley 1967, p. 305.
- ^ Barrier 1996, p. 260.
- ^ Barrier 1996, p. 358.
- ^ Barrier 1996, pp. 273–274.
- ^ a b v g d đ „orders”. www.royalark.net. Pristupljeno 23. 5. 2018.
- ^ „madagascar2”. www.royalark.net. Pristupljeno 23. 5. 2018.
Literatura uredi
- Andrianjafitrimo, Lantosoa (2007). La femme malgache en Imerina au début du XXIe siècle (na jeziku: French). Paris: Karthala Editions. ISBN 9782845864764.
- Barrier, Marie-France (1996). Ranavalona, dernière reine de Madagascar (na jeziku: French). Paris: Balland. ISBN 978-2-7158-1094-5.
- Basset, Charles (1903). Madagascar et l'oeuvre du Général Galliéni (na jeziku: French). Paris: A. Rousseau.
- Bergougniou, Jean-Michel; Clignet, Rémi; David, Philippe (2001). "Villages noirs" et autres visiteurs africains et malgaches en France et en Europe: 1870–1940 (na jeziku: French). Paris: Karthala Editions. ISBN 978-2-84586-200-5.
- „Crownless Monarchs”. The Bookman (26). London: Dodd Mead & Co. 1908. str. 118.
- Campbell, Gwyn (1991). „The Menalamba revolt and brigandry in imperial Madagascar, 1820–1897”. International Journal of African Historical Studies. 24 (2): 259—291. JSTOR 219791. doi:10.2307/219791.
- Cousins, William Edward (1895). Madagascar of to-day. The Religious Tract Society. str. 73.
- Curtin, Philip D. (1998). Disease and empire: the health of European troops in the conquest of Africa. Cambridge, Massachusetts: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-59835-4.
- Massachusetts Reformatory (1. 10. 1904). „Kings in Exile”. Our Paper. 20 (40): 639.
- Ministère de la marine et des colonies (1884). Revue maritime et coloniale, Volume 81 (na jeziku: French). Paris: Gouvernement de la France. Pristupljeno 27. 1. 2011.
- Nativel, Didier (2005). Maisons royales, demeures des grands à Madagascar (na jeziku: French). Antananarivo, Madagascar: Karthala Éditions. ISBN 978-2-84586-539-6.
- Priestley, Herbert Ingram (1967) [1938]. France overseas: a study of modern imperialism. str. 305. ISBN 978-0-7146-1024-5.
- Randrianja, Solofo (2001). Société et luttes anticoloniales à Madagascar: de 1896 à 1946 (na jeziku: French). Paris: Karthala Editions. ISBN 978-2-84586-136-7.
- Roland, Oliver; Fage, John; Sanderson, G.N. (1985). The Cambridge history of Africa. 6. Cambridge, UK: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-22803-9.
- Saillens, Pasteur R. (1906). „Impressions of Algeria”. The Missionary Review of the World. 29. London: Funk & Wagnalls. str. 449.
- Stratton, Arthur (1964). The Great Red Island. Berlin: Scribner.
- Stuart Robson, Isabel (1896). „The Childhood of a Queen IV: The Queen of Madagascar”. Children's Friend. 36. London: S.W. Partridge & Co.
- Titcomb, Mary (novembar 1896). „Madagascar and the Malagasy”. Frank Leslie's Popular Monthly.
- Trotter Matthews, Thomas (1904). Thirty years in Madagascar. London: A. C. Armstrong. Pristupljeno 10. 4. 2011.