Rastko Petrović

српски књижевник, песник, приповедач, романсијер, есејиста, сликар и дипломата

Rastko Petrović (Beograd, 3. mart 1898Vašington, 15. avgust 1949)[1] bio je srpski književnik, kritičar, slikar i diplomata. Bavio se likovnom[2][3][4] i književnom kritikom.[5] Sa mnogobrojnih putovanja ostavio je putopise.[6]

Rastko Petrović
Rastko Petrović
Lični podaci
Datum rođenja(1898-03-03)3. mart 1898.
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina Srbija
Datum smrti15. avgust 1949.(1949-08-15) (51 god.)
Mesto smrtiVašington, SAD
Književni rad
Uticao naLjubomir Simović, Radomir Baturan

Biografija uredi

Rastko Petrović rođen je kao deveto dete oca Dimitrija, istoričara, i majke Mileve, učiteljice. Rastko je mlađi brat Nadežde poznate likovne umetnice i Milice, pesnikinje. Dana 5. juna kršten je u hramu Svetoga Marka u Beogradu. Njegov kršteni kum bio je novosadski pisac i pripovedač Jaša Tomić.

Rastkova porodica bila je veoma ugledna i cenjena u Beogradu. Piščeva rodna kuća srušena je prilikom bombardovanja Beograda 6. aprila 1941. godine. Rastko još u detinjstvu ostaje bez majke, a brigu o njemu preuzimaju sestre. U periodu od 1905. do 1914. godine pohađao je osnovnu školu i upisao niže razrede gimnazije. U jeku balkanskih ratova 1912. prekida gimnazijsko školovanje u Beogradu. Kao nesvršeni gimnazijalac odlazi na front, prelazi Albaniju i odlazi u Francusku, gde završava gimnaziju. U Nici je maturirao, a kao stipendista francuske vlade upisuje prava u Parizu. U Parizu se upoznaje i druži sa mnogim pesnicima, slikarima. Piše pesme, pripovetke i prikaze slikarskih izložbi i objavljuje ih u otadžbini.

Njegove novinarske putopisne reportaže realizovane između dva svetska rata sadrže estetske intencije u žanru.[7]

Godine 1921. objavljuje jedinstveni humoristički roman iz života starih SlovenaBurleska Gospodina Peruna Boga Groma“. Krajem 1922. godine objavljuje zbirku pesama „Otkrovenje“. Tokom cele te godine aktivno deluje u Beogradu zajedno sa brojnim piscima poput Milana Dedinca, Marka Ristića, Tina Ujevića i drugih. Njihovo delovanje dovešće do pojave nadrealizma kod nas. Nakon što se zaposlio kao činovnik u Ministarstvu inostranih dela, krajem naredne 1923. godine, primljen je za pripravnika.

Nastaje period u Rastkovom životu kada sve manje piše poeziju i sve manje objavljuje. Oktobra 1926. godine postavljen je za pisara u Ministarstvu inostranih dela u Poslanstvu pri Vatikanu kod Milana Rakića. Rakić mu omogućuje putovanje po Italiji, Španiji, Francuskoj i Turskoj i, što je najznačajnije, po Africi. Stoga će, 1930. godine, Petrović objaviti veličanstveni putopis pod istoimenim nazivom „Afrika“. Potom, 1935. godine, Rastko Petrović biva postavljen za vicekonzula šeste položajne grupe generalnog konzulata u Čikagu. Naredne godine radi u Vašingtonu kao sekretar Poslanstva. Putuje po SAD, Kanadi, Meksiku, Kubi. Godine 1938. unapređen je u zvanje konzula pete grupe u Čikagu.

 
Grob Rastka i Nadežde Petrović

Drugi svetski rat proveo je u SAD. Piše pesme za zbirku „Ponoćni delija“. Poboljeva. U 51. godini, dana 15. avgusta 1949. iznenada umire u Vašingtonu. Sahranjen je na groblju u Senovitom potoku u Vašingtonu. Posmrtni ostaci Rastka Petrovića preneti su u Beograd tek u junu 1986. godine, i sahranjeni u porodičnu grobnicu na Novom groblju.

Likovna kritika uredi

Rastko Petrović je duboki trag u srpskoj kulturi ostavio i kao likovni kritičar. Aktivno se bavio likovnom kritikom od 1921. godine kada sarađuje sa brojnim listovima, najpre u Zagrebu, a potom u Beogradu. Začetnik je „sintetičke kritike“ umetnosti koju je objavljivao u „Zenitu“, „Radikalu“, „Kritici“, „Savremeniku“, „Misli“, „Raskrsnici“, „Vremenu“. Od 1931. do 1935. redovni je kritičar Politike kada je pisao pod inicijalima N. J. - N(isam) J(a) i u tom razdoblju objavio je blizu osamdeset članaka. Napredno se zalagao za autonomiju likovnog umetnosti i samostalnost slikarskog jezika, držeći da je slika ”kosmos za sebe” sa svojim unutrašnjim zakonima, ”doživljaj koji se zbio iznad pravila pod kojima živi naš sunčani sistem” (”Savremenik”, III, 1921).[8] Objavljivao je retko, početkom treće i četvrte decenije, i to samo onda kada je imao šta novo da kaže.

Dobro obrazovan na tradiciji francuske teorije i estetike umetnosti, sa urođenim senzibilitetom postao je pionir i protagonista moderne likovne kritike u Srbiji. Snažno je delovao na našu modernu umetnost jer je njegov kritičku sud među umetnicima bio merodavan i uvažavan. Takođe je prvi podržao nove tendencije u srpskom slikarstvu - „konstruktivizam“ i „novi realizam“. Sagledavao je srpsku umetnost u kontekstu aktuelnih evropskih tendencija svog vremena.[9]

Dela uredi

Bibliografija (izbor) uredi

  • 1921. Picasso, Zenit, br. 3. pp. 7–8, Zagreb
  • 1921. Sava Šumanović i estetika suviše stvarnog u novoj umetnosti, Savremenik, god. XVI, br. III. pp. 183–184Zagreb
  • 1922. Umetnička izložba, Misao, knj. X, sv. 6. pp. 1686–1691, Beograd
  • 1923. Petar Palavičini, Raskrsnica, knj. I, br. 1. pp. 52–54, Beograd
  • 1926. Savremeno francusko slikarstvo, Srpski književni glasnik, knj. XIX. pp. 297–301, Beograd
  • 1929. Povodom izložbe udruženja „Zemlja“ - Zagreb, Nova literatura, oktobar, br. 11. pp. 315–316, Beograd
  • 1931. Andre Breton, Vreme, 5. april, Beograd
  • 1931. Prolećna izložba južnoslovenskih umetnika, Politika, 11. maj, Beograd
  • 1931. Šesta izložba „Oblika“, Politika, 8. novembar, Beograd
  • 1932. Slikarstvo Ivana Radovića, Politika, 5. mart, Beograd
  • 1932. Izložba slika Milana Konjovića, Politika, 30. oktobar, Beograd
  • 1933. Umetnici „Zografa“ u Umetničkom paviljonu, Politika, 22. mart, Beograd
  • 1933. Trideset godina „Lade“, Politika, 5. april, Beograd
  • 1933. Mladi Crnogorac Petar Lubarda izlaže u Beogradu, Politika, 17. maj, Beograd
  • 1933. Petar Dobrović slika..., Politika, 28. oktobar, Beograd
  • 1933. Deseta izložba udruženja „Oblik“, Politika, 18. decembar, Beograd
  • 1934. Kolektivna izložba Zore Petrović, Politika, 5. januar, Beograd
  • 1934. Izložba Sretena Stojanovića u Umetničkom paviljonu, Politika, 21-22. april, Beograd
  • 1934. Slikarstvo Petra Dobrovića, Politika, 12. decembar, Beograd
  • 1935. Leon Koen, slikar „Večnoga Jude“, Politika, 21. februar, Beograd
  • 1935. Izložba „Zemlje“, Politika, 3. mart, Beograd
  • 1935. Izložba Stojana Aralice, Politika, 22. mart, Beograd
  • 1935. Još jedan umetnik Crnogorac, Politika, 26. septembar, Beograd

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 626. 
  2. ^ Lazar Trifunović, Srpska likovna kritika, Srpska književna zadruga, Beograd, 1967
  3. ^ Vladimir Rozić, Likovna kritika u Beogradu između dva rata 1918-1941, Jugoslavija, Beograd, 1983
  4. ^ Rastko Petrović, Eseji, kritike, edicija Srpski kritičari, 5, priredila Radmila Matić-Panić, Muzej savremene umetnosti. . Београд. 1995. ISBN 978-86-7101-103-7. .
  5. ^ Rastko Petrović, Izbor, I, 1919-1924, Srpska književnost u sto knjiga, knj. 68, Matica srpska, Novi Sad, Srpska književna zadruga, Beograd, 1958
  6. ^ Rastko Petrović, Izbor, II, 1924-1935, Srpska književnost u sto knjiga, knj. 69, Matica srpska, Novi Sad, Srpska književna zadruga, Beograd, 1962
  7. ^ Duvnjak Radić, Žaklina (2018). Estetika novinarske putopisne reportaže u međuratnoj srpskoj književnosti. Novi Sad: Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu. str. 8. 
  8. ^ Bogunović, Slobodan-Giša (2019). Ljudi Politike - leksikon saradnika, 1904-1941. Beograd: Beograd. str. 415. ISBN 978-86-7607-148-7. 
  9. ^ „::::Rastko Petrović - elektronska biblioteka::::”. www.rastko.rs. Pristupljeno 2023-01-28. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi