Ratomir Tvrdić

југословенски и хрватски кошаркаш.

Ratomir „Rato” Tvrdić (Split, 14. septembar 1943 — Split, 20. avgust 2024) bio je jugoslovenski i hrvatski košarkaš.

Ratomir Tvrdić
Lični podaci
Puno ime Ratomir Tvrdić
Nadimak Rato
Datum rođenja (1943-09-14)14. septembar 1943.
Mesto rođenja Split, SFRJ
Datum smrti 20. avgust 2024.(2024-08-20) (80 god.)
Mesto smrti Split, Hrvatska
Državljanstvo SFRJ
Visina 1.85 m
Informacije o karijeri
Prof. karijera 1960—1977
Pozicija Bek
Juniorska karijera
Marjan Split
Seniorska karijera
Godine Klub
1960—1977 Jugoplastika Split
Reprezentativna karijera
1965—1975 SFR Jugoslavija (138 utakmica)
Nagrade

Klupska karijera

uredi

KK Split je, povratkom Branka Radovića, 1960. godine strpljivo počeo da gradi svoj put ka vrhu jugoslovenske košarke. Prvo je, 1963, izboren plasman u najviši rang takmičenja, da bi se, uz pomoć moćnog sponzora (po kojem je, 1967. godine, dobio ime Jugoplastika), već početkom 70-ih klub profilisao u jednog od najznačajnijih činilaca u jugoslovenskoj ligi. Spiritus movens splitskog tima je, tokom svih tih godina, bio upravo Ratomir Rato Tvrdić.[1]

Jugoplastika je, za njegovog vremena, osvojila sljedeće trofeje:

Pored osvojenih trofeja, Tvrdićeva Jugoplastika je, u nekoliko navrata, u različitim takmičenjima, osvajala drugo mjesto:

Nakon osvajanja trostruke krune, Rato se, 3. maja 1977, oprostio od aktivnog igranja. U njegovu čast je upriličen susret između Jugoplastike i reprezentacije Evrope.[2]

Reprezentativna karijera

uredi

Tvrdić je debitovao za reprezentaciju 2. decembra 1965. godine, a na svom prvom velikom takmičenju (Mundobasket 1967) osvojio je srebrnu medalju. Iste godine je sa Jugoslavijom nastupao na još dva turnira. Sa Mediteranskih igara se vratio okićen zlatom, dok se na Eurobasketu u Finskoj, sa 3,9 poena po utakmici, uklopio u sivilo svog tima, koji je osvojio deveto mjesto.[3]

Izostao je sa spiska putnika za Olimpijske igre u Meksiko Sitiju (1968), ali to nije značilo da je njegova reprezentativna karijera završena. Naprotiv. Na Eurobasketu u Italiji (1969) je, sa 7,4 poena po utakmici, dao značajan doprinos osvajanju srebrne medalje.[4]

Na Mundobasketu u Jugoslaviji (1970), na kom je domaćin osvojio prvu zlatnu medalju u svojoj istoriji, Tvrdić je, kao starter, postizao 5,8 poena po utakmici.

Očekivalo se da će Jugosloveni, na krilima svjetskog trijumfa, 1971. godine napasti i evropsku krunu, ali je splitski trio (Tvrdić, Skansi, Šolman), iz neutvrđenih razloga, odbio poziv selektora Žeravice, pa su se vidno oslabljeni plavi na Eurobasketu u Zapadnoj Njemačkoj morali zadovoljiti još jednim srebrom.[5] Opet su Sovjeti bili prejaki. Odbijanje poziva je, u to vrijeme, predstavljalo prvorazredni skandal, ali su se strasti ubrzo stišale, pa je Tvrdić bio na spisku za Olimpijske igre u Minhenu (1972). Poraz od Portorika, čiji su igrači bili dopingovani, raspršio je snove plavih da mogu do medalje. Ostvareno peto mjesto je ocijenjeno kao neuspjeh. Tvrdić je na svom jedinom olimpijskom turniru prosječno postizao 7,1 poen po utakmici.

Priliku za popravni ispit, jugoslovenski košarkaši nijesu propustili. Na Eurobasketu u Španiji (1973) je osvojena zlatna medalja, a Tvrdić je, kao kapetan, doprinosio sa 7,9 poena po utakmici.[6]

Naredne godine je osvojena srebrna medalja na Mundobasketu u Portoriku (1974). Tvrdić je imao značajno umanjenu minutažu. Dolazak mlađih i spremnijih igrača je sveo njegovu ulogu na 4,8 poena po utakmici.

Posljednji veliki turnir na kom je učestvovao bio je Eurobasket u Jugoslaviji (1975). Osvojena je još jedna zlatna medalja, a Rato, shodno dogovoru sa selektorom Novoselom, nije odigrao niti jedan minut. Bio je prisutan isključivo kao kapetan i moralna podrška.[7]

Post-igračka karijera

uredi

Rato Tvrdić je, nakon završetka igračke karijere, ostao čvrsto povezan sa Jugoplastikom, u kojoj je obavljao više funkcija. Nakon raspada Jugoslavije, neko vrijeme je bio i sportski direktor tima.[8] Od 2015. bio je predsjednik veterana Jugoplastike.

Zanimljivosti

uredi

Reference

uredi

Spoljašnje veze

uredi