Rebeka Vest

британска феминисткиња и ауторка

DBE Sisili Izabel Ferfild (engl. Cicily Isabel Fairfield; London, 21. decembar 1892 — London, 15. mart 1983), poznatija pod pseudonimom Rebeka Vest (engl. Rebecca West), bila je britanska spisateljica, novinarka, književna kritičarka i putopisac.[1] Pisala je dela različitih žanrova i recenzirala knjige za Tajms, Njujork herald tribjun, Sandej telegraf i Nju repablik, a bila je i dopisnik za Bukman.

Rebeka Vest
Rebeka Vest
Lični podaci
Puno imeSisili Izabel Ferfild
Datum rođenja(1892-12-21)21. decembar 1892.
Mesto rođenjaLondon, Ujedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti15. mart 1983.(1983-03-15) (90 god.)
Mesto smrtiLondon, Ujedinjeno Kraljevstvo
ObrazovanjeKoledž Džordža Votsona

Njena najznačajnija dela su: Crno jagnje i sivi soko (Black Lamb and Grey Falcon, 1941), gde je obuhvatila jugoslovensku istoriju i kulturu; Voz baruta (A Train of Powder, 1955), gde je iznela svoju reportažu o Nirnberškim suđenjima koja je prvobitno objavljena u Njujorkeru; Značenje izdaje (The Meaning of Treason, prvobitno objavljeno 1945. kao članak u časopisu, a zatim prošireno i izdato kao knjiga 1947); Novo značenje izdaje (The New Meaning of Treason, 1964), studija o suđenju britanskom fašisti Vilijamu Džojsu i drugima; Povratak vojnika (The Return of the Soldier, 1918), modernistički roman iz Prvog svetskog rata; Fontana se presipa (The Fountain Overflows, 1956); Ova istinska noć (This Real Night, 1984, posthumno) i Rođaka Rozamund (Cousin Rosamund, 1985, posthumno). Potonja tri dela čine „Trilogiju Obri”, trilogiju njenih autobiografskih romana.

Tajm ju je 1947. nazvao „neosporno svetskom spisateljicom broj jedan“. Godine 1949. stekla je titulu zapovednika Ordena Britanske imperije (CBE),[2] dok je 1959. stekla zvanje dame zapovednika tog ordena (DBE).[3] Odlikovana je za svoj rad na području spisateljstva i književne kritike. Uzela je pseudonim „Rebeka Vest” od buntovne mlade heroine iz dela Rosmersholm autora Henrika Ibsena. Bila je dobitnica Bensonove medalje.

Biografija uredi

Sisili Izabel Ferfild je rođena 21. decembra 1892. u engleskom gradu Londonu.[4] Odrasla je u domu punom intelektualne stimulacije i političke debate.[5] Njena majka, Škotlanđanka Izabela, bila je pijanistkinja, ali nije nastavila muzičku karijeru pošto se udala za Čarlsa Ferfilda. Njen otac, Angloirac Čarls, prenosio je ranjenike Armije Konfederativnih Američkih Država tokom opsade Ričmonda u Američkom građanskom ratu.[6] Vratio se u Ujedinjeno Kraljevstvo i počeo se baviti novinarstvom. Stekao je veliki ugled, ali je bio finansijski nekompetentan. Napustio je porodicu kad je Sisili imala osam godina. Nikad joj se nije vratio, a umro je sam i u siromaštvu u liverpulskom pansionu 1906. godine, kad je Sisili imala četrnaest godina.[7] Ostatak porodice se preselio u Edinburg, glavni grad Škotske, gde je Sisili pohađala Ženski koledž Džordža Votsona. Morala je napustiti školu 1907. zbog tuberkuloze. Posle oporavka od bolesti odlučila je da se ne vrati koledžu, a kasnije je svoje školovanje u Džordžu Votsonu nazvala „tamnicom”.[8]

Vestova je imala dve starije sestre. Letiša [en], poznata pod nadimkom „Leti” (Lettie), bila je najbolje obrazovana od sve tri. Radila je kao advokatica u Sudskim krčmama [en] i bila je jedna od prvih potpuno kvalifikovanih žena doktora u Britaniji. Srednja sestra Vinifred, poznata pod nadimkom „Vini”, udala se za Normana Maklauda, glavnog pomoćnika sekretara u Admiralitetu, a zatim generalnog direktora Griničke bolnice. Dvoje Vinijine dece, Alison i Norman, s godinama su se zamašno upleli u Rebekin život;[9] Alison Maklaud je ostvarila vlastitu književnu karijeru.[10] Vestova se u Londonu školovala za glumicu. Uzela je ime „Rebeka Vest” od buntovne mlade heroine iz dela Rosmersholm Henrika Ibsena.[6] Sisili i Leti su učestvovale u uličnim protestima priključivši se pokretu za pravo glasa žena pre početka Prvog svetskog rata. U međuvremenu je Vestova radila kao novinarka za feminističke nedeljnike Frivuman i Klarion prikupljajući podršku za sifražetkinje.[6]

Pre i tokom Drugog svetskog rata Rebeka Vest je mnogo putovala prikupljajući materijal za putopise i političke eseje. U aprilu 1936. držala je predavanje u Beogradu u okviru turneje po Jugoslaviji i Balkanu.[11] Bila je prisutna tokom Nirnberških suđenja. U njenom kasnijem radu odražavaju se ta iskustva.

Najznačajnije delo Rebeke Vest jeste njen obimni putopis o Jugoslaviji Crno jagnje i sivi soko 1941. Ubrzo nakon izdavanja knjiga je dobila pozitivne recenzije kritičara. O njoj se pisalo kao o „jednoj od velikih knjiga duhovne pobune protiv 20. veka” (Njujorker), kao o „monumentalnoj hronici” (Njujork tajms) i kao „ljubavnoj aferi s Jugoslavijom koja podseća na Hemingvejev zanos Španijom” (Njujork herald tribjun). Knjiga je izazvala veliko interesovanje u anglosaksonskom svetu, zbog čega je doživela brojna izdanja.

Lični život uredi

Upoznala je Velsa 1913. godine, a njihova ljubavna veza je trajala deset godina.[12] Imali su sina Entonija Vesta, ali je Vels već bio oženjen (po drugi put). Navodno je Rebeka bila u vezi s Čarlijem Čaplinom i vlasnikom novinske kuće Vilijamom Maksvelom Ejtkenom.[13]

Rebeka Vest se 1930. udala za bankara Henrija Maksvela Endruza. Bili su zajedno sve do njegove smrti, 1968. godine.

Bibliografija uredi

Zbog svojih književnih dostignuća Rebeka Vest je dobila titulu dame 1959. godine.

Fikcija uredi

  • Povratak vojnika (The Return of the Soldier, 1918)
  • Sudija (The Judge, 1922)
  • Harijet Hjum (Harriet Hume , 1929)
  • Oštar glas (The Harsh Voice: Four Short Novels, 1935)
  • Trska koja misli (The Thinking Reed, 1936)
  • Fontana se presipa (The Fountain Overflows, 1957)
  • Ptice padaju (The Birds Fall Down, 1966)
  • Ova istinska noć (This Real Night, 1984)
  • Rođaka Rozamund (Cousin Rosamund, 1985)

Nefikcija uredi

  • Henri Džejms (Henry James, 1916)
  • Ta čudnovata potreba (The Strange Necessity: Essays and Reviews, 1928)
  • Sv. Avgustin (St. Augustine, 1933)
  • Crno jagnje i sivi soko (Black Lamb and Grey Falcon, 1941)
  • Značenje izdaje (The Meaning of Treason, 1949)
  • Novo značenje izdaje (The New Meaning of Treason, 1964)
  • Voz baruta (A Train of Powder, 1955)
  • Dvor i zamak (The Court and the Castle: some treatments of a recurring theme, 1958)

Reference uredi

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 43. ISBN 86-331-2112-3. 
  2. ^ The London Gazette, 3 June 1949, Supplement: 38628, p. 2804.
  3. ^ The London Gazette, 30 December 1958, Supplement: 41589, p. 10.
  4. ^ Encyclopedia Britannica, 17 December 2018
  5. ^ Glendinning 1987, str. 9
  6. ^ a b v Chambers, Whittaker (8. 12. 1947). „Circles of Perdition: The Meaning of Treason”. Time. Pristupljeno 26. 3. 2017. 
  7. ^ Glendinning 1987, str. 21–22
  8. ^ West, Rebecca (22. 1. 1916). „The World's Worst Failure”. The New Republic. 
  9. ^ Rollyson 1996, str. 418–27 harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFRollyson1996 (help)
  10. ^ „Archives Hub”. Archives Hub. Pristupljeno 4. 4. 2012. 
  11. ^ "Politika", 7. april 1936
  12. ^ Ray, Gordon N. H.G. Wells & Rebecca West (New Haven: Yale University Press, 1974), pp. 1–32
  13. ^ Rollyson 1996, str. 100, 115. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFRollyson1996 (help)

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi