Revolucija od 31. maja do 2. juna 1793. godine

Revolucija od 31. maja do 2. juna 1793. godine je događaj Francuske revolucije. Izveli su je jakobinci predvođeni Maksimilijanom Robespjerom i preuzeli vlast od žirondinaca. Ovaj događaj označava početak Jakobinske diktature, vrhunca Revolucije.

Anrio ispred Nacionalnog Konventa

Uzroci uredi

Proteklo je osam meseci otkako je francuska vojska ušla u Belgiju i prešla Rajnu. Od tog vremena, rat je dobio drugačiji karakter. U februaru 1793. godine, Austriji i Pruskoj se u ratu protiv Francuske pridružuju i Engleska, Holandija, Pijemont i Španija. Rusija je prekinula sve diplomatske odnose sa Francuskom. Jedino su Švajcarska i SAD održavale normalne diplomatske odnose sa Francuskom. Krajem 1792. i početkom 1793. godine Francuzi trpe poraze na svim frontovima. Dimurje je u martu 1793. godine otvoreno kritikovao Konvent. Ubrzo je dezertirao iz francuske vojske i pridružio se neprijatelju. Dimurjeova izdaja, porazi na frontovima i loše ekonomsko stanje u zemlji moralo je dovesti do revolucije i promene vlasti u zemlji.

Revolucija uredi

Ustanci su izbili najpre u Konventu. Mara je oslobođen iz zatvora. Nakon toga, besni su formirali Komitet ustanka koji je od Konventa zahtevao da se isteraju 22 poslanika – žirondinca. U maju je taj zahtev postao opšti. Na čelo pokreta protiv žirondinaca stala je Pariska Komuna. 31. maja narod se počeo okupljati pred Komunom. Već 2. juna, Robespjer je zahtevao hapšenje Komisije dvanaestorice i da se predaju sudu 22 poslanika – žirondinca. Jedina stvar sa kojom se Konvent složio bilo je ukidanje Komisije dvanaestorice. Zato je jakobinac Anrio naredio pusanje na Konvent iz topova. Zbog toga je Konvent bio prisiljen da isključi 31 člana iz partije žirondinaca.

Revolucija od 21. maja do 2. juna uklonila je sa vlasti krupnu trgovačko-industrijsku buržoaziju. U proleće se ta buržoazija prebacila u tabor protivrevolucionara. Posle ove revolucije, u Francuskoj je započeo period vrhunca Francuske revolucije poznat pod imenom „Jakobinska diktatura“.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  • Istorija Novog veka - J. V. Tarle (61. strana)