Revolucije 1848. u Francuskoj

Francuska revolucija iz 1848. je treća po redu revolucija u Parizu, koja je izbila u februaru pomenute godine.

Lamartin ispred pariske većnice odbija crvenu zastavu

Pozadina uredi

Do 1848. godine, mnogi ljudi u Evropi bili su nezadovoljni svojim vladarima i želeli su da učestvuju u odlučivanju o upravljanju svojom zemljom. U mnogim zemljama nije bilo dovoljno posla za sve i ljudi su gladovali. Setili su se Francuske revolucije iz 1789. i pomislili da bi nova revolucija mogla da reši njihove probleme.[1] Godine 1848. u mnogim delovima Evrope izbile su pobune i protesti. Oni su pokazali koliko su ljudi bili nezadovoljni svojim vladarima.[2]

Revolucija uredi

Smena monarhističikog i republikanskog oblika uređenja pratila je dugo Francusku. Nemiri su kao i uvek započinjali i bili najžešći u Parizu. Izbili su u februaru, kada je vlada zabranila održavanje političkih skupova. Nezadovoljni Parižani krenuli su na dvor, a malodušni kralj Luj Filip odrekao se prestola i pobegao u večno pribežište smenjenih vlara - Englesku. Julska monarhija je srušena, a pobunjenici su proglasili Drugu republiku, organizovali privremenu vladu i sazvali ustavotvornu skupštinu, pošto su prethodno uveli opšte pravo glasa. Krajem godine, za predsednika je izabran Luj Napoleon Bonaparta.

Radnici, predvođeni Lujom Blanom, izborili su se za osnivanje tzv. državnih radionica, ali je ovaj eksperiment propao - od njega je ostalo samo nekoliko popločanih ulica u Parizu. U sukobu sa buržoazijom, radnici su uspeli da privremeno zagospodare skupštinom. U trodnevnim borbama na barikadama, general Luj Kavenjak rasterao je radnike i povratio vladu vlasti. I Luj Blan je morao da se skloni u Englesku.

Posledice uredi

Francuska je, pored republike i predsednika, dobila i jedan od najdemokratskijih ustava, kojim je potvrđeno opšte pravo glasa. Ni Druga republika nije dugo trajala, ukinuta je 1852. godine, kada se državnim udarom, učestalim političkim izumom za promenu vlasti, predsednik proglasio za cara Napoleona III (1852-1871).

Reference uredi

  1. ^ BINGAM, Džejn Istorija sveta : internet enciklopedija. - Novi Sad : MK Panonia, 2004. pp. 342
  2. ^ VELIKA enciklopedija istorije. - Novi Sad : Zmaj : Atlantis : Podgorica : Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 2004. pp. 346

Literatura uredi

  • Dr Radoš Ljušić, Istorija za treći razred gimnazije opšteg i društveno-jezičkog smera, Zavod za udžbenike, Beograd 2007. pp. 167–168

Spoljašnje veze uredi