Rimsko građansko pravo

Rimsko građansko pravo je u antičkoj rimskoj državi predstavljalo privilegovani društveni status ograničen na određene dijelove stanovništva, a koji je sa sobom donosio određena prava i obaveze. Kategorije stanovništva koje su se mogle smatrati rimskim državljanima odnosno građanima mijenjale su se kroz istoriju, ali su se okvirno rimskim građanima smatrali isključivo muškarci čiji je otac i sam bio rimski građanin.

Stanovništvo koje nije ulazilo u okvir rimskih građana okvirno se može podijeliti na stanovnike područja pod rimskom vlašću, odnosno podanike klijentskih država ili rimskih saveznika; žene koje nemaju političkih i drugih prava, te robove koji nemaju nikakvih prava.

Prava rimskih građana

• Ius suffragiorum - Pravo glasa u rimskim skupštinama.
• Ius honorum - Pravo da bude izabran za javne funkcije.
• Ius commercii - Pravo na sklapane valjanih ugovora i na vlasništvo kao rimski građanin.
• Ius gentium - Posebna vrsta prava koja se razvila u Rimu u 3. vijeku p. n. e. zbog povećanih kontakata Rimljana s drugim narodima i državama, i potrebe za rješavanjem raznih situacija nastalih u kontaktima rimskih građana i stranaca. Ius gentium je bila svojevrsna rimska kodifikacija tadašnjeg međunarodnog prava, temeljena na tada visoko razvijenom trgovačkom pravu grčkih gradova-država i drugih pomorskih sila. Prava iz Ius gentium su mogle uživati sve osobe, bile državljani ili ne.
• Ius connubii - Pravo na sklapanje braka kao rimski građanin, pravo da bude glava rimske porodice tj. pater familiasa. Djeca iz tog braka su smatrana rimskim građanima.
• Ius migrationis - Pravo da se pravo rimskog građanina održi i nakon preseljenja u polis prikladnog statusa. Na primjer, osobe sa statusom cives romani (v. dolje) zadržavale su svoj civitas i kada bi odselili u rimsku koloniju. Latini bi čuvali svoj status i ius Latii ako bi se preselili u drugu latinsku državu ili koloniju. Ovo pravo se, međutim, nije zadržavalo prilikom preseljenja u koloniju nižeg pravnog statusa.
• Pravo na imunitet od nekih poreza i drugih pravnih obveza, pogotovo koji se tiču lokalnih pravila i običaja.
• Pravo na pokretanje i vođenje tužbe pred sudom.
• Pravo na odbranu pred sudom.
• Pravo na žalbu na svaku odluku magistrata ili nižeg suda.
• Rimski građanin nije smio biti podvrgnut mučenju niti bičevan, niti je smio biti osuđen na smrt, osim kada je u pitanju bila izdaja.
• Ako bi bio optužen za izdaju, rimski građanin imao je pravo na suđenje u samom Rimu; ako bi bio osuđen na smrt, rimski građanin nije smio biti osuđen na razapinjanje. (Iako su osuđeni za isto djelo, sveti Pavle i Petar dobili su različite kazne - Pavlu je odrubljena glava, dok je Petar, zato što nije bio rimski građanin, bičevan a potom razapet.)

Rimsko građanstvo bilo je uslov za regrutaciju u rimske legije, iako se to pravilo znalo ignorisati. Ne-građani su se mogli prijaviti u pomoćne jedinice te službom zaslužiti rimsko građansko pravo.

Vidi još

• Rimsko pravo