Ričard Kornvolski
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: Dodavanje vikiveza, prebacivanje u perfekat. |
Ričard Kornvolski (1209—1272), bio je grof Poatjea (1225—1272), vojvoda od Kornvola (1227—1272) i kralj rival Nemačke (1257—1272). Bio je sin Jovana bez Zemlje i Izabele Angolemeske.
Ričard Kornvolski | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Ričard Plantagent od Kornvola i Poatjea |
Datum rođenja | 5. januar 1209. |
Mesto rođenja | Vinčesterska palata, Engleska |
Datum smrti | 2. april 1272.63 god.) ( |
Mesto smrti | Dvorac Berkhamsted, Hartfordšir, Engleska |
Porodica | |
Supružnik | Izabela od Pembruka, Sanča od Provanse, Beatriče od Falkenburga |
Potomstvo | Džon Kornvolski, Izabela Kornvolska, Henri od Almajna, Nikolas Kornvolski, nezakoniti sin Edmund II Kornvolski, Filip Kornvolski, ser Ričard II Kornvolski, ser Valter Kornvolski, Džoan Kornvolska |
Roditelji | Jovan bez Zemlje Izabela Angolemeska |
Dinastija | Plantagenet |
Kralj rival (antikralj) Nemačke | |
Period | 1257—1272. |
Prethodnik | Viljem II Holandski |
Naslednik | Alfonso X |
Savladar | Alfonso X |
Uticaj u Engleskoj uredi
Ričard je imao mnogo poseda u blizini grada Kornvola, koji je osvojio 1227. godine. U to vreme bio je najbogatiji čovek u Evropi. Učestvovao je u sukobima po Bretanji. Tri puta se bunio protiv brata, ali svaki put je bio poražen. Bratu Henriju III Plantagenetu se uvek iskupio bogatim darovima. Najpoznatija pobuna je bila kada se 1238. godine protivio braku svoje sestre Elenore sa Simonom de Monfortom. Brat mu je na kraju dodelio titulu ministra finansija.[traži se izvor]
Prvi brak uredi
Henri ga je 1231. godine nagovorio da se oženi Izabelom od Pembruka, udovicom Gilberta de Klare, grofa Hertforda. Ričard je tako dobio dvorac Valingford. Sa njom je imao četvoro dece od kojih je jedini preživeo Henri od Almajna.[traži se izvor]
Ričard u Šestom krstaškom ratu uredi
Nakon Izabeline smrti 1240. godine Ričard odlazi u Šesti krstaški rat, gde nije učestvovao u borbi, ali je pregovarao oko puštanja zarobljenika posle poraza kod Gaze 1239. godine. Obnovio je tvrđavu Aškelon koju je uništio sultan Saladin. Još iste godine, na povratku iz rata on je posetio svoju sestru Izabelu, suprugu svetog rimskog cara Fridriha II Hoenštaufena, ali se iste godine vratio u Svetu zemlju. Oko 1245. godine po povratku iz rata oženio se Sančom od Provanse.[traži se izvor]
Ričard postaje grof od Poatjea uredi
Pošto je njegova majka bila vojvotkinja od Akvitanije i grofica od Poatjea, Ričard je oko Akvitanije i Poatjea došao u sukob sa Francuskom. Da bi došlo do mira papa Inoćentije IV mu je nudio Siciliju, ali ovaj je to odbio. Nedugo zatim Henri je kupio tu kraljevinu za svog sina Edmunda Plantagenta. Ričard je na kraju uspeo da osvoji Poatje i da postane grof grada.
Ričard kao kralj Nemačke uredi
Posle smrti nemačkog kralja Viljema II Holandskog, Ričard je postao pretendent za nemački kraljevski presto. Platio je 28.000 maraka da tri gvelfska kneza glasaju za njega, a njima se pridružio i češki knez-izbornik. Nekoliko meseci kasnije oni menjaju stranu i prelaze na stranu Alfonsa X. Četiri kneza-izbornika su glasala za Alfonsa, a tri za Ričarda. Dana 27. maja 1257. godine nadbiskup Kelna je krunisao Ričarda za nemačkog kralja. Ričard u stvari nije imao nikakvu vlast u Nemačkoj, koju je posećivao samo još 3 puta, a poslednji put ju je posetio 1269. godine.[traži se izvor]
Ričard u Drugom baronskom ratu uredi
Ričard se tokom odsustva iz Nemačke u savezu sa bratom borio protiv barona pod vođstvom Simona de Monforta. Posle poraza kod Levsa 14. maja 1264. godine, bio je zarobljen. Pušten je tek u septembru 1265, posle Simonove pogibije i baronskog sloma u bici kod Evšama 4. avgusta 1265. godine.[traži se izvor]
Smrt uredi
U decembru 1271. godine dobio je moždani udar. Ričard je od tada bio paralizovan i bez glasa. Umro je 2. aprila 1272. godine u Dvorcu Berkhamstedu u Hartfordširu.[traži se izvor]
Porodično stablo uredi
16. Fulk I Jerusalimski | ||||||||||||||||
8. Žofrua Plantagenet, grof Anžua | ||||||||||||||||
17. Ermengarda Anžujska, grofica Mena | ||||||||||||||||
4. Henri II Plantagenet | ||||||||||||||||
18. Henri I | ||||||||||||||||
9. Matilda od Engleske | ||||||||||||||||
19. Matilda Škotska | ||||||||||||||||
2. Jovan bez Zemlje | ||||||||||||||||
20. Vilijam IX od Akvitanije | ||||||||||||||||
10. Vilijam X od Akvitanije | ||||||||||||||||
21. Filipa Tuluska | ||||||||||||||||
5. Eleonora od Akvitanije | ||||||||||||||||
22. Aimery I, Viscount of Châtellerault | ||||||||||||||||
11. Enora od Šatlroa | ||||||||||||||||
23. Dangereuse de L' Isle Bouchard | ||||||||||||||||
1. Ričard Kornvolski | ||||||||||||||||
24. Wulgrin II Taillifer, Count of Angoulême | ||||||||||||||||
12. William IV Taillifer, Count of Angoulême | ||||||||||||||||
25. Poncia de la Marche | ||||||||||||||||
6. Aymer Taillifer, Count of Angoulême | ||||||||||||||||
26. Raymond I, Viscount of Turenne | ||||||||||||||||
13. Marguerite de Turenne | ||||||||||||||||
27. Matilda de la Perche | ||||||||||||||||
3. Izabela Angolemeska | ||||||||||||||||
28. Luj VI | ||||||||||||||||
14. Petar I Kurtene | ||||||||||||||||
29. Adelaida od Savoje | ||||||||||||||||
7. Alisa od Kurtenea | ||||||||||||||||
30. Reinald of Courtenay | ||||||||||||||||
15. Elizabeth of Courtenay | ||||||||||||||||
31. Hedwig du Donjon | ||||||||||||||||
Literatura uredi
- Gebauer, G. Ch. Leben und denkwürdige Thaten Herrn Richard’s, erwählten Römischen Kaysers. — Lajpcig, 1744.
- Busson, Arnold (1866). Die Doppelwahl des Jahres 1257: und das römische Königthüm. Alfons X. von Castilien. Ein Beitrag zur Geschichte des grossen Interregnums. Mit bisher ungedruckten Brieften. Druck und Verlag der Aschendorff'schen Buchhandlung.
- Koch H. Richard von Cornwall. — Strasburg, 1888.[traži se izvor]