Ričard Metju Stolman (engl. Richard Matthew Stallman; Njujork, 16. mart 1953) osnivač je Pokreta za slobodni softver, projekta GNU i Zadužbine za slobodni softver. Dokazan programer, njegova glavna dostignuća uključuju Emaks (kasnije GNU Emaks), GNU-ovu kolekciju kompajlera, te GNU-ov debager. Takođe je autor GNU-ove opšte javne licence, najupotrebljavanije licence za slobodni softver, koja je započela koncept kopilefta.

Ričard Stolman
Ričard Stolman 2019.
Lični podaci
Datum rođenja(1953-03-16)16. mart 1953.(71 god.)
Mesto rođenjaNjujork, SAD
ObrazovanjeUniverzitet Harvard, Masačusetski tehnološki institut

Potpispotpis_alt}}}
Zvanični veb-sajt
stallman.org

Još od sredine 1990-ih, Stolman većinu svog vremena provodi u vođenju političkih kampanja protiv softverskih patenata i proširivanja zakona o autorskim pravima, kao i u zagovaranju slobodnog softvera. Vreme koje još uvek uspeva da odvoji za programiranje posvećuje razvoju GNU Emaksa.

Biografija uredi

Stolman je rođen na Menhetnu od majke Alis Lipman. Njegov prvi kontakt sa računarom je bio tokom 1969, u završnoj godini srednje škole. Zaposlio se u IBM-ovom Naučnom centru u Njujorku, Stolman je proveo leto nakon završetka srednje škole pišući svoj prvi program, pretprocesor za programski jezik PL/I na IBM 360 mašini. Kasnije je rekao: „Najpre sam ga napisao u PL/I, zatim sam ga ponovo počeo u asembleru kada je program u PL/I jeziku postao prevelik da stane u računar.” (Vilijams 2002, poglavlje 3)

Istovremeno je bio i dobrovoljni asistent u laboratoriji katedre za biologiju pri Univerzitetu Rokfeler. Mada se već kretao ka karijeri u matematici i fizici, njegov analitički um je toliko impresionirao upravnika laboratorije da je nekoliko godina nakon odlaska na koledž, njegova majka primila telefonski poziv. Ona se priseća: „Bio je to profesor sa Rokfeler univerziteta. Želeo je da sazna kako se Ričard snalazi. Bio je iznenađen kada je saznao da se bavi računarima. Uvek je mislio da će Ričard imati uspešnu karijeru kao biolog.” (Vilijams 2002, poglavlje 3)

U junu 1971, kao brucoš na Univerzitetu Harvard (diplomirao je fiziku 1974), Stolman postaje programer u MIT-ovoj Laboratoriji za veštačku inteligenciju, gde postaje deo hakerske zajednice. Tokom ovih godina bio je poznatiji po svojim inicijalima — „RMS”. U prvom izdanju Hakerskog rečnika, napisao je: „Ričard Stolman je samo moje zemaljsko ime; možete me zvati RMS.”[1]

Propadanje hakerske kulture MIT-a uredi

Tokom 1980-ih, hakerska zajednica u kojoj je Stolman živeo je počela da se razuđuje. Pojava prenosivog softvera, koji se može pokrenuti na različitim računarima, značila je da mogućnost da korisnici prilagođavaju i dele softver koji dolazi sa računarom predstavlja problem u poslovnom modelu proizvođača računara. Da bi sprečili da se njihov softver koristi na računarima drugih proizvođača prestali su da distribuiraju izvorni kod i počeli da ograničavaju kopiranje i redistribuciju svog sofvtera štiteći ga autorskim pravima. Takav softver je postojao i ranije, ali više se od njega nije moglo pobeći.

Godine 1980. Ričard Grinblat, jedan od hakera u laboratoriji za veštačku inteligenciju, osnovao je kompaniju Lisp Machines inc. da bi prodavao Lisp mašine, koje su on i Tom Najt napravili u laboratoriji. Grinblat je odbio spoljašnje investicije, verujući da bi se dobici ostvareni prodajom mašina mogli uložiti u dalji rast kompanije. Nasuprot tome, Ras Noftsker i drugi hakeri su verovali da je prodaja jednog dela akcija za gotov novac bolji prilaz. Kako nije moglo doći do dogovora, većina preostalih hakera iz laboratorije je osnovalo Simboliks. Simboliks je zaposlio većinu preostalih hakera koji su zatim napustili laboratoriju. Simboliks je naterao Grinblata da da otkaz citirajući polisu MIT-a. Iako su obe kompanije proizvodile vlasnički softver, Stolman je verovao da je LMI, za razliku od Simboliksa, pokušao da izbegne rasturanje laboratorije.

Tokom dve godine, od 1982. do kraja 1983, Stolman je samostalno uložio trud da spreči programere Simboliksa da dobiju monopol na računare iz laboratorije. Do tog vremena on je već bio poslednji haker svoje generacije u laboratoriji. Odbio je budućnost u kojoj bi morao da potpiše ugovor o neotkrivanju i da čini druge stvari koje bi smatrao izdajom svojih principa, i odabrao je da svoj rad deli sa drugima za šta je smatrao da je u duhu klasične naučne saradnje.

Stolman tvrdi da korisnici softvera treba da imaju slobodu, i da slobodu „dele sa svojim komšijom”, da budu u mogućnosti da uče i čine promene na softveru koji koriste. Stalno je govorio da su pokušaji proizvođača vlasničkog softvera da zabrane ovakve stvari „asocijalni” i „neetički”.[2] Fraza „softver želi da bude slobodan” se često pogrešno pripisuje njemu, ali Stolman tvrdi da je ovo pogrešno tumačenje njegove filozofije[3] Takođe tvrdi da je sloboda bitna zbog dobrobiti korisnika i društva u celini, a ne samo zato što može da vodi boljem softveru. Dosledan tome, u januaru 1984, je dao otkaz na MIT-u da bi sve vreme posvetio GNU projektu, koji je najavio u Septembru 1983. Nije završio doktorske studije, ali je nagrađen sa četiri počasne doktorske titule (vidi Priznanja).

Osnivanje GNU-a uredi

Godine 1985, Stolman je objavio manifest GNU-a, koji prikazuje njegovu motivaciju za kreiranje slobodnog operativnog sistema pod nazivom GNU, koji bi bio kompatibilan sa juniksom. Ime GNU je rekurzivni akronim za „Gnu nije juniks”. Ubrzo nakon toga, objedinjuje neprofitnu organizaciju Zadužbina za slobodni softver za zapošljavanje programera slobodnog softvera i za pružanje legalne infrastrukture za zajednicu slobodnog softvera.

U 1985. godini, Stolman je izumeo i popularizovao koncept kopilefta, legalnog mehanizma za zaštitu prava na modifikaciju i redistribuciju slobodnog softvera. Prvi put je uključen u licencu Gnu Emaksa, a 1989. je objavljena i prva GNU opšta javna licenca nezavisna od programa. Do tada je bio završen dobar deo sistema GNU, sa primetnim nedostatkom jezgra. Članovi GNU projekta su započeli jezgro pod nazivom GNU Herd 1990. ali se rizična odluka o dizajnu pokazala kao loša te je razvoj Herda bio spor.

Napravivši softverske alatke potrebne za razvoj softvera, i objavivši uopštenu licencu koja se mogla primeniti na bilo koji softverski projekat, Stolman je olakšao drugima da pišu slobodan softver nezavisno od GNU projekta. 1991. jedan takav nezavisan projekt je izrodio jezgro Linuksa. On je mogao biti kombinovan sa sistemom GNU i tako činiti potpun operativni sistem. Većina ljudi koristi ime Linuks da bi se obratili kombinaciji Linuksovog jezgra i sistema GNU, što neki vide kao nepravedno umanjenje značaja projekta GNU.

Terminologija uredi

Stolman smatra za veoma važno koje reči ljudi koriste kada pričaju o vezi softvera i slobode. Naročito, i stalno moli ljude da kažu „slobodan softver”, „GNU/Linuks”, i da izbegavaju termin „Intelektualna svojina”. Njegovi zahtevi da ljudi koriste određene termine i njegov stalni trud da objasni ljudima važnost terminologije su izvor stalnog neslaganja među nekim delovima zajednice slobodnog i otvorenog softvera.

Jedan od njegovih uslova da dā intervju novinaru jeste da se novinar složi sa određenom terminologijom. Ponekada čak zahteva od novinara da pročita delove filozofije GNU-a pre intervjua, „zbog efikasnosti”.[4]. Ovim stilom je zaradio reputaciju da je „težak za održavanje”[5] Poznato je i da je odbijao pozive da drži govor usled neslaganja sa terminologijom[6]

Slobodan softver uredi

U engleskom jeziku, ista reč, free, se koristi da označi pojmove „slobodan” i „besplatan”. Zbog toga postoji zabuna oko izraza free software („slobodan softver”) koji neki ljudi shvataju kao „besplatan softver”. Ovo je potpuno nebitno za srpski jezik, ali je značajno za razumevanje određenih pokreta unutar zajednice slobodnog softvera.

Stolman prihvata špansku verziju termina „slobodan softver” („Libre Software”), kombinaciju termina u obliku „Flos” (engl. FLOSS — Free/Libre/Open Source Software), i „neokovan softver”, ali mu se više sviđa „free software” jer je puno energije uloženo u taj izraz (sa sličnim razlozima zagovara termin „vlasnički softver” pre nego „softver zatvorenog koda”, kada se govori od softveru koji nije slobodan).

Termin „slobodan softver”, ipak, može značiti „softver bez ograničenja” ili „besplatan softver” ili oba. Tokom godina ljudi su se trudili da nađu neki intuitivniji i nedvosmislen termin.

Stolman se protivi tome da termin „otvoreni kod” zameni ternin „slobodan” jer, po njemu, on krije cilj slobode.[7] On odbija intervjue za priče koje bi njegov rad označile sa „otvoreni kod”, tvrdeći da bi se time pogrešno predstavili njegovi pogledi.

GNU/Linuks uredi

Stolman je zahtevao da se termin GNU/Linuks koristi kada se pominje operativni sistem napravljen kombinacijom nepotpunog sistema GNU i Linuksovog jezgra. On tvrdi da se gubi veza između filozofije projekta GNU i njegovog softvera kada ljudi tu kombinaciju nazivaju „Linuks”.[8]

Prava na kopiranje, patenti i oznake uredi

Stolman tvrdi da je izraz „intelektualna svojina” skovan da bi zbunio ljude, i da se koristi da bi sprečio intelektualnu raspravu o zakonima koji je se tiču spajajući oblasti zakona koji nemaju ništa zajedničko. Iako nije pravnik, on kaže da je pozivanje na ove zakone kao „vlasničke” smišljeno da bi se slušaoci sprečili da razmišljaju o ovim problemima.

Ovi zakoni su se pojavili odvojeno, razvijani su nezavisno, pokrivaju različite radnje, imaju drugačija pravila i uzrokuju različite primene. Zakon o autorskom pravu je napravljen da bi promovisao autorstvo i umetnost, i pokriva detalje rada vezane za umetnost. Zakon o patentima je napravljen da bi ohrabrio objavljivanje ideja, za cenu ograničenog monopola na ove ideje — cena koja je vredna plaćanja u nekim oblastima ali ne i u drugim. Zakon o oznakama nije namenjen promovisanju poslovnih aktivnosti, nego jednostavno da omogući da kupci znaju šta kupuju

Terminološki problemi manjeg značaja uredi

Stolman je preporučio izbegavanje termina koji navode na pogrešan zaključak i korišćenje drugih, naročito:

  • „patent za softverske ideje” umesto uobičajeni izraz „softverski patent”, tvrdeći da ovaj drugi daje pogrešan utisak da patent pokriva ceo softver.
  • „Samo uniformna naplata” umesto „Razumna i nediskriminatorska”, tvrdeći da obavezna autorska prava bilo koje vrste vrše diskriminaciju slobodnog softvera jer distributeri slobodnog softvera ne mogu da izbroje broj kopija koji se koristi (ova briga muči veći deo zajednice slobodnog i otvorenog softvera,[9] pa ipak Stolmanov termin nije u široj upotrebi).
  • izbegavanje izraza „piraterija” za delo kopiranja informacije, tvrdeći da se, pošto izraz „piraterija” označava čin pljačkanja i porobljavanja na moru, on zloupotrebljava od strane današnjih korporacija ne bi li time dali veći značaj činu kopiranja softvera i drugih neopipljivih stvari.
  • „Pokvareni kompakt-diskovi” ili „Neispravni kompakt-diskovi” da se koristi za sve kompakt-diskove za digitalne audio diskove koji koriste neku tehnologiju sprečavanja kopiranja, tvrdeći da oni krše standard po crvenoj knjizi, primećujući da se u poslednje vreme takvi diskovi štampaju bez oznake „kompakt-disk”.
  • „Izdajničko korišćenje računara” umesto „poverljivo korišćenje računara”, tvrdeći da to ograničava slobode korisnika.
  • „Kontrola digitalnih ograničenja” umesto „Kontrola digitalnih autorskih prava

Govori uredi

 
Ričard Stolman drži govor o „Autorskim pravima i zajednici” na Vikimaniji 2005.

Još od ranih devedesetih godina 20. veka, većinu svog vremena je proveo kao učesnik u političkim kampanjama. Naslovi tri govora koje najčešće drži su „GNU projekat i Pokret slobodnog softvera”, „Opasnost od softverskih patenata”, i „Autorska prava i zajednica u vremenu računarskih mreža”. Dao je i puno izjava na konferencijama, uključujući i prvu konverenciju Vikimanija, 2005. godine.

Kritike uredi

Stolmana često opisuju kao osobu sa kojom je jako teško raditi. Konkretno, tim Iks Emaksa je napravio listu konkretnih zamerki na rad sa Stolmanom koje su ih primorale da odvoje projekat.[10]. Ove žalbe uključuju kritike tehnološke prirode i one koje se tiču međuljudskih odnosa, posebno izdvajaju da je Stolmanov stav ka kompromisu motivisan više politikom nego željom da se dođe do najboljeg tehničkog rešenja. Džejmi Zavinski je objavio arhivu elektronskih pisama koja se tiču istorije razdvajanja između Emaksa i Iks Emaksa[11] On citira nedostatke u dizajnu dizajna Emaksa i Stolmanove nesposobnosti da zastupa rad. Stolman, s druge strane, opisuje tim Iks Emaksa kao nesaradnički[12] Ulrih Dreper je zapisao svoje žalbe na Stolmana u objavnim primedbama za glibc 2.2.4[13], gde ga optužuje za pokušaj „nasilnog preuzimanja” projekta.

Stolmanovo insistiranje na korišćenju izraza „GNU/Linuks” neki opisuju kao samoživost, na primer Linus Torvalds ga je nazvao „jednostavno besmislenim”.

Zanimljivosti uredi

  • Stolman je autor pesme o slobodnom softveru
  • Stolman je ljubitelj naučne fantastike i povremeno odlazi na konvencije.
  • Stolman je POSIXu dao ime.
  • 1977. Stolman je objavio i algoritam za veštačku inteligenciju sistem za održavanje istine nazvan „dependency-directed backtracking”. Rad je uradio zajedno sa Džeraldom Džejom Susmanom. Na taj račun se i šali: „Ovime kompjuter može da izbegne eksploziju kada mu postavite kontradiktorno pitanje”[14]
  • Kada je upitan ko su mu bili uzori, odgovorio je da se divi Martinu Luteru Kingu mlađem, Nelsonu Mandeli, Aung San Su Ći, Ralfu Nejderu, i Denisu Kuciniču. Takođe je rekao: „Divim se Frenklinu Ruzveltu i Vinstonu Čerčilu, iako se ne slažem sa nekim stvarima koje su uradili.”
  • Stolman nikada nije naučio programski jezik Java. Malo je programirao u Javi, ali je koristio programski jezik C i Lisp.
  • Stolman nije učestvovao u kontrakulturi tokom šezdesetih, ali nalazi da je njeno odbacivanje bogatstva životna inspiracija.
  • Stolman je jezgro GNU Herd najpre nazvao „Aliks” po tadašnjoj devojci, koja je održavala sisteme juniks i rekla prijateljima „Trebalo bi da nazovu jezgro po meni”
  • Stolman tečno govori engleski i francuski, skoro tečno i španski, i snalazi se sa indonežanskim. Učio je latinski, kineski, mađarski i navaho, ali nije dostigao nivo da komunicira na tim jezicima. Smatra da je jezikom ovladao kada može da smišlja dosetke na tom jeziku[15]
  • Tokom 2004. kada su ga pitali, preporučio je ljudima Uga Čaveza, i da glasaju „protiv” na Venecuelanskom referendumu o opozivanju 2004.
  • Dokumentarni film „Revolucionarni operativni sistem” sadrži intervjue sa Stolmanom.
  • Stolman je osnovao i Ligu za Programersku slobodu 1989. da bi se borio protiv softverskih patenata i autorskih prava nad grafičkim okruženjima. Liga nikada nije dostigla jačinu kojoj se Stolman nadao i vremenom je postala neaktivna.
  • Tokom 1999., Stolman je pozvao na razvoj besplatne internet enciklopedije tako što bi svi ljudi pisali članke. Enciklopedija je trebalo da nosi naziv „GNUpedija”[16]
  • Stolman ne ume da pliva
  • Stolman je u savetodavnom odboru Telesura, južnoameričke televizijske stanice.
  • Stolman je napravio Emaks koji je popularnost delio sa drugim editorom — Vimom, koji je prizvao i ratove editora. Stolman je na ovo reagovao šaljivo proglasivši sebe za Svetog Ignucija (Crkva Emaksa).[17]
  • Linus Torvalds je rekao: „Razmišljajte o Stolmanu kao o vrhunskom filozofu, a o meni kao o inženjeru”[18]
  • Godinama je Stolmanov nalog na računarima Fondacije za slobodan softver imao praznu lozinku, jer Stolman veruje u što manje ograda moguće.[19] Ovako je svako mogao da koristi Stolmanov nalog u bilo koje svrhe. Rastom popularnosti Interneta i rastom vandalizma i hakovanja sa sistema fondacije bio je primoran da koristi tajnu lozinku.

Priznanja uredi

Stolman je dobio brojna priznanja i nagrade za svoj rad, između kojih i:

Odabrana dela uredi

  • Stolman, Ričard M. i Susman, Džerald Dž. (novembar 1975). „Heuristic Techniques in Computer-Aided Circuit Analysis”, izdavač „IEEE Transactions on Circuits and Systems”, tom CAS-22 (11)
  • Stolman, Ričard M. i Susman, Džerald Dž. (1977). „Forward Reasoning and Dependency-Directed Backtracking In a System for Computer-Aided Circuit analysis”, izdavač „Artificial Intelligence 9” strane 135-196
  • Stolman, Ričard M. (1981). „EMACS: The Extensible, Customizable, Self-Documenting Display Editor”. Kembridž, Masačusets: MIT. objavljeno u centru za istraživanje veštačke inteligencije MIT AIM-519A. (PDF)[mrtva veza] (HTML)
  • Stallman, Richard (2002). GNU Emacs Manual. Cambridge, Massachusetts: Free Software Foundation. ISBN 978-1-882114-85-6. 
  • Stallman, Richard (2002). Free Software, Free Society: Selected Essays of Richard M. Stallman. Cambridge, Massachusetts: Lulu.com. ISBN 978-1-882114-98-6. 
  • Stallman, Richard; McGrath, Roland; Smith, Paul D. (2004). GNU Make: A Program for Directed Recompilation : GNU Make Version 3.81. Cambridge, Massachusetts: Free Software Foundation. ISBN 978-1-882114-83-2. 

Reference uredi

  1. ^ humorousbio Stallman.org. Pristupljeno 14. 4. 2013.
  2. ^ O'Reilly.com: „Stolman” (jezik: engleski)
  3. ^ GrokLaw.net (jezik: engleski)
  4. ^ apcmag.com (jezik: engleski)
  5. ^ iwr.co.uk Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. maj 2005) (jezik: engleski)
  6. ^ GNU.org (jezik: engleski)
  7. ^ GNU.org: „Slobodno kao sloboda” (jezik: engleski)
  8. ^ GNU.org: „Zašto GNU/Linuks?” (jezik: engleski)
  9. ^ Parens.com(jezik: engleski)
  10. ^ „XEmacs.org”. XEmacs.org. 11. 2. 2000. Pristupljeno 18. 10. 2012. 
  11. ^ JWZ.org Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. novembar 2009) (jezik: engleski)
  12. ^ Stallman.org: „Poreklo Iks Emaksa” (jezik: engleski)
  13. ^ Sources.RedHat.com Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. septembar 2012) (jezik: engleski)
  14. ^ CiteSeer.ist.psu.edu (jezik: engleski)
  15. ^ „Stallman.org”. Stallman.org. Pristupljeno 18. 10. 2012. 
  16. ^ GNU.org: „Slobodna enciklopedija” (jezik: engleski)
  17. ^ Stallman.org: „Svetac” (jezik: engleski)
  18. ^ StanfordAlumni.org Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. decembar 2005) (jezik: engleski)
  19. ^ O'Reilly.com (jezik: engleski)
  20. ^ „bo.unsa.edu.ar”. bo.unsa.edu.ar. Arhivirano iz originala 31. 05. 2011. g. Pristupljeno 18. 10. 2012. 

Literatura uredi

  • Williams, Sam (2002). Free as in Freedom: Richard Stallman and the Free: Richard Stallman's Crusade for Free Software. O'Reilly Media, Inc. ISBN 978-0-596-00287-9. 
  • Stallman, Richard (2002). Free Software, Free Society: Selected Essays of Richard M. Stallman. Lulu.com. ISBN 978-1-882114-98-6. 

Spoljašnje veze uredi

Govori uredi

Intervjui uredi