Riječka nahija
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. |
Riječka nahija je bila jedna od četiri nahije Stare Crne Gore.[1]
Granice uredi
Riječka nahija se nalazi jugoistočno od Katunske, a graniči se : sa sjevera Lješanskom nahijom, sa istoka Lješanskom i Zetskom i unekoliko Skadarskim Blatom, sa juga Crmničkom, sa zapada Katunskom i nešto malo Bokom kotorskom.
Plemena uredi
Riječku nahiju nastanjuju pripadnici četiri plemena: Ceklin sa Ceklinskom Župom i Kosijerima, Dobrsko Selo sa Dobrskom Župom, Ljubotinj i Građani.
Planine uredi
U ovoj nahiji nema planina, a najveća su brda: Ceklinštak, Kostadin, Bobija, Dobrštak, Viranj, Debeljak i Vrtijeljka, na kojoj je bila bitka 1690. godine u doba, kada su Crnom Gorom vladali mitropoliti iz raznijeh plemena.
Ravnice uredi
U ovoj nahiji nalazi se Riječka ravnica na sjevernoj strani Skadarskoga blata.
Vode uredi
Kroz ovu nahiju teku rijeke: Rijeka Crnojevića, koja izvire iz Obodske pećine, a uvire u Skadarsko jezero. Na ovoj rijeci su se nalazili fabrika oružja i obodski mlinovi. Po njoj su plovili u doba Knjaževine Crne Gore i mali parabrodi Mala Morača i Karatuna. Riječkoj nahiji pripada i sjeverni dio Skadarskog Jezera.
Putevi uredi
Ovu nahiju je spajao sa Katunskom kolski put od Cetinja do Rijeke, a sa Zetskom od Rijeke do Podgorice preko Lješanske nahije. Konjanički put se pružao u pravcu Danilova Grada. Vodom se moglo ploviti po Rijeci Crnojevića i po Skadarskom Jezeru do Vira, Skadra i Plavnice.
Podneblje uredi
U ovoj je nahiji podneblje ugodno. U njoj uspijevaju dobro svi domaći usjevi i svakovrsno voće: smokva, murva, loza, šipak i druga. Gore su obrasle: dubom, jasenom, rujevinom, zanoveti i drugijem drvećem. Domaće životinje ima malo, usljed toga što nemaju gdje pasti, a od divljači ima najviše: zečeva, lisica i kunica.
Poznata mjesta uredi
Jedina varoš u ovoj nahiji je bila Rijeka, koja se nalazi pod brdom Kostadinom s lijeve strane rijeke Crnojevića, a ima oko 500 stanovnika. Ljeti je u njoj velika vrućina, a zimi je dosta toplo. Ovdje je Knjaz podigao zimski dvorac Ljeskovac. Na Rijeci postoji okružni sud, uprava varoši, opština, telegraf i pošta. U blizini na suprot varoši Rijeke, na desnoj obali rijeke Crnojevića, uzdiže se brdašce Obod, na kome je nekadašnji vladar Crne Gore Ivan Crnojević sazidao bio grad 1482. godine. Ovdje je danas osnovna škola i crkva. Grad Obod još je stoga značajan, što je tu bila prva srpsko-slovenska knjiga štampana 1493. god. Carev laz, koji se nalazi između Lješanske i Riječke nahije, gdje je vladika Danilo sa malom vojskom pobijedio šezdeset hiljada Turaka, od kojih je bilo oko dvadeset hiljada mrtvijeh na bojištu. Žabljak, znatan je što je bio negda prestonica Zete. Njega je sazidao Stefan Crnojević. Danas je tvrđava. Oko njega je pleme Ceklin i Ljubotinj mnogo krvi prolilo. Dobrsko selo znatno je zbog toga, što je u njemu manastir, u kome je vladika Danilo učio školu i postao vladar Crne Gore. Ovaj je manastir iz doba, kad su Crnom Gorom upravljali vladike iz raznijeh plemena. U njemu je još tada živio vladika Sava Očinić. Za Kostadinom, na Mracelju i Meterizima bile su žestoke i krvave bitke 1862. godine sa Turcima. Ostrvo Vranjina, u Skadarskome Blatu, znatno je, što je na njemu bio iz staroga doba manastir, u kojemu je bila mitropolija zetska, dok je još Zeta bila država. Na novo ga je podigao Knjaz Nikola I. Ostrvo Kom u Skadarskom Blatu, na njemu je grob Stevana Crnojevića, nekadašnjeg vladara Zete. Ostrvo Lesandro u Skadarskome Blatu sa tvrđavom.
Oko ovijeh ostrova u Skadarskome jezeru pleme Ceklin mnogo je krvi prolilo, zbog čega su i čuveni kao prvi junaci na vodi. Na Skadarskom Blatu čuveni su ribolovi: Karuč, Ploča, Bazagur, Ranj, Đurovo i Kaluđerovo Oko. Na Karuču je bila bitka 1862. god.
Stanovništvo uredi
U ovoj se nahiji narod zanima, osim zemljoradnjom i stočarstvom, ribolovom i trgovinom. Iz iste nahije izvozi se na prodaju razna riba, a najviše suha ukljeva i ruj. Narod je zdrav, nosi se i drži vrlo čisto, a i domaće uređenje bolje im je, nego po drugijem nahijama.
Reference uredi
Vidi još uredi
Literatura uredi
- Denton, William (1877). Montenegro, its people and their history. London: Daldy, Isbister & Company.
- Erdeljanović, Jovan (1926). Stara Crna Gora: Etnička prošlost i formiranje crnogorskih plemena. Srpski etnografski zbornik. 39. Beograd: Srpska kraljevska akademija.
- Ljušić, Radoš (2001). Istorija srpske državnosti. 2. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2013). Istorija Srba u Crnoj Gori 1496-1918. Novi Sad: Prometej.
- Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2017). Srbi u Crnoj Gori 1496-1918. Nikšić: Institut za srpsku kulturu.
- Radusinović, Pavle S. (1985a). Naselja Stare Crne Gore: Opšti dio. 1. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti.
- Radusinović, Pavle S. (1985b). Naselja Stare Crne Gore: Posebni dio. 2. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti.
- Stanojević, Gligor (1975). „Crna Gora u XVI vijeku”. Istorija Crne Gore. knj. 3, sv. 1. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore. str. 1—88.
- Stanojević, Gligor (1975). „Crna Gora u XVII vijeku”. Istorija Crne Gore. knj. 3, sv. 1. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore. str. 89—227.
- Stanojević, Gligor (1975). „Crna Gora u XVIII vijeku”. Istorija Crne Gore. knj. 3, sv. 1. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore. str. 229—499.
- Stefanović-Karadžić, Vuk (1837). Montenegro und die Montenegriner: Ein Beitrag zur Kenntniss der europäischen Türkei und des serbischen Volkes. Stuttgart und Tübingen: Verlag der J. G. Cotta'schen Buchhandlung.
- Stefanović-Karadžić, Vuk (1969). „Crna Gora i Crnogorci: Prilog poznavanju evropske Turske i srpskog naroda”. Etnografski spisi: O Crnoj Gori. Beograd: Prosveta. str. 265—354.