Romski jezik (rom. romani ćhib), ili ciganski jezik, jedan je od nekoliko jezika Roma i spada u indoarijsku grupu indoevropskih jezika.[7] Po Ethnologue, sedam varijanti romskog jezika je dovoljno različita da se mogu smatrati odvojenim jezicima. Najveće su vlaški romski (oko 500.000),[8] balkanski romski (oko 600.000)[9] i sinti romski (oko 300.000).[10] Neke romske zajednice govore pomješanim jezikom koji je nastao na osnovu okolnih jezika sa vobakularom zadržanim iz romskog jezika – ti jezici su u lingvistici poznati kao pararomske varijante, i češće su od samih dijalekata romskog jezika.[11]

romski
romani
Regionsrednja i istočna Evropa i romska dijaspora
Broj govornika
4 milion ili znatno više (nema pouzdanih procjena) (2011)[1] (nedostaje datum)
romski alfabet
Zvanični status
Priznati manjinski jezik u
Jezički kodovi
ISO 639-2rom
ISO 639-3rom
Dijalekti romskog jezika u Evropi

Razlika između različitih sorti može biti velika kao, na primjer, između različitih slovenskih jezika.[12]

Ime

Govornici romskog jezika obično jezik nazivaju řomani čhib (romski jezik) ili řomanes (na romski način).[13] Nazivi su nastali od romske riječi řom, što znači „pripadnik (romske) skupine“ ili „muž“.[13]

Romski jezik u Srbiji

Oktobra 2005. godine objavljena je prva gramatika romskog jezika u Srbiji, koju je napisao lingvista Rajko Đurić pod naslovom „Gramatika e Rromane čhibaki - Gramatika romskog jezika“.

Godine 2011. godine Bajram Haliti je objavio „Srpsko-romski rečnik“ u izdanju Izdavačke kuće Prometej, Novi Sad.

Slova

Slovo Fonema Primer
A a /a/ akana (sada)
B b /b/ barvalo (bogat)
C c /ts/ cirdel (vuče)
Č č /tʃ/ čačo (istina)
Čh čh /tʃʰ/ čhavo (dečak)
D d /d/ dorjav (reka)
Dž dž /dʒ/ džukel (pas)
E e /e/ ertimos (oproštaj)
F f /f/ foros (grad)
G g /ɡ/ gadže (stranac)
H h /h/ harmasari (pastuv)
I i /i/ ičarel (mrvi)
J j /j/ jag (vatra)
K k /k/ kaj (gde)
Kh kh /kʰ/ khamesko (sunčano)
L l /l/ lašo (dobro)
M m /m/ manuš (čovek)
N n /n/ nav (ime)
O o /o/ oxto (osam)
P p /p/ pekel (peče)
Ph ph /pʰ/ phabaj (jabuka)
R r /r/ rakli (devojka)
S s /s/ sunakaj (zlato)
Š š /ʃ/ šukar (slatko/lepo/dobro)
T t /t/ taxtaj (šolja)
Th th /tʰ/ them (zemlja)
U u /u/ uoš (usna)
V v /ʋ/ voro (rođak)
X x /x/ xarano (mudar)
Z z /z/ zeleno (zeleno)
Ž ž /ʒ/ žoja (četvrtak)

Vidi još

Reference

  1. ^ Romani Project: Numbers and distribution Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. novembar 2018), University of Manchester
  2. ^ „Ley de lenguas nativas” (PDF) (na jeziku: španskom). Bogotá: Ministry of Culture of Colombia. 2010. Pristupljeno 21. 07. 2014. 
  3. ^ „Regional- und Minderheitensprachen” (PDF) (na jeziku: nemačkom). Berlin: Federal Ministry of the Interior. 2008. Arhivirano iz originala (PDF) 03. 04. 2012. g. Pristupljeno 12. 08. 2012. 
  4. ^ „National and Ethnic Minorities in Hungary” (PDF). Facts About Hungary (na jeziku: mađarskom). Arhivirano iz originala (PDF) 11. 10. 2017. g. Pristupljeno 12. 08. 2012. 
  5. ^ „National minorities and minority languages”. Swedish Ministry for Integration and Gender Equality. 2007. Arhivirano iz originala 7. 2. 2012. g. Pristupljeno 12. 08. 2012. 
  6. ^ „Law of Ukraine "On Principles of State Language Policy" (Current version — Revision from 01.02.2014)”. Document 5029-17, Article 7: Regional or minority languages Ukraine, Paragraph 2. Zakon2.rada.gov.ua. 1. 2. 2014. Pristupljeno 30. 4. 2014. 
  7. ^ „Romani (subgroup)”. SIL International. n.d. Pristupljeno 15. 09. 2013. 
  8. ^ „Romani, Vlax”. SIL International. n.d. Pristupljeno 12. 08. 2012. 
  9. ^ „Romani, Balkan”. SIL International. n.d. Pristupljeno 12. 08. 2012. 
  10. ^ „Romani, Sinte”. SIL International. n.d. Pristupljeno 12. 08. 2012. 
  11. ^ Matras 2006"In some regions of Europe, especially the western margins (Britain, the Iberian peninsula, Scandinavia), Romani- speaking communities have given up their language in favor of the majority language, but have retained Romani-derived vocabulary as an in-group code. Such codes, for instance Angloromani (Britain), Caló (Spain), or Rommani (Scandinavia) are usually referred to as Para-Romani varieties."
  12. ^ Hübschmannová, Milena (1993). Šaj pes dokaveras - Můžeme se domluvit . Olomouc: Pedagogická fakulta UP Olomouc. ISBN 978-80-7067-355-3. str. 23.. (Czech)
  13. ^ a b Matras 2005, 1.1 Names

Literatura

Spoljašnje veze