Rui Patrisio

Португалски фудбалер

Rui Pedro dos Santos Patrisio (port. Rui Pedro dos Santos Patrício; Leirija, 15. februar 1988) profesionalni je portugalski fudbalski golman. Igrač je italijanske Rome i standardni reprezentativac Portugalije.

Rui Patrisio
Patrisio u dresu Portugala na SP 2018.
Lični podaci
Puno ime Rui Pedro dos Santos Patrisio
Datum rođenja (1988-02-15)15. februar 1988.(36 god.)
Mesto rođenja Leirija, Portugalija
Visina 1,90 m
Masa 84 kg
Pozicija golman
Klupske informacije
Trenutni klub
Roma
Broj 1
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
2006—2018
2018—2021
2021—
Sporting Lisabon
Vulverhempton
Roma
327
112
24
(0)
(0)
(0)
Reprezentativna karijera
2005—2006
2006—2007
2007—2008
2007—2010
2010—
Portugalija do 18
Portugalija do 19
Portugalija do 20
Portugalija do 21
Portugalija
4
10
8
14
97
(0)
(0)
(0)
(0)
(0)

Igrao je na dva svetska i četiri evropska prvenstva, a na Evropskom prvenstvu 2016. osvojio je titulu kontinentalnog prvaka. Najveći deo profesionalne karijere proveo je kao igrač lisabonskog Sportinga, a nastupao je i za engleski Vulverhempton.

Klupska karijera uredi

Patrisio je fudbal počeo da trenira veoma rano i prvobitno je igrao na poziciji napadača.[1] Skauti lisabonskog Sportinga primetili su ga još kao dvanaestogodišnjeg dečaka, kada je prešao u fudbalsku akademiju tog kluba.[1] Nakon igranja za sve mlađe klupske selekcije, 19. novembra 2006. debituje za prvi tim Sportinga, i to na prvenstvenoj utakmici protiv ekipe Maritima na kojoj je odbranio i jedan penal.[1] Ujedno je to bio i njegov jedini nastup u debitantskoj sezoni 2006/07.

Kako je početkom naredne sezone tadašnji prvi golman Sportinga Rikardo Pereira napustio klub i prešao u Real Betis, Patrisio je postao prvi golman ekipe. U evropskim takmičenjima debituje 27. novembra 2007. u utakmici grupne faze Lige šampiona protiv Mančester junajteda.

U redovima Sportinga Patrisio je igrao punih 12 sezona, odigravši ukupno 467 utakmica u svim takmičenjima, od čega 327 utakmica u nacionalnom prvenstvu. Sa ekipom je osvojio pet titula, dva nacionalna kupa, dva superkupa i jedan trofej liga kupa, a u dva navrata je proglašava i za najboljeg igrača Sportinga.

Patrisio je bio žrtva napada oko pedesetak najvatrenijih navijača Sportinga, koji su, nezadovoljni trećim mestom kluba u domaćem prvenstvu u toj sezoni, 15. maja 2018. upali na terene za trening i povredili nekoliko igrača i trenera kluba.[2][3][4] Nakon napada Patrisio je bio jedan od devet igrača koji je raskinuo ugovor sa klubom.[4][5]

Nakon toga ,tokom juna 2018. Patrisio je potpisao četvorogodišnji ugovor sa engleskim premijerligašem Vulverhemton vonderersima, a nakon žalbe Sportinga, Vulverhemton je platio 18 miliona evra za transfer.[4][5][6]

Već u prvoj sezoni 2018/19 Patrisio je oborio klupski rekord, jer na 13 utakmica u prvenstvu sačuvao svoju mrežu.[1]

Za tri sezone Patrisio je bio nezamenjiv na golu vulvsa, za tri sezone propustio je samo dve utakmice u prvenstvu.[7][8] U sezoni 2019/20. branio je i u Ligi Evrope, gde je Vulverhempton stigao do četvrtine finala.[7]

2021. godine Patrisio je potpisao trogodišnji ugovor sa Romom, u koju je prešao u transferu vrednom 11,5 miliona evra, bez bonusa.[6]

22. avgusta 2021. zvanično je debitovao za Romu, u prvenstvenoj pobedi protiv Fjorentine (2:1).[9]

Reprezentativna karijera uredi

Rui Patrisio je igrao za sve mlađe reprezentativne selekcije Portugalije, a prvi poziv za nastup u seniorskom timu imao je 29. januara 2008, na prijateljskoj utakmici protiv Italije, ali nije zaigrao na tom meču. Nešto kasnije iste godine sa reprezentacijom je učestvovao na Evropskom prvenstvu, ali u svojstvu trećeg golmana zbog čega nije nastupio ni na jednoj od utakmica u Austriji i Švajcarskoj.

Zvaničan debi nastup za reprezentaciju Portugala imao je 17. novembra 2010. u prijateljskoj utakmici sa Španijom u kojoj je branio u drugom poluvremenu. Na velikim takmičenjima debituje na Evropskom prvenstvu 2012. gde je branio na svih pet utakmica. Nakon toga igra i na Svetskom prvenstvu 2014. u Brazilu gde je odigrao samo prvu utakmicu sa Nemačkom (poraz od 0:4), a potom je zbog povrede propustio ostatak turnira.

Najveći uspeh u reprezentativnom dresu ostvario je na Evropskom prvenstvu 2016. u Francuskoj gde je sa reprezentacijom osvojio zlatnu medalju i prvu titulu evropskog prvaka u istoriji portugalskog fudbala.[6] Četvrtfinalna utakmica protiv Poljske igrana 30. juna bila je ujedno i njegova pedeseta utakmica u nacionalnom dresu. Godinu dana kasnije igrao je na Kupu konfederacija gde su Portugalci osvojili treće mesto.

Igrao je i na Svetskom prvenstvu 2018. u Rusiji gde je nastupio u sve četiri utakmice svog tima (Portugalci su zaustavljeni u osmini finala od selekcije Urugvaja).

Nastupio je na Evropskom prvenstu 2020. kada je ponovo branio na sve četiri utakmice i kada je Portugal ponovo zaustavljen u osmini finala, ovaj put od selekcije Belgije.[8][10]

Zanimljivosti uredi

Patrisio je budista.[1]

Uspesi i priznanja uredi

  FK Sporting Lisabon
  • Portugalski kup (2): 2007/08, 2014/15.
  • Portugalski liga kup (1): 2017/18.
  • Portugalski superkup (2): 2008, 2015.
  FK Roma
  Portugalija

Reference uredi

  1. ^ a b v g d „Factfile: Meet new Roma signing Rui Patricio!”. www.asroma.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-17. 
  2. ^ „Jesus e jogadores agredidos na Academia”. A Bola. 15. 5. 2018. Arhivirano iz originala 17. 05. 2018. g. Pristupljeno 01. 07. 2018. 
  3. ^ Kiley, Ben (15. 5. 2018). „Sporting Lisbon players attacked at training ground after failing to secure Champions League spot”. Sports Joe. 
  4. ^ a b v „Sporting want £50m for Patricio transfer”. BBC Sport (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-17. 
  5. ^ a b „Wolves agree £16m fee for Patricio”. BBC Sport (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-17. 
  6. ^ a b v „Rui Patricio completes Roma move”. www.asroma.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-17. 
  7. ^ a b „Patricio makes Roma switch”. www.wolves.co.uk (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-17. 
  8. ^ a b „Roma GK Patricio : Mourinho 'one of the greatest'. ESPN.com (na jeziku: engleski). 2021-07-13. Pristupljeno 2021-09-17. 
  9. ^ „Abraham stars as Roma win under Mourinho”. BBC Sport (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-17. 
  10. ^ UEFA.com. „Portugal - UEFA EURO 2020 - Squad”. UEFA.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-09-17. 

Spoljašnje veze uredi