Rukomet (engl. handball) je ekipni sport sa loptom, u kom se takmiče dve ekipe sa po 7 igrača (6 igrača u polju + 1 golman) na svakoj strani.[4] Igra traje dva puta po 30 minuta, a cilj je dati više golova od protivnika. Lopta se između igrača dodaje rukama slično kao u košarci ali sa nešto manjom loptom i uz drugačija pravila vođenja lopte. Moderni rukomet se obično igra u zatvorenim dvoranama, dok na otvorenom postoje varijante u oblicima velikog rukometa i češkog rukometa (koji su se češće igrali u prošlosti), kao i rukometa na pesku. Američki rukomet i Irski rukomet su potpuno drugačiji sportovi od rukometa.

Rukomet
Rukometna utakmica u toku u SAP Arena u Manheimu, Nemačka
Najviše upravno teloIHF[1]
Prvi put igran2. decembar 1917. god.; pre 106 godina (1917-12-02) u Berlinu, Nemačka.[2]
Registrovani igrači> 27 miliona (2016)[3]
Karakteristike
KontaktOgraničen
Članovi tima7 po strani (uključujući golmana)
Mešani polodvojena takmičenja
TipTimski sport, sport sa loptom
OpremaLopta i golovi
mestoigralište
Prisustvo
Zemlja ili  regionŠirom sveta, ali najpopularniji u Evropi
OlimpijadaDeo programa Letnjih olimpijskih igara 1936.
Demonstrirano na Letnjim olimpijskim igrama 1952.
Vraćeno na Letnji olimpijski program 1972. godine.
Rukometna lopta

Igra je veoma brza i uključuje kontakt telom kada odbrambeni igrači pokušavaju zaustaviti napadače da priđu golu. Kontakt je jedino dozvoljen kada je odbrambeni igrač potpuno ispred napadača, tj. između napadača i gola. Bilo kakav kontakt sa strane ili otpozadi se posebno smatraju opasnim, i za to se dobijaju kazne. Kad odbrambeni igrač uspešno zaustavi napadača, igra se zaustavlja i tim koji napada nastavlja igru sa mesta prekršaja ili linije devet metara. Za razliku od košarke, gde je igračima dozvoljeno da naprave 5 faulova u igri (6 u NBA), rukometašima je dozvoljen neograničen broj prekršaja, koji remete ritam napadačkog tima i smatraju se dobrom odbranom. Rukomet je takođe veoma grub sport.[5] Golovi se postižu veoma često; obično obe ekipe postignu minimalno po 20 golova, a nije neuobičajeno da obe ekipe postignu i više od 30 golova. Ovo nije bio slučaj u ranijoj istoriji igre, ali je ofanzivna igra poboljšana od kraja 1980-ih, posebno korišćenje kontranapada posle neuspelog napada drugog tima, tako da je broj golova porastao.

Savremeni skup pravila su 1917. godine objavili Karl Šelenc, Maks Hajzer i Erih Konaj,[6] 29. oktobra u Berlinu, što se smatra datumom rođenja ovog sporta.[2][7] Od tada su pravila imala nekoliko revizija. Prva zvanična rukometna utakmica odigrana je 1917. godine u Nemačkoj.[2] Karl Šelenc je izmenio pravila 1919. godine.[6] Prve međunarodne igre odigrane su (po ovim pravilima) sa muškarcima 1925. godine (između Nemačke i Belgije) i sa ženama 1930. (između Nemačke i Austrije).[8]

Rukomet za muškarce se prvi put igrao na Olimpijadi na Letnjim olimpijskim igrama u Berlinu 1936. na otvorenom, a sledeći put na Letnjim olimpijskim igrama 1972. u Minhenu u zatvorenom prostoru; rukomet je od tada olimpijski sport. Ženski rukomet je dodat na Letnjim olimpijskim igrama 1976.[9] Međunarodna rukometna federacija formirana je 1946. godine i, prema podacima iz 2016. godine ima 197 saveza članica.[10]

Iz istorije rukometa uredi

U Čehoslovačkoj se početkom XX veka igrala hazena, koja je veoma slična rukometu, a Irskoj, Severnoj Americi i Ukrajini igrale su se igre slične malom rukometu.

Godine 1919. uveo je Karl Šelenc (Karl Shelenz), profesor Više škole za fizičko vaspitanje u Berlinu, rukomet na velikom igralištu, a u Švedskoj se razvijao, zbog klimatskih uslova, mali rukomet u dvorani. Veliki se obično igrao na fudbalskom terenu sa 11 igrača i sa 2 rezerve, a mali u dvoranama ili na otvorenim terenima dimenzija (15-25 h 30-50 m) sa 7 igrača, a najmanje sa 4 igrača u malim dvoranama.

U Amsterdamu je 1928. osnovana Međunarodna amaterska rukometna federacija - IAHF (nem. Internationale Amateur Handball Federation), a 1936. veliki je rukomet prvi i jedini put uvršten u program Olimpijskih igara.

Godine 1935. odigrana prva međunarodna utakmica u malom dvoranskom rukometu u Kopenhagenu.

Godine 1938. održana su u Nemačkoj svetska prvenstva u velikom i malom rukometu. Umesto IAHF (koji je prestao sa radom 1939) u Kopenhagenu je 1946. osnovana Međunarodna rukometna federacija IHF (nem. Internationale Handball Federation).

Na prostorima bivše Jugoslavije rukomet se pojavio najpre u Varaždinu i Zagrebu 1933. Prvo rukometno igralište napravljeno je u Zagrebu gde se odigrala i prva utakmica srednjoškolaca Ljubljane i Zagreba (5:8). Posle Drugog svetskog rata poraslo je interesovanje za rukomet pa se u Beogradu 1949. osniva Rukometni savez Jugoslavije, koji postaje član IHF-a 1950. Od 1953. igraju se prvenstva Jugoslavije u muškoj i ženskoj konkurenciji, a Kup takmičenja od 1955. Veliki rukomet je na ovim prostorima prestao da se igra 1958.

Godine 1972. U Minhenu dvoranski rukomet uvršten u program Olimpijskih igara, tako da se krajem osme decenije izgubilo interesovanje za veliki rukomet[11]

Teren i oprema uredi

 
Dimenzije terena

Dimenzije rukometnog terena su dužina 40 metara, a širina 20 m. Tereni su uglavnom u natkrivenim prostorima ili dvoranama, a podloga je tradicionalno bio drveni parket, dok se danas koriste veštački materijali od tvrde gume. Postoje i spoljašnji tereni, uglavnom od betona ili asfalta, ali se oni uglavnom ne koriste za takmičenja najvišeg nivoa zbog opasnosti od padova i povreda igrača. Na terenu se nalaze linije koje određuju pojedine delove terena. Na sredini terena se nalazi linija koja odvaja teren na dve polovine. Na suprotnim stranama terena, i to na na kraćim stranicama, nalazi se po jedan gol, koji je 2 m visok i 3 m širok. U golu je razapeta mreža. Ispred svakog gola nalazi se polukružni prostor, na prosečnoj udaljenosti 6 m od gola, označen punom linijom. Taj prostor od 6 m na terenu osim što je označen linijom često i obojen drugom bojom, različitom od boje ostatka terena. Na 9 m od gola nalazi se isprekidana polukružna linija tzv. deveterca. Ispred gola na udaljenosti 7 m nalazi se kratka ravna linija koja označava mesto izvođenja kaznenog udarca, tzv. sedmerca.

Rukometna lopta je takve veličine da je prosečni igrač može držati u jednoj ruci prstima, sa dlanom prema dole, iako naravno sme loptu držati i sa obe ruke. Standardno se kao materijal izrade koristi koža, iako ima i lopti od veštačkih materijala.[12][13]

Osnovna pravila rukometa uredi

Cilj igre je loptom pogoditi gol, tj. postići pogodak. Igra se po dva poluvremena od po 30 minuta, i ekipa koja postigne više golova je pobednik. Igrači smeju rukama dodirivati loptu i dodavati se međusobno, kao i šutirati prema golu. Svaki igrač sme napraviti do tri koraka držeći loptu u ruci, dok za svaki sledeći korak mora loptu voditi odbijajući je od poda, ili je mora dodati saigraču, ili šutnuti na gol.

Svi igrači se slobodno kreću po celom terenu, osim u prostoru 6 m ispred oba gola. U tom prostoru sme stajati samo po jedan član odbrambene ekipe koji se naziva golman. Ostali igrači smeju iznad prostora od 6 m pokušati uhvatiti ili dodati loptu samo u skoku, dakle za vreme leta.

Dve osnovne faze igre za svaku ekipu su faza napada i faza odbrane. U fazi napada igrači najčešće koriste formaciju s dva bočna igrača (levo i desno krilo), tri spoljna igrača (levi spoljni, srednji spoljni i desni spoljni) te pivot ili centar. U odbrani se koristi nekoliko različitih varijanti, koje označavaju način postavljanja tj formacije odbrambenih igrača ispred svog prostora od 6 m. Tako se na primer koriste odbrana 6-0 (šest igrača u ravni ispred crte od 6 m), zatim 5-1 (pet igrača u liniji te jedan ispred njih koji pokušava ometati organizatora igre protivničke ekipe), zatim 4-2 a ređe se koristi i formacija 3-2-1. Ekipa u napadu će zavisno od formaciji odbrane pokušati naći način da dođu što bliže golu u što povoljniju poziciju za šut na gol.

 
Izvođenje sedmerca u rukometu

Odbrambeni igrači smeju do određene mere ometati napadače u pokušaju dodavanja lopte ili šuta na gol. Ukoliko pri tome koriste udarce ili grubo povlačenje protivnika jedan od dvojice sudija će dosuditi prekršaj. Za izrazito grube prekršaje može se dobiti kazna žutog ili crvenog kartona, isključenja na dve minute ili trajnog isključenja iz igre. Kod isključenja na dve minute ekipa nema pravo zamene isključenog igrača za vreme trajanja kazne. Prekršaj se izvodi s mesta gdje je napravljen osim u dva slučaja:

  • ukoliko je prekršaj napravljen u zoni deveterca a pritom nije bilo izrazite prilike za postizanje gola, dosuđuje se tzv. deveterac, koji se izvodi s isprekidane linije deveterca sa mesta najbližeg prekršaju
  • ukoliko je prekršaj bio u zoni oko 6 m i to u trenutku izrazite šanse za postizanje pogotka (već upućen šut ili igraču koji je slobodan u izglednoj poziciji za šut na gol) dosuđuje se kazneni udarac sedmerac. Kod izvođenja sedmerca svi odbrambeni igrači moraju stajati iza prostora deveterca, a jedan napadač upućuje direktan udarac na gol s pozicije sedam metara.

Rukomet se danas igra u muškoj i ženskoj konkurenciji, u različitim starosnim grupama. Rukomet je i standardni olimpijski sport. U programu je neprekidno od Olimpijskih igara u Minhenu 1972. godine do danas.[14][15]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Krieger, Jörg; Duckworth, Austin (2021). „Annexation or fertile inclusion? The origins of handball's international organisational structures”. Sport in History. 42 (2): 235—256. ISSN 1746-0263. doi:10.1080/17460263.2021.1927810. 
  2. ^ a b v Pazen, Björn (31. 10. 2017). „Handball in Germany celebrates 100th anniversary”. European Handball Federation (na jeziku: engleski). Pristupljeno 5. 3. 2020. 
  3. ^ „8 Things You Didn't Know About Handball”. Olympics. IOC. 10. 6. 2016. Arhivirano iz originala 19. 7. 2018. g. Pristupljeno 19. 7. 2018. 
  4. ^ Barbara Schrodt (6. 10. 2011). „Team Handball”. The Canadian Encyclopedia. Historica-Dominion Institute. 
  5. ^ „IHF Rules of the Game: Regulations on Protective Equipment and Accessories” (PDF). Nederlands Handbal Verbond. Arhivirano iz originala (PDF) 3. 1. 2019. g. Pristupljeno 3. 1. 2019. 
  6. ^ a b Laver, L.; Landreau, P.; Seil, R.; Popovic, N. (2018). Handball Sports Medicine: Basic Science, Injury Management and Return to Sport. Springer Berlin Heidelberg. str. 25. ISBN 978-3-662-55892-8. Pristupljeno 14. 5. 2022. 
  7. ^ Nestler, Stefan (24. 1. 2019). „Handball: Will the winter fairytale last?”. DW.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 5. 3. 2020. 
  8. ^ Laver, L.; Landreau, P.; Seil, R.; Popovic, N. (2018). Handball Sports Medicine: Basic Science, Injury Management and Return to Sport. Springer Berlin Heidelberg. str. 25—26. ISBN 978-3-662-55892-8. Pristupljeno 14. 5. 2022. 
  9. ^ „Montreal Olympics photo flashback: More women competed thanks to three new events | Montreal Gazette”. 24. 5. 2018. Arhivirano iz originala 24. 5. 2018. g. 
  10. ^ „Member Federations”. International Handball Federation. 
  11. ^ Istorija fizicke kulture. Beograd. 2006. str. 626. Strana—DR Sladnjana Mijatovic—fizicka kultura u Srbiji posle 1. Sv rata (1918—2000). ISBN Istorija fizicke kulture trece izmenjeno i dopunjeno izdanje. 
  12. ^ „Pravilo br. 1 Rukometno igralište” (PDF). Rsk.rs. 
  13. ^ „Pravilo br. 4 Ekipa, zamena igrača, oprema” (PDF). rsk.rs. 
  14. ^ „Pravila Rukometa” (PDF). Rsk.rs. 
  15. ^ „Montreal Olympics photo flashback: More women competed thanks to three new events | Montreal Gazette”. web.archive.org. 24. 5. 2018. Arhivirano iz originala 2018-05-24. g. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi