Rukometna reprezentacija Francuske

Rukometna reprezentacija Francuske u organizaciji Rukometnog saveza Francuske (FFHB) predstavlja Francusku u rukometu na svim značajnijim svetskim i kontinentalnim takmičenjima. Prvu medalju Francuska je osvojila na Olimpijskom rukometnom turniru u Barseloni pošto je u meču za bronzanu medalju pobedila reprezentaciju Islanda.

Francuska
Nadimak „Galski petlovi”
„Ludaci” 1992 - 2001
Savez Rukometni savez Francuske
Konfederacija EHF
Selektor Francuska Gijom Žil
Kapiten Mikael Gigu
Najviše nastupa Džekson Ričardson (417)
Najbolji strelac Žerom Fernandez (1463)
Osnovni dres
Rezervni dres
Prva međunarodna utakmica
FrancuskaFrancuska 7:28 NjemačkaNemačka
Pariz; Francuska; 30. mart 1952.
Najveća pobeda
FrancuskaFrancuska 58:4 AlbanijaAlbanija
Peskara; Italija; 29. jun 2009.
Najveći poraz
FrancuskaFrancuska 4:27 NjemačkaNemačka
Berlin; Zapadna Nemačka; 13. januar 1954.
Olimpijske igre
Učešća 7 (prvi put 1992.)
Najbolji rezultat Zlato (2) :
2008, 2012.
Svetsko prvenstvo
Učešća 26 (prvi put 1954.)
Najbolji rezultat Zlato (6):
1995, 2001, 2009, 2011, 2015, 2017.
Evropsko prvenstvo
Učešća 14 (prvi put 1994.)
Najbolji rezultat Zlato (4):
2006, 2010, 2014., 2024.

2010. godine Francuska je postala prva reprezentacija koja je u jednom trenutku imala sve tri zlatne medalje sa: Olimpijskih igara, Evropskog prvenstva i Svetskog prvenstva.

Sa šest zlatnih medalja sa Svetskih šampionata, Francuska je najtrofejnija reprezentacija.

Iako je federacija osnovana pedesetih godina, razvoj i uspon francuskog rukometa započeo je nakon osvajanja bronzane medalje u Barseloni 1992. godine pod vođstvom Daniela Kostantinija. Kostantinijeva era doneće nacionalnom timu nekoliko medalja, a kulminiraće sa dve titule Svetskog prvaka: 1995. i 2001. godine. Nakon osvajanja poslednjeg naslova, Kostantini napušta nacionalni tim, a nasleđuje ga Klod Onesta, koji će osvojiti zlato na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine i tako započeti četvorogodišnji period u kojem će biti stvorena najbolja rukometna generacija u istoriji.

Istorija i razvoj rukometa u Francuskoj uredi

Počeci rukometa u Francuskoj bili su vrlo spori. Krajem 1930-ih bilo je nekoliko pokušaja sistematizovanja rukometne igre jasnom pravilniku i stavljanja pod jurisdikciju jedne federacije. Međutim, tek 1941. godine osnovana je prva „Francuska rukometna federacija”. Delovanje ratnog saveza bilo je ograničeno, a nakon Drugog svetskog rata ukinut je jer su posleratne vlasti smatrale da ne postoji pravni legitimitet za rad. Tako je rukomet u Francuskoj ponovo ostao bez krovne organizacije i trebalo je da prođe sedam godina da bi se ponovo uspostavila Francuska rukometna federacija 11. jula 1952. godine.

Iznenađujuće, rukomet se razvijao vrlo brzo i broj licenci izdatih članovima skočio je sa 25.000 tokom 1965. na 160.000 1982. godine.[1]. Ipak, ova dinamika, iako je dovela do popularizacije sporta, negativno je uticala na kvalitet, tako da se Francuska reprezentacija decenijama borila da bude konkurentna na međunarodnim takmičenjima.

Bez ikakvog velikog uspeha do kraja 1980-ih, Francuska je 1985. godine ispala u C kategoriju nacionalnih timova, što je primoralo savez na reakciju. Te godine reprezentaciju je preuzeo Danijel Kostantini, koji je imao zadatak da u potpunosti transformiše način rada u nacionalnom timu i vrati Francusku u svetsku elitu. Kostantini je objasnio da će mu trebati i vreme i novac (rukomet je u to vreme dobijao vrlo malo sredstava) da bi stvorio uspešan tim sastavljen od igrača koji imaju potencijal da budu svetska klasa. Kada je najavljeno da će Barselona biti domaćin Olimpijskih igara 1992. godine, Francuzi su se nadali da će izboriti mesto na tom turniru, pa je Kostantini, uz odobrenje federacije, počeo da sprovodi rigorozne reforme. Posledica ovih promena bila je vidljiva već na Svetskom prvenstvu u Čehoslovačkoj 1990, kada je Francuska vraćena u elitnu grupu. Predvođen mladim Džeksonom Ričardsonom, činilo se da je Francuska konačno dobila tim sa kojim bi mogla da postigne značajan rezultat na globalnoj sceni. Iako su u prvoj grupi pobedili samo Alžir, koji nije bio svetski tim, Francuska je pružila dobar otpor reprezentacijama Mađarske i Švedske i uspela da prođe u drugi krug. Tamo su izgubili od Rumunije, koja će osvojiti treće mesto, remizirali su sa Čehoslovačkom i pobedili Južnu Koreju, a u meču za 9. mesto savladali Island i tako ostvarili svoj najbolji plasman do tada, ali i direktan plasman na Olimpijske igre.

Bronzana generacija, prva medalja u istoriji reprezentacije (1992. godina) uredi

Danijel Kostantini uspeo je u nameri da na Olimpijskom rukometnom turniru ostvari vidan rezultat koji će, dodatno, podići nivo interesovanja u Francuskoj za rukometom. Na samom turniru u grupi A, pored autsajdera Egipta, savladani su: Nemačka 23:20, Španija 18:16, te se Kostantini revanširao i Rumunima za poraz sa zadnjeg Svetskog prvenstva i to sa 26:20. Jedini poraz Francuska je pretrpela, u grupi, od Zajednice Nezavisnih Država, odnosno, igrača iz nekadašnjeg Sovjetskog Saveza i to samo 23:22.

U polufinalu Francuska je poražena od Švedske, apsolutno najjače selekcije tokom 1990-ih godina, ali je u borbi za svoju prvu medalju (bronza) savladala Island sa 24:20. Zahvaljujući ovoj pobedi, mediji u Francuskoj prozvali su ovu selekciju i generaciju Les Bronzés tj Bronzani.

Ludaci (1993. - 2001. godina) uredi

Les Barjots (u prevodu: Ludaci, u pozitivnom kontekstu) bio je nadimak nacionalnog tima u periodu od 1995. do 2001. godine, kada su reprezentaciju vodili Denis Lathou, Džekson Ričardson i Frederik Vole i kada je došlo do smene generacija. Tokom ovog perioda Francuska je osvojila čak dva svetska zlata i jednu bronzu i imala zapažen nastup na Olimpijskim igrama 1996. i 2000. godine.

Prvo mesto na Svetskom prvenstvu u rukometu 1995. godine na Islandu bilo je rezultat dugogodišnjeg rada sa reprezentacijom. U finalu su prilično ubedljivo (5 razlike na poluvremenu, 4 na kraju utakmice) savladali jaku Hrvatsku rukometnu reprezentaciju rezultatom 23:19.

Nadimak „Ludaci” dobili su zbog opšteg stila igre i atmosfere u timu zbog koje su na početku turnira loše igrali protiv slabijih timova (čak 2 poraza u prvom kolu na Svetskom prvenstvu 1995), a kasnije su pobeđivali izuzetno jake reprezentacije (Nemačka, Španija i Hrvatska). Igrači su takođe slavili uspehe i medalje na prvenstvima sa posebnim frizurama, što u to vreme nije bila praksa.

Tadašnji trener, stručnjak Danijel Kostantini nije se zaustavio samo na zlatu sa Islanda, bronzi iz Japana i dobrom 4. mestu iz Atlante sa Olimpijskih igara, gde ih je u polufinalu porazila Hrvatska, a u meču za bronzu poraženi su od Španije, već 2001. doneo je još jedan uspeh njegovom timu. Te godine je u Francuskoj organizovano Svetsko prvenstvo. Francuska je kao domaćin takođe bila automatski favorit i imala je jak tim u kome je, još uvek, bio legendarni ekson Ričardson, ali pojavili su se novi igrači koji će kasnije činiti legendarnu francusku generaciju (Tieri Omeje, Žerom Fernandez, braća Žil). Francuska je ovo prvenstvo završila na prvom mestu pobedivši Švedsku 34:31 posle produžetaka, čime je turnir završila bez ijedne izgubljene ili nerešene utakmice. Tada je mladi golman Omeje imenovan golmanom turnira, a Bertrand Žil za pivotmena prvenstva.

Nakon ovog zlata sa pozicije selektora povukao se Danijel Kostantini nakon šesnaest godina rada.

Učešća reprezentacije na međunarodnim takmičenjima uredi

Olimpijske igre uredi

 
Francuska reprezentacija na dodeli zlatnih medalja na OI 2008.
Olimp. igre Faza takmičenja Plasman IG P N I GD GP GR
1936. do 1988. Nije se kvalifikovala - - - - - - - -
  Barselona 1992. Meč za 3. mesto 3. mesto 7 5 0 2 157 143 +14
  Atlanta 1996. Meč za 3. mesto 4. mesto 7 4 0 3 190 165 +25
  Sidnej 2000. Meč za 5. mesto 6. mesto 8 4 1 3 192 177 +15
  Atina 2004. Meč za 5. mesto 5. mesto 8 7 0 1 221 176 +45
  Peking 2008. Pobednici 1. mesto 8 7 1 0 228 185 +43
  London 2012. Pobednici 1. mesto 8 7 0 1 229 175 +54
  Rio De Žaneiro 2016. Finale 2. mesto 8 6 0 2 241 201 +40
Ukupno 7/12 2. titule 54 40 2 12 1458 1227 +231

Svetska prvenstva uredi

Prvenstvo Faza takmičenja Plasman IG P N I GD GP GR
  1938. Nije se kvalifikovala - - - - - - - -
  1954. Meč za 5. mesto 6. mesto 3 0 1 2 26 61 -35
  1958. Prva grupna faza 9. mesto 3 1 0 2 66 57 +9
  1961. Meč za 7. mesto 8. mesto 6 1 0 5 70 105 -35
  1964. Prva grupna faza 14. mesto 3 0 0 3 41 64 -23
  1967. Prva grupna faza 10. mesto 3 1 0 2 34 41 -7
  1970. Grupa od 9-12. mesta 12. mesto 6 1 0 5 80 105 -25
  1974. Nije se kvalifikovala - - - - - - - -
  1978. Prva grupna faza 16. mesto 3 0 0 3 54 97 -43
  1982. Nije se kvalifikovala - - - - - - - -
  1986. Nije se kvalifikovala - - - - - - - -
  1990. Meč za 9. mesto 9. mesto 7 3 1 3 161 158 +3
  1993. Finale 2. mesto 7 5 0 2 155 151 +4
  1995. Pobednici 1. mesto 9 7 0 2 218 185 +33
  1997. Meč za 3. mesto 3. mesto 9 7 0 2 223 206 +17
  1999. Meč za 5. mesto 6. mesto 9 6 0 3 241 210 +31
  2001. Pobednici 1. mesto 9 9 0 0 233 172 +61
  2003. Meč za 3. mesto 3. mesto 9 7 0 2 257 194 +63
  2005. Meč za 3. mesto 3. mesto 10 6 2 2 301 240 +61
  2007. Meč za 3. mesto 4. mesto 10 6 0 4 300 243 +57
  2009. Pobednici 1. mesto 10 9 0 1 296 211 +85
  2011. Pobednici 1. mesto 10 9 1 0 327 245 +82
  2013. Četvrtfinale 6. mesto 7 5 0 2 207 182 +25
  2015. Pobednici 1. mesto 9 8 1 0 259 215 +44
  2017. Pobednici 1. mesto 9 9 0 0 282 218 +64
 /  2019. Meč za 3. mesto 3. mesto 10 7 1 2 278 251 +27
  2021. Meč za 3. mesto 4. mesto 9 7 0 2 267 250 +17
   2023. Finale 2. mesto 9 8 0 1 301 245 +56
Ukupno 26/29 6. titula 178 121 6 51 4635 4059 +576

Evropska prvenstva uredi

Prvenstvo Faza takmičenja Plasman IG P N I GD GP GR
  1994. Meč za 5. mesto 6. mesto 6 2 1 3 148 148 0
  1996. Meč za 7. mesto 7. mesto 6 4 0 2 154 141 +13
  1998. Meč za 7. mesto 7. mesto 6 2 1 3 140 153 -13
  2000. Meč za 3. mesto 4. mesto 7 4 1 2 173 164 +9
  2002. Meč za 5. mesto 6. mesto 7 3 2 2 180 167 +13
  2004. Meč za 5. mesto 6. mesto 7 3 1 3 189 182 +7
  2006. Pobednici 1. mesto 8 7 0 1 246 196 +50
  2008. Meč za 3. mesto 3. mesto 8 6 0 2 231 207 +24
  2010. Pobednici 1. mesto 8 6 2 0 225 196 +29
  2012. Druga grupna faza 11. mesto 6 2 1 3 157 163 -6
  2014. Pobednici 1. mesto 10 9 0 1 322 282 +40
  2016. Meč za 5. mesto 5. mesto 7 5 0 2 210 182 +28
  2018. Meč za 3. mesto 3. mesto 10 9 0 1 244 212 +32
    2020. Prva grupna faza 14. mesto 3 1 0 2 82 79 +3
Ukupno 14/14 3. titule 90 57 8 25 2501 2277 +224

Sastav rukometne reprezentacije Francuske uredi

Od 13. januara 2021. (Sastav za Svetsko prvenstvo 2021.)

Br Ime Popzicija Dat. rođ. Klub Utak./Gol
2 Janis Lene desno krilo 29.06.1996.   Monpelje 16/17
5 Nedim Remili desni bek 18.07.1995.   PSŽ 69/216
7 Roman Lagard levi bek 05.03.1997.   Rajn–Nekar Leven 39/52
9 Melvin Ričardson desni bek 30.01.1997.   Monpelje 22/47
10 Dika Mem desni bek 31.08.1997.   Barselona 52/133
11 Nikolas Turna pivot 05.04.1994.   Vive Kjelce 31/29
12 Vensan Žerar golman 16.12.1986.   PSŽ 97/14
14 Kentin Mae srednji bek 22.05.1991.   Vesprem 107/354
16 Jan Ženti golman 26.12.1981.   PSŽ 6/0
17 Timoti Ngesan levi bek 18.09.1992.   Barselona 78/145
19 Lik Abalo desno krilo 06.09.1984.   Elverum 262/805
21 Mikael Gigu levo krilo 28.01.1982.   Nim 283/970
22 Luka Karabatić pivot 19.04.1988.   PSŽ 103/120
23 Ludovik Fabregas pivot 01.07.1996.   Barselona 69/117
24 Vesli Pardan golman 01.01.1990.   Pejs d'Aks 17/0
25 Ugo Deska levo krilo 16.08.1992.   Monpelje 2/0
26 Nikolas Kler srednji bek 10.07.1987.   Pejs d'Aks 45/45
27 Ejdrian Dipanda desni bek 03.05.1988.   Sen Rafael 77/91
28 Valentin Port desno krilo 07.09.1990.   Monpelje 108/313
37 Žan−Žak Akviljo levi bek 17.01.1989.   Nim 2/7

Selektor: Gijom Žil   (12.07.1976.)

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 13. 07. 2017. g. Pristupljeno 17. 12. 2020. 

Spoljašnje veze uredi