Rukometna reprezentacija Francuske
Rukometna reprezentacija Francuske u organizaciji Rukometnog saveza Francuske (FFHB) predstavlja Francusku u rukometu na svim značajnijim svetskim i kontinentalnim takmičenjima. Prvu medalju Francuska je osvojila na Olimpijskom rukometnom turniru u Barseloni pošto je u meču za bronzanu medalju pobedila reprezentaciju Islanda.
Francuska
| |||
Nadimak | „Galski petlovi” „Ludaci” 1992 - 2001 | ||
---|---|---|---|
Savez | Rukometni savez Francuske | ||
Konfederacija | EHF | ||
Selektor | Gijom Žil | ||
Kapiten | Mikael Gigu | ||
Najviše nastupa | Džekson Ričardson (417) | ||
Najbolji strelac | Žerom Fernandez (1463) | ||
| |||
Prva međunarodna utakmica | |||
Francuska 7:28 Nemačka Pariz; Francuska; 30. mart 1952. | |||
Najveća pobeda | |||
Francuska 58:4 Albanija Peskara; Italija; 29. jun 2009. | |||
Najveći poraz | |||
Francuska 4:27 Nemačka Berlin; Zapadna Nemačka; 13. januar 1954. | |||
Olimpijske igre | |||
Učešća | 7 (prvi put 1992.) | ||
Najbolji rezultat | Zlato (2) : 2008, 2012. | ||
Svetsko prvenstvo | |||
Učešća | 26 (prvi put 1954.) | ||
Najbolji rezultat | Zlato (6): 1995, 2001, 2009, 2011, 2015, 2017. | ||
Evropsko prvenstvo | |||
Učešća | 14 (prvi put 1994.) | ||
Najbolji rezultat | Zlato (4): 2006, 2010, 2014., 2024. |
2010. godine Francuska je postala prva reprezentacija koja je u jednom trenutku imala sve tri zlatne medalje sa: Olimpijskih igara, Evropskog prvenstva i Svetskog prvenstva.
Sa šest zlatnih medalja sa Svetskih šampionata, Francuska je najtrofejnija reprezentacija.
Iako je federacija osnovana pedesetih godina, razvoj i uspon francuskog rukometa započeo je nakon osvajanja bronzane medalje u Barseloni 1992. godine pod vođstvom Daniela Kostantinija. Kostantinijeva era doneće nacionalnom timu nekoliko medalja, a kulminiraće sa dve titule Svetskog prvaka: 1995. i 2001. godine. Nakon osvajanja poslednjeg naslova, Kostantini napušta nacionalni tim, a nasleđuje ga Klod Onesta, koji će osvojiti zlato na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine i tako započeti četvorogodišnji period u kojem će biti stvorena najbolja rukometna generacija u istoriji.
Istorija i razvoj rukometa u Francuskoj uredi
Počeci rukometa u Francuskoj bili su vrlo spori. Krajem 1930-ih bilo je nekoliko pokušaja sistematizovanja rukometne igre jasnom pravilniku i stavljanja pod jurisdikciju jedne federacije. Međutim, tek 1941. godine osnovana je prva „Francuska rukometna federacija”. Delovanje ratnog saveza bilo je ograničeno, a nakon Drugog svetskog rata ukinut je jer su posleratne vlasti smatrale da ne postoji pravni legitimitet za rad. Tako je rukomet u Francuskoj ponovo ostao bez krovne organizacije i trebalo je da prođe sedam godina da bi se ponovo uspostavila Francuska rukometna federacija 11. jula 1952. godine.
Iznenađujuće, rukomet se razvijao vrlo brzo i broj licenci izdatih članovima skočio je sa 25.000 tokom 1965. na 160.000 1982. godine.[1]. Ipak, ova dinamika, iako je dovela do popularizacije sporta, negativno je uticala na kvalitet, tako da se Francuska reprezentacija decenijama borila da bude konkurentna na međunarodnim takmičenjima.
Bez ikakvog velikog uspeha do kraja 1980-ih, Francuska je 1985. godine ispala u C kategoriju nacionalnih timova, što je primoralo savez na reakciju. Te godine reprezentaciju je preuzeo Danijel Kostantini, koji je imao zadatak da u potpunosti transformiše način rada u nacionalnom timu i vrati Francusku u svetsku elitu. Kostantini je objasnio da će mu trebati i vreme i novac (rukomet je u to vreme dobijao vrlo malo sredstava) da bi stvorio uspešan tim sastavljen od igrača koji imaju potencijal da budu svetska klasa. Kada je najavljeno da će Barselona biti domaćin Olimpijskih igara 1992. godine, Francuzi su se nadali da će izboriti mesto na tom turniru, pa je Kostantini, uz odobrenje federacije, počeo da sprovodi rigorozne reforme. Posledica ovih promena bila je vidljiva već na Svetskom prvenstvu u Čehoslovačkoj 1990, kada je Francuska vraćena u elitnu grupu. Predvođen mladim Džeksonom Ričardsonom, činilo se da je Francuska konačno dobila tim sa kojim bi mogla da postigne značajan rezultat na globalnoj sceni. Iako su u prvoj grupi pobedili samo Alžir, koji nije bio svetski tim, Francuska je pružila dobar otpor reprezentacijama Mađarske i Švedske i uspela da prođe u drugi krug. Tamo su izgubili od Rumunije, koja će osvojiti treće mesto, remizirali su sa Čehoslovačkom i pobedili Južnu Koreju, a u meču za 9. mesto savladali Island i tako ostvarili svoj najbolji plasman do tada, ali i direktan plasman na Olimpijske igre.
Bronzana generacija, prva medalja u istoriji reprezentacije (1992. godina) uredi
Danijel Kostantini uspeo je u nameri da na Olimpijskom rukometnom turniru ostvari vidan rezultat koji će, dodatno, podići nivo interesovanja u Francuskoj za rukometom. Na samom turniru u grupi A, pored autsajdera Egipta, savladani su: Nemačka 23:20, Španija 18:16, te se Kostantini revanširao i Rumunima za poraz sa zadnjeg Svetskog prvenstva i to sa 26:20. Jedini poraz Francuska je pretrpela, u grupi, od Zajednice Nezavisnih Država, odnosno, igrača iz nekadašnjeg Sovjetskog Saveza i to samo 23:22.
U polufinalu Francuska je poražena od Švedske, apsolutno najjače selekcije tokom 1990-ih godina, ali je u borbi za svoju prvu medalju (bronza) savladala Island sa 24:20. Zahvaljujući ovoj pobedi, mediji u Francuskoj prozvali su ovu selekciju i generaciju Les Bronzés tj Bronzani.
Ludaci (1993. - 2001. godina) uredi
Les Barjots (u prevodu: Ludaci, u pozitivnom kontekstu) bio je nadimak nacionalnog tima u periodu od 1995. do 2001. godine, kada su reprezentaciju vodili Denis Lathou, Džekson Ričardson i Frederik Vole i kada je došlo do smene generacija. Tokom ovog perioda Francuska je osvojila čak dva svetska zlata i jednu bronzu i imala zapažen nastup na Olimpijskim igrama 1996. i 2000. godine.
Prvo mesto na Svetskom prvenstvu u rukometu 1995. godine na Islandu bilo je rezultat dugogodišnjeg rada sa reprezentacijom. U finalu su prilično ubedljivo (5 razlike na poluvremenu, 4 na kraju utakmice) savladali jaku Hrvatsku rukometnu reprezentaciju rezultatom 23:19.
Nadimak „Ludaci” dobili su zbog opšteg stila igre i atmosfere u timu zbog koje su na početku turnira loše igrali protiv slabijih timova (čak 2 poraza u prvom kolu na Svetskom prvenstvu 1995), a kasnije su pobeđivali izuzetno jake reprezentacije (Nemačka, Španija i Hrvatska). Igrači su takođe slavili uspehe i medalje na prvenstvima sa posebnim frizurama, što u to vreme nije bila praksa.
Tadašnji trener, stručnjak Danijel Kostantini nije se zaustavio samo na zlatu sa Islanda, bronzi iz Japana i dobrom 4. mestu iz Atlante sa Olimpijskih igara, gde ih je u polufinalu porazila Hrvatska, a u meču za bronzu poraženi su od Španije, već 2001. doneo je još jedan uspeh njegovom timu. Te godine je u Francuskoj organizovano Svetsko prvenstvo. Francuska je kao domaćin takođe bila automatski favorit i imala je jak tim u kome je, još uvek, bio legendarni ekson Ričardson, ali pojavili su se novi igrači koji će kasnije činiti legendarnu francusku generaciju (Tieri Omeje, Žerom Fernandez, braća Žil). Francuska je ovo prvenstvo završila na prvom mestu pobedivši Švedsku 34:31 posle produžetaka, čime je turnir završila bez ijedne izgubljene ili nerešene utakmice. Tada je mladi golman Omeje imenovan golmanom turnira, a Bertrand Žil za pivotmena prvenstva.
Nakon ovog zlata sa pozicije selektora povukao se Danijel Kostantini nakon šesnaest godina rada.
Učešća reprezentacije na međunarodnim takmičenjima uredi
Olimpijske igre uredi
Olimp. igre | Faza takmičenja | Plasman | IG | P | N | I | GD | GP | GR |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1936. do 1988. | Nije se kvalifikovala | - | - | - | - | - | - | - | - |
Barselona 1992. | Meč za 3. mesto | 3. mesto | 7 | 5 | 0 | 2 | 157 | 143 | +14 |
Atlanta 1996. | Meč za 3. mesto | 4. mesto | 7 | 4 | 0 | 3 | 190 | 165 | +25 |
Sidnej 2000. | Meč za 5. mesto | 6. mesto | 8 | 4 | 1 | 3 | 192 | 177 | +15 |
Atina 2004. | Meč za 5. mesto | 5. mesto | 8 | 7 | 0 | 1 | 221 | 176 | +45 |
Peking 2008. | Pobednici | 1. mesto | 8 | 7 | 1 | 0 | 228 | 185 | +43 |
London 2012. | Pobednici | 1. mesto | 8 | 7 | 0 | 1 | 229 | 175 | +54 |
Rio De Žaneiro 2016. | Finale | 2. mesto | 8 | 6 | 0 | 2 | 241 | 201 | +40 |
Ukupno | 7/12 | 2. titule | 54 | 40 | 2 | 12 | 1458 | 1227 | +231 |
Svetska prvenstva uredi
Prvenstvo | Faza takmičenja | Plasman | IG | P | N | I | GD | GP | GR |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1938. | Nije se kvalifikovala | - | - | - | - | - | - | - | - |
1954. | Meč za 5. mesto | 6. mesto | 3 | 0 | 1 | 2 | 26 | 61 | -35 |
1958. | Prva grupna faza | 9. mesto | 3 | 1 | 0 | 2 | 66 | 57 | +9 |
1961. | Meč za 7. mesto | 8. mesto | 6 | 1 | 0 | 5 | 70 | 105 | -35 |
1964. | Prva grupna faza | 14. mesto | 3 | 0 | 0 | 3 | 41 | 64 | -23 |
1967. | Prva grupna faza | 10. mesto | 3 | 1 | 0 | 2 | 34 | 41 | -7 |
1970. | Grupa od 9-12. mesta | 12. mesto | 6 | 1 | 0 | 5 | 80 | 105 | -25 |
1974. | Nije se kvalifikovala | - | - | - | - | - | - | - | - |
1978. | Prva grupna faza | 16. mesto | 3 | 0 | 0 | 3 | 54 | 97 | -43 |
1982. | Nije se kvalifikovala | - | - | - | - | - | - | - | - |
1986. | Nije se kvalifikovala | - | - | - | - | - | - | - | - |
1990. | Meč za 9. mesto | 9. mesto | 7 | 3 | 1 | 3 | 161 | 158 | +3 |
1993. | Finale | 2. mesto | 7 | 5 | 0 | 2 | 155 | 151 | +4 |
1995. | Pobednici | 1. mesto | 9 | 7 | 0 | 2 | 218 | 185 | +33 |
1997. | Meč za 3. mesto | 3. mesto | 9 | 7 | 0 | 2 | 223 | 206 | +17 |
1999. | Meč za 5. mesto | 6. mesto | 9 | 6 | 0 | 3 | 241 | 210 | +31 |
2001. | Pobednici | 1. mesto | 9 | 9 | 0 | 0 | 233 | 172 | +61 |
2003. | Meč za 3. mesto | 3. mesto | 9 | 7 | 0 | 2 | 257 | 194 | +63 |
2005. | Meč za 3. mesto | 3. mesto | 10 | 6 | 2 | 2 | 301 | 240 | +61 |
2007. | Meč za 3. mesto | 4. mesto | 10 | 6 | 0 | 4 | 300 | 243 | +57 |
2009. | Pobednici | 1. mesto | 10 | 9 | 0 | 1 | 296 | 211 | +85 |
2011. | Pobednici | 1. mesto | 10 | 9 | 1 | 0 | 327 | 245 | +82 |
2013. | Četvrtfinale | 6. mesto | 7 | 5 | 0 | 2 | 207 | 182 | +25 |
2015. | Pobednici | 1. mesto | 9 | 8 | 1 | 0 | 259 | 215 | +44 |
2017. | Pobednici | 1. mesto | 9 | 9 | 0 | 0 | 282 | 218 | +64 |
/ 2019. | Meč za 3. mesto | 3. mesto | 10 | 7 | 1 | 2 | 278 | 251 | +27 |
2021. | Meč za 3. mesto | 4. mesto | 9 | 7 | 0 | 2 | 267 | 250 | +17 |
2023. | Finale | 2. mesto | 9 | 8 | 0 | 1 | 301 | 245 | +56 |
Ukupno | 26/29 | 6. titula | 178 | 121 | 6 | 51 | 4635 | 4059 | +576 |
Evropska prvenstva uredi
Prvenstvo | Faza takmičenja | Plasman | IG | P | N | I | GD | GP | GR |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1994. | Meč za 5. mesto | 6. mesto | 6 | 2 | 1 | 3 | 148 | 148 | 0 |
1996. | Meč za 7. mesto | 7. mesto | 6 | 4 | 0 | 2 | 154 | 141 | +13 |
1998. | Meč za 7. mesto | 7. mesto | 6 | 2 | 1 | 3 | 140 | 153 | -13 |
2000. | Meč za 3. mesto | 4. mesto | 7 | 4 | 1 | 2 | 173 | 164 | +9 |
2002. | Meč za 5. mesto | 6. mesto | 7 | 3 | 2 | 2 | 180 | 167 | +13 |
2004. | Meč za 5. mesto | 6. mesto | 7 | 3 | 1 | 3 | 189 | 182 | +7 |
2006. | Pobednici | 1. mesto | 8 | 7 | 0 | 1 | 246 | 196 | +50 |
2008. | Meč za 3. mesto | 3. mesto | 8 | 6 | 0 | 2 | 231 | 207 | +24 |
2010. | Pobednici | 1. mesto | 8 | 6 | 2 | 0 | 225 | 196 | +29 |
2012. | Druga grupna faza | 11. mesto | 6 | 2 | 1 | 3 | 157 | 163 | -6 |
2014. | Pobednici | 1. mesto | 10 | 9 | 0 | 1 | 322 | 282 | +40 |
2016. | Meč za 5. mesto | 5. mesto | 7 | 5 | 0 | 2 | 210 | 182 | +28 |
2018. | Meč za 3. mesto | 3. mesto | 10 | 9 | 0 | 1 | 244 | 212 | +32 |
2020. | Prva grupna faza | 14. mesto | 3 | 1 | 0 | 2 | 82 | 79 | +3 |
Ukupno | 14/14 | 3. titule | 90 | 57 | 8 | 25 | 2501 | 2277 | +224 |
Sastav rukometne reprezentacije Francuske uredi
Od 13. januara 2021. (Sastav za Svetsko prvenstvo 2021.)
Br | Ime | Popzicija | Dat. rođ. | Klub | Utak./Gol |
---|---|---|---|---|---|
2 | Janis Lene | desno krilo | 29.06.1996. | Monpelje | 16/17 |
5 | Nedim Remili | desni bek | 18.07.1995. | PSŽ | 69/216 |
7 | Roman Lagard | levi bek | 05.03.1997. | Rajn–Nekar Leven | 39/52 |
9 | Melvin Ričardson | desni bek | 30.01.1997. | Monpelje | 22/47 |
10 | Dika Mem | desni bek | 31.08.1997. | Barselona | 52/133 |
11 | Nikolas Turna | pivot | 05.04.1994. | Vive Kjelce | 31/29 |
12 | Vensan Žerar | golman | 16.12.1986. | PSŽ | 97/14 |
14 | Kentin Mae | srednji bek | 22.05.1991. | Vesprem | 107/354 |
16 | Jan Ženti | golman | 26.12.1981. | PSŽ | 6/0 |
17 | Timoti Ngesan | levi bek | 18.09.1992. | Barselona | 78/145 |
19 | Lik Abalo | desno krilo | 06.09.1984. | Elverum | 262/805 |
21 | Mikael Gigu | levo krilo | 28.01.1982. | Nim | 283/970 |
22 | Luka Karabatić | pivot | 19.04.1988. | PSŽ | 103/120 |
23 | Ludovik Fabregas | pivot | 01.07.1996. | Barselona | 69/117 |
24 | Vesli Pardan | golman | 01.01.1990. | Pejs d'Aks | 17/0 |
25 | Ugo Deska | levo krilo | 16.08.1992. | Monpelje | 2/0 |
26 | Nikolas Kler | srednji bek | 10.07.1987. | Pejs d'Aks | 45/45 |
27 | Ejdrian Dipanda | desni bek | 03.05.1988. | Sen Rafael | 77/91 |
28 | Valentin Port | desno krilo | 07.09.1990. | Monpelje | 108/313 |
37 | Žan−Žak Akviljo | levi bek | 17.01.1989. | Nim | 2/7 |
Selektor: Gijom Žil (12.07.1976.)
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 13. 07. 2017. g. Pristupljeno 17. 12. 2020.
Spoljašnje veze uredi
- Rukometni savez Francuske Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. avgust 2006)