Rusalka je jedna od vodenih vila iz narodnih verovanja slovenskih naroda.

Predstava rusalke u slovenskoj mitologiji
Rusalke – crtež Konstanina Makovskog iz 1879.

Literatura o rusalkama prilično je velika, i ona je dokazala neslovensko poreklo imena rusalki. Narodna etimologija dovela je rusalke u vezu sa rečju ruslo (potok), te nam je tako mnogo doprinela za izučavanje rusalki.

Naslednice vila kod Rusa izgleda da su bile rusaljke. Ovo ime novijeg je datuma, i postalo je od rimskog rosaria ili pascha rosarum. Zamena imena vila u rusalke izvršilo se u doba primanja hrišćanstva (ili možda nešto ranije), pa se onda naziv rusalka raširio po mnogim slovenskim zemljama i van Rusije, iako je prapostojbina vila u Rusiji. Tako imamo u Bugarskoj: rusalna grobišta; u Srbiji: crkva Svete Bogorodice Rusalije ili Svete Trojice Rusalije u okolini Niša; u Sloveniji (blizu hrvatske granice) kod Metlike tri crkve jedna do druge pod imenom Rosalnice.

Svojstva vila i rusalki su ista, i rusalke kao i vile žive u vodi, poljima i šumama. I njih se Rusi boje, kao i Srbi svojih vila ili Bugari svojih samovila. Mitska bića slična vilama i rusalkama kod Čeha bi bila Vodni Panny; kod SlovakaVodopanenky, koje izlaze katkad iz svojih kristalnih dvorova na zabave mladeži; kod LužičanaWodne jugfry; kod PoljakaBogunki, koje opet vuku nesmotrene u vodne dubine.[1]

U mitologiji Istočnih Slovena to su natprirodna bića zamišljana u obliku dugokosih lepih mladih devojaka, koje u noćima mladog meseca igraju na proplancima, ovenčane zelenim vencima. Neprijateljski su raspoložene prema ljudima. Često mame prolaznike, zadaju im različite zagonetke ili ih ubijaju glasnim smehom. To su, u stvari, duše umrlih devojaka, prvenstveno utopljenica ili onih koje su umrle nasilnom smrću. U nedelju posle Duhova one izlaze iz vode, hodaju po polju ili se penju na drveće. Opasno je da se te nedelje bilo ko kupa u reci ili jezeru, jer ga rusalke mogu odvući u dubinu. Razni običaji pokazuju da su rusalke tesno povezane sa vodom i rastinjem, ali i sa svetom mrtvih.

Po predanju, vječito su mlade i lijepe, sa dugim raspletenim riđim kosama spuštenim niz leđa. Ako bi neko čuo pjesmu rusalki, ili ako bi ih kako ugledao pri igri, namah bi onijemio. Rusalke takođe primamljuju i dave ljude, kojima nisu baš naklonjene. Najjače sredstvo protiv rusalki je pelin, a koristan je i bijeli luk.

Rusalke obitavaju sa vodenjacima, a katkad i same u manjim rijekama i jezerima gdje vodenjaka nema. Imaju svoju kraljicu koja ih doziva trubom i podređena je kralju vodenjaka.[2]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Spasoje Vasiljev „Slovenska mitologija“ Srbobran, 1928
  2. ^ Luj Leže „Slovenska mitologija“ Beograd : Grafos, 1984

Spoljašnje veze uredi