Rusko-švedski rat (1495—1497)

Rusko-švedski rat (1495-1497) izbio je kao rezultat sporazuma velikomoskovskog kneza Ivana III i danskog kralja Hansa protiv moćnog švedskog regenta Stena Stura Starijeg.

Rusko-švedski rat (1495—1497)
Deo Rusko-švedski ratovi

Karta iz 1536. godine sa ilustracijom eksplozije u Viborgu
Vreme1495-1497
Mesto
Baltik, Zapadna Rusija, Finska
Ishod Status quo ante bellum
Sukobljene strane
Velikomoskovska kneževina Švedska

Istorija uredi

Ivanu III smetao je monopol Hanzeatskog saveza nad trgovinom Baltičkim morem. Pokrovitelj saveza bio je Sten Sture Stariji. Sture je Hansu Danskom oduzeo švedski tron, pa su se Hans i Ivan udružili protiv zajedničkog neprijatelja. Ivan je, u skladu sa sporazumom, poslao krajem leta 1495. godine kneževe Danila Šenju iz Moskve, Jakova Koškina iz Novgoroda i Vasilija Šujskog iz Pskova da zauzmu tvrđavu Viborg. Opsada je trajala tri meseca. Šveđani su na kraju digli svoje rezerve baruta u vazduh. Pri tom je poginulo mnogo napadača, a opsada je prekinuta. Između januara i marta 1496. godine Rusi napadaju švedske pogranične tvrđave u Kareliji i Hamenlinu. Od juna do avgusta traje ruski napad na krajeve Osterboten i Kvenland (danas u Finskoj). Sture šalje Svante Nilsona sa 2000 vojnika u Ingriju. On je do jeseni 1496. godine napadao ruske pogranične krajeve i zauzeo je novoizgrađenu tvrđavu Ivangorod. Neprijateljstva su prestala nakon što se Hans vratio na švedski presto marta 1497. godine. Mirovni sporazum potpisan je 3. marta 1497. godine u Novgorodu. Zadržano je pređašnje stanje, bez teritorijalnih promena. Sporazum je važio do marta 1503. godine.

Izvori uredi