Saborna crkva u Kragujevcu
Saborna crkva uspenja Presvete Bogorodice u Kragujevcu je prva crkva izrađena u vizantijsko-romanskom stilu u oslobođenoj Srbiji. Pripada Eparhiji šumadijskoj Srpske pravoslavne crkve. Crkva predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture, odlukom Vlade RS br. 633-7570/2005 od 01. 12. 2005. godine Sl.Gl. RS br. 108/2005. od 06.12.2005. godine.[1] 12. jula 1869. godine maloletni knez Milan Obrenović, položio je temelj crkve. U periodu od 1872. - 1879. godine, nisu izvođeni nikakvi radovi. Na kraju 1879. godine, su se našla sredstva za nastavak gradnje. Izgradnja hrama je završena 1884.
Saborna crkva u Kragujevcu | |
---|---|
![]() Saborna crkva uspenja Presvete Bogorodice | |
Opšte informacije | |
Mesto | Kragujevac |
Opština | Grad Kragujevac |
Država | ![]() |
Vreme nastanka | 1869—1884. |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture Kragujevac |
www |
Arhitektura crkve
urediCrkva je zidana je od kamena i opeke po projektu Andreje Andrejevića jednog od prvih srpskih arhitekta.[2] projekat, kao i sam objekat, rađen je u duhu ruske nacionalne škole, koja je, zajedno sa tadašnjom obnovom srpskog stila, bila uvod u srpsko-vizantijski koncept po recepturi Hanzeove škole. Crkva je oblika upisanog krsta sa pet kupola, od kojih su manje osmougaone, a centralna, najveća je i postavljena na tambur. Karakteristična je po arhitektonskim elementima lanterni na kupoli, pravougaonoj oltarskoj apsidi, galeriji na zapadnom pročelju, jedinstvenim za crkveno graditeljstvo tog toga vremena u Srbiji.
Projektujući Sabornu crkvu Andreja Andrejević je vratio sakralnu arhitekturu njenim korenima u vizantijskoj arhitekturi i označio time kraj prevlasti baroka. Saborna crkva u Kragujevcu je prva crkva izgrađena u vizantijsko-romaničkom stilu u oslobođenoj Srbiji, što joj, pored ostalog, daje posebno mesto u srpskoj arhitekturi druge polovine 19. veka.[3]
Andreja Andrejević
urediAndreja Andrejević bio je jedan od prvih[2] srpskih arhitekata, inženjer i načelnik Ministarstva građevina Kneževine Srbije. Od 1871. bio je član Srpskog učenog društva, a od 1892. počasni član Srpske kraljevske akademije. Bio je među mladićima koje je knez Mihailo slao na školovanje u evropske univerzitetske centre,[3] gde je izučio inženjerske nauke i arhitekturu.
Istorija
urediKada je 1818. godine knez Miloš Obrenović za prestonicu odabrao Kragujevac, jedna od prvih stvari kojoj je posvećena pažnja bila je podizanje crkve, zadužbine jednog srpskog vladara po prvi put nakon propasti Despotovine. Knez je svoju crkvu sazidao na starom groblju i posvetio Silasku Svetog Duha, to je današnja Stara crkva.
Plan za izgradnju nove – Saborne crkve izrađen je 1866. godine. Odbornici kragujevačke opštine su doneli rešenje koje je upućeno ondašnjem Načelstvu Okruga Kragujevačkog, a u kojem iskazuju želju da se crkva izgradi i da tehnički nadzor vrši inženjer Andrija Andrejević. Kao početak gradnje određen je, 29. jun 1869. godine (12. juli po starom kalendaru). Kamen temeljac je, u prisustvu mitropolita Mihaila Jovanovića, položio tada još maloletni knez Milan Obrenović. Plan crkve je izradio inžinjer Andrija Andrejević, a za izvođača radova određen je Svetozar Tanazević.
Izgradnja crkve se odvijala pod čudnim okolnostima koje su se ne retko rešavale sudskim putem. Ubrzo nakon početka radova, 1871. godine izbio je sukob između nadzornog opštinskog inžinjera Andrejevića i preduzimača Tanazevića i to prilikom obračuna zarade preduzimača, jer je isti smatrao da mu nadzorni inženjer zakida pri isplati. Komisija je prosudila da je inženjer bio u pravu. U periodu od 1872. do 1879. godine radovi na izgradnji crkve su stali zbog nedostatka sredstava. Kada su se 1879. našla sredstva gradnja je nastavljena i hram je završen 1884. godine.[4] Zbog mnogobrojnih nesporazuma i problema ona je završena tek nakon 15 godina.[3]
Galerija
uredi-
Ulaz
-
Živopis
-
Živopis
-
Živopis
-
Živopis
Vidi još
urediReference
uredi- ^ „Saborna crkva u Kragujevcu”. Zavod za zaštitu spomenika kulture Kragujevac. Pristupljeno 9. 1. 2019.
- ^ a b Kartalović, Brane (2020-04-12). „Sima Mufljuz i drugi zadužbinari”. Politika Online. Pristupljeno 2024-07-15.
- ^ a b v Todorović, str. 118-119
- ^ „ISTORIJA SABORNOG HRAMA U KRAGUJEVCU”. Eparhija Šumadijska. Pristupljeno 2024-07-15.
Literatura
uredi- Todorović, Aleksandar. TURISTIČKA VALORIZACIJA MILOŠEVE I SABORNE CRKVE U KRAGUJEVCU (PDF). Pristupljeno 15. 7. 2024.