Savez komunista Hrvatske

републичка организација Савеза комуниста у СР Хрватској

Savez komunista Hrvatske (skraćeno SKH) bio je društveno-politička organizacija, koja je od 1945. do 1990. delovala u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, kao republička organizacija Saveza komunista Jugoslavije (SKJ).

Savez komunista Hrvatske
Komunistička partija Hrvatske
Simbol Saveza komunista
KoalicijaSavez komunista Jugoslavije
SloganProleteri svih zemalja, ujedinite se!
Osnovana(1937-08-01)1. avgust 1937.
Raspuštena3. novembar 1990.(1990-11-03) (53 god.)
PrethodnikPokrajinski komitet KPJ za Hrvatsku
NaslednikSocijaldemokratska partija Hrvatske
SedišteZagreb
 SR Hrvatska
 SFR Jugoslavija
Mladi ogranakSavez socijalističke omladine Hrvatske
Broj članova  (1981)348.054[1]
IdeologijaKomunizam
Politička pozicijakrajnja levica
Religijaateizam
HimnaInternacionala
Zastava stranke

Osnovan je 1/2. avgusta 1937. pod nazivom Komunistička partija Hrvatske (KPH), od Pokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku i Slavoniju i Pokrajinskog komiteta KPJ za Dalmaciju, koji su od osnivanja KP Jugoslavije delovali na području Hrvatske i Dalmacije. U toku Drugog svetskog rata, 1941–1945. organizovao je rukovodio Narodnooslobodilačkom borbom u Hrvatskoj, tokom koje je došao na vlast.

Odlukama Šestog kongresa KPJ, novembra 1952. preimenovan je u Savez komunista Hrvatske. Nakon prekida 14. kongresa i raspada SKJ, 11. februara 1990. promenio je naziv u Savez komunista Hrvatske – Stranka demokratskih promena (SKH–SDP). Na Kongresu 3. novembra 1990. iz svog naziva je izbrisao reč Savez komunista i od tada se zvao samo Stranka demokratskih promena. Nova stranka je nakon ujedinjenja sa Socijaldemokratskom strankom Hrvatske, 30. aprila 1994. dobila naziv Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP), koja danas predstavlja pravnog naslednika SKH.

Od kraja Drugog svetskog rata, 1945. do početka raspada Jugoslavije, 1990. bio je vodeća društveno-politička organizacija u Hrvatskoj i imao apsolutnu vlast. Na prvim višepartijskim izborima održanim aprila i maja 1990. osvojio je 35% glasova, odnosno 107 (od 350) poslaničkih mesta[a] i nakon 45 godina izgubio vlast.

Istorijat uredi

 
Spomenik u Anindolu, kod Samobora, na mestu gde je 1937. osnovana KPH

Povratkom Josipa Broza Tita iz emigracije, započinje rad na stvaranju Komunističke partije Hrvatske. U svom izveštaju o stanju u KPJ, 14. aprila 1937. Tito daje prikaz stanja u Hrvatskoj i u njemu posebno ističe da je zagrebačku partijsku organizaciju našao u vrlo lošem stanju, zbog brojnih provala i hapšenja članova. Nakon toga, formirao je grupu koja je preuzela rad na osnivanju Komunističke partije Hrvatske.

Osnivački kongres je održan u noći između 1. i 2. avgusta 1937. u Anindolu, kod Samobora. Prisustvovalo mu je 16 delegata, koji su predstavljali partijske organizacije iz šireg područja Osijeka, Splita, Siska, Sušaka, Varaždina i Zagreba. Rad Osnivačkog kongresa ograničio se na analizu tadašnje situacije partijskih organizacija u Hrvatskoj i Dalmaciji i na smernice budućeg rada na uzgradnji Komunističke partije Hrvatske.

Na kongresu je izabran Centralni komitet, u koji je ušlo 12 članova – Đuro Špoljarić (sekretar), Pavle Gregorić, Andrija Žaja, Josip Kraš, Božidar Adžija, Anka Butorac, Ivan Dujmić, Marko Orešković, Drago Petrović, Vlado Janić Capo, Vicko Jelaska i Lovro Kurir.

Prvi značajniji potez KPH bilo je osnivanje Narodnog fronta, koji je trebalo da predstavlja široki narodni pokret. Ubrzo je došlo i do sukoba unutar vođstva KPH i to posebno oko odnosa prema Hrvatskoj seljačkoj stranci (HSS). Pored toga napravljeno je više ozbiljnijih propusta u reagovanju na važne političke događaje u zemlji, poput ne izlaska na izbore 1938. godine. U jesen 1939. započinje reorganizacija KPH, a uticaj komunista počinje da raste u Hrvatskoj, zbog čega Banovina Hrvatska, uz podršku HSS, zabranjuje rad svim organizacijama koje je kontrolisala KPH.

Avgusta 1940. održana je Prva zemaljska konferencija KPH, na kojoj je Rade Končar izabran za organizacionog sekretara KPH.

Novembra 1952. na Šestom kongresu KPJ, na kome je Komunistička partija Jugoslavije promenila naziv u Savez komunista Jugoslavije i Komunistička partija Hrvatske menja naziv u Savez komunista Hrvatske.

 
Zgrada društveno-političkih organizacija u Zagrebu, sedište CK SKH od 1968. do 1990.

U drugoj polovini šezdesetih godina, nakon smene Aleksandra Rankovića, među rukovodstvom Saveza komunista Hrvatske javila se težnja za većom ekonomskom i kulturnom samostalnošću SR Hrvatske od SFRJ. Glavni pobornici te politike bili su Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo, vođe Hrvatskog proljeća. Na zatvorenoj sednici Izvršnog komiteta CK SK Hrvatske, koja je održana 4. jula 1971. i na kojoj je učestvovao Josip Broz Tito, prvi put su osuđena „nacionalistička zastranjenja“ rukovodstva SKH.

Pošto se rukovodstvo SK Hrvatske nije distanciralo od nacionalističke politike, na sednici Izvršnog komitata SKH, 30. novembra i 1. decembra 1971. u Karađorđevu, ostavke su podneli Savka Dabčević-Kučar, Miko Tripalo, Pero Piker, Marko Koprtl i Janko Bobetko. Na sednici CK SKJ, održanoj 1. i 2. decembra 1971, odlučeno je da se sa dotadašnjih dužnosti smene predsednik i potpredsednik Gradskog komiteta SK Zagreba Srećko Bijelić i Dragutin Haramija, a za novog predsednika Centralnog komiteta SK Hrvatske izabrana je Milka Planinc.

Tokom 1980-ih godina unutar Saveza komunista Hrvatske vodila se borba između dve struje. S jedne strane je bio Stipe Šuvar, koji je davao prednost ideologiji, a s druge Ante Marković koji je naglašavo tehnologiju. Pred raspad Jugoslavije, predsednik Predsedništva CK SK Hrvatske bio je Stanko Stojčević, pripadnik tvrde struje unutar SKH, koju je predvodio Mika Špiljak. Naročiti zaokret dogodio se 10. decembra 1989, kada je Predsedništvo CK SKH prihvatilo zahtev dvanaest političkih stranaka kojim se tražilo raspisivanje izbora na svim nivoima. Centralni komitet je prihvatio odluku Predsedništva, a sutradan 11. decembra počeo je Jedanaesti kongres SK Hrvatske, koji je trajao tri dana i na kome je na čelo SKH došao Ivica Račan.

Januara 1990. delegacija SK Hrvatske, zajedno sa delegacijom SK Slovenije, napustila je 14. vanredni kongres SKJ i time činom je SKH prestao da bude deo SKJ. Marta 1990. Savez komunista Hrvatske promenio je naziv u Savez komunista Hrvatske—Stranka demokratskih promena (SKH–SDP) i pod tim imenom učestvovao na prvim višepartijskim izborima u Hrvatskoj, koji su održani 22. i 23. aprila 1990. (6. i 7. maja drugi krug) i osvojio 35% ili 107 poslaničkih mesta.

Na Dvanaestom kongresu SKH–SDP, 3. novembra 1990. partija iz svog naziva izbacuje Savez komunista i ostaje samo Stranka demokratskih promena. Godine 1994. nakon ujedinjenja sa Socijaldemokratskom strankom Hrvatske dobio je naziv Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP), pod kojim i danas deluje.

Kongresi uredi

  • Prvi (osnivački) kongres KP Hrvatske — održan 1. i 2. avgusta 1937. u Samoboru
  • Drugi kongres KP Hrvatske — održan od 21. do 25. novembra 1948. u Zagrebu
  • Treći kongres SK Hrvatske — održan od 26. do 28. maja 1954. u Zagrebu
  • Četvrti kongres SK Hrvatske — održan od 7. do 10. aprila 1959. u Zagrebu
  • Peti kongres SK Hrvatske — održan od 26. do 29. aprila 1965. u Zagrebu
  • Šesti kongres SK Hrvatske — održan od 5. do 7. decembra 1968. u Zagrebu
  • Sedmi kongres SK Hrvatske — održan od 7. do 9. aprila 1974. u Zagrebu
  • Osmi kongres SK Hrvatske — održan od 24. do 26. aprila 1978. u Zagrebu
  • Deveti kongres SK Hrvatske — održan od 13. do 16. maja 1982. u Zagrebu
  • Deseti kongres SK Hrvatske — održan od 16. do 18. maja 1986. u Zagrebu
  • Jedanaesti kongres SK Hrvatske — održan od 11. do 13. decembra 1989. u Zagrebu
  • Dvanaesti kongres SK Hrvatske—Stranke demokratskih promena — održan od 3. novembra 1990. u Zagrebu

Lideri uredi

Pregled rukovodećih ličnosti KP Hrvatske / SK Hrvatske[b]
kongresni period broj ime i prezime naziv funkcije napomena
početak mandata kraj mandata
1 kongres KPH
1937—1948.
1 Đuro Špoljarić sekretar Centralnog komiteta 1937—1966. smenjen
2. avgust 1937.[2] početak 1939.[3]
2 Rade Končar decembar 1939.[4] 25. avgust 1940.
25. avgust 1940.[5] 6. jul 1941.
/ Vlado Popović (v.d.) 6. jul 1941.[6] kraj 1942. delegat CK KPJ i
sekretar Operativnog rukovodstva KPH
3 Andrija Hebrang kraj 1942. 5. oktobar 1944. smenjen
4 Vladimir Bakarić 5. oktobar 1944.[7] 25. novembar 1948.
2 kongres SKH
1948—1954.
25. novembar 1948.[8] 28. maj 1954.
3 kongres SKH
1954—1959.
28. maj 1954. 10. april 1959.
4 kongres SKH
1959—1965.
10. april 1959.[9] 29. april 1965.
5 kongres SKH
1965—1968.
29. april 1965.[10] 26. oktobar 1966.
predsednik Centralnog komiteta 1966—1982.
26. oktobar 1966.[11] 7. decembar 1968.
6 kongres SKH
1968—1974.
7. decembar 1968.[12] 28. mart 1969.
5 Savka Dabčević-Kučar 28. mart 1969.[13] 13. decembar 1971.[14][15] smenjena
6 Milka Planinc 14. decembar 1971.[16] 9. april 1974.
7 kongres SKH
1974—1978.
9. april 1974.[17] 26. april 1978.
8 kongres SKH
1978—1982.
26. april 1978.[18] 16. maj 1982.
9 kongres SKH
1982—1986.
7 Jure Bilić predsednik Predsedništva Centralnog komiteta 1982—1990.
16. maj 1982.[19] 23. maj 1983.
8 Josip Vrhovec 23. maj 1983.[20] 14. maj 1984.
9 Mika Špiljak 14. maj 1984.[21] 19. maj 1985.
19. maj 1985.[22] 18. maj 1986.
10 kongres SKH
1986—1989.
10 Stanko Stojčević 18. maj 1986.[23] 18. maj 1985.
18. maj 1985.[24] 13. decembar 1989.
11 kongres SKH
1989—1990.
11 Ivica Račan 13. decembar 1989. 3. novembar 1990.

Napomene uredi

  1. ^ Podaci su zbirni za sva tri veća Sabora SR Hrvatske — Društveno-političko veće, Veće opština i Veće udruženog rada
  2. ^ Odlukama Šestog kongresa KPJ, novembra 1952. Komunistička partija Hrvatske promenila je naziv u Savez komunista Hrvatske

Reference uredi

  1. ^ Istorija SKJ 1985, str. 464.
  2. ^ Hronologija 1 1980, str. 258.
  3. ^ Očak & Popović 1976, str. 244.
  4. ^ Očak & Popović 1976, str. 245.
  5. ^ Hronologija 1 1980, str. 289.
  6. ^ Hronologija 2 1980, str. 30—31.
  7. ^ Hronologija 2 1980, str. 305.
  8. ^ Hronologija 3 1980, str. 71.
  9. ^ Hronologija 3 1980, str. 172.
  10. ^ Hronologija 3 1980, str. 244.
  11. ^ Hronologija 3 1980, str. 260.
  12. ^ Hronologija 3 1980, str. 287.
  13. ^ Hronologija 3 1980, str. 293.
  14. ^ „23 sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske: SKH sposoban i spreman oživotvoriti Titove riječi”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 14. 12. 1971. str. 1. 
  15. ^ Hronologija 3 1980, str. 327.
  16. ^ „Novi funkcioneri CK KPH”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 15. 12. 1971. str. 1. 
  17. ^ Hronologija 3 1980, str. 364.
  18. ^ Hronologija 3 1980, str. 417.
  19. ^ „Završen Deseti kongres Saveza komunista Hrvatske: S kongresa u akciju!”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 17. 5. 1982. str. 1. 
  20. ^ „Predsjedništvo CK SKH razmotrilo rad Prve konferencije SKH: Samopouzdanje i homogenost”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 24. 5. 1983. str. 1. 
  21. ^ „Mika Špiljak predsjednik Predsjedništva CK SKH”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 15. 5. 1984. str. 1. 
  22. ^ „Izbor na sjednici Predsjedništva CK SKH: Mika Špiljak predsjednik”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 20. 5. 1985. str. 4. 
  23. ^ „Stanko Stojčević predsjednik, Drago Dimitrović sekretar”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 19. 5. 1986. str. 1. 
  24. ^ „Izbor u Predsjedništvu CK SKH: Predsjednik Stojčević, sekretar Dimitrović”. arhiv.slobodnadalmacija.hr. Slobodna Dalmacija. 19. 5. 1988. str. 1. 

Literatura uredi

  • Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919—1979. tom I 1919—1941. Beograd: Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju. 1980.  COBISS.SR 1539739342
  • Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919—1979. tom II 1941—1945. Beograd: Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju. 1980.  COBISS.SR 49272583
  • Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919—1979. tom III 1945—1979. Beograd: Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju. 1980.  COBISS.SR 1539739598
  • Istorija Saveza komunista Jugoslavije. Beograd: Izdavački centar „Komunist”; Narodna knjiga; Rad. 1985.  COBISS.SR 68649479