Savjet ministara Ruske Imperije
Savjet ministara Ruske Imperije (rus. Совет министров Российской Империи) bio je najviši upravni organ Ruske Imperije. Postojao je od 1905. do 1917. godine. Na čelu Savjeta ministara se nalazio predsjednik Savjeta ministara.
 | |
| Datum osnivanja | 1905. |
|---|---|
| Prethodne administracije | |
| Rasformirano | 1917. |
| Zamenjena sa administracijom | |
| Tip | vlada |
| Sedište | Sankt Peterburg Ruska Imperija |
Istorijat uredi
Organ pod nazivom „Savjet ministara” osnovan je još 1861. godine, ali kao fakultativni i savjetodavni organ. Zadatak mu je bio da pretresa sve akte koji su zahtijevali ne samo potvrdu imperatora već i njegovo prisustvo pri usvajanju. Savjetom ministara je predsjedavao lično imperator, a članovi su bili svi ministri i glavni upravnici resora sa pravima ministara. Dnevni red Savjeta ministara utvrđivao se odlukom imperatora. Na svakoj sjednici Savjeta ministara prisustvovao je i državni sekretar iz Državnog savjeta. Sekretarske poslove za Savjet ministara je vršio sekretar Komiteta ministara. Međutim, uprkos formiranju Savjeta njegovi ministri su i dalje bili nezavisni jedan od drugog bez kolektivne odgovornosti. Ovakav Savjet ministara je postojao uporedo sa Komitetom ministara.[1][2]
Savjet ministara kao državni organ sa kolektivnom odgovornošću (vlada) ustanovljen je ukazom od 19. oktobra 1905. godine (po starom kalendaru). Prethodno je formirana Državna duma Ruske Imperije, a dotadašnji Državni savjet Ruske Imperije je reorganizovan u gornji dom parlamenta. Ukazom o formiranju je određeno da Savjet ministara sastavljaju ministri i glavni upravnici resora. Na njegovom čelu se nalazio predsjednik Savjeta ministara kojeg je postavljao imperator sveruski po svom izboru. Ukoliko bi Savjetom ministara predsjedavao imperator tada je predsjednik Savjeta ministara imao prava člana. Nijedan podzakonski opšti akt iz djelokruga izvršne vlasti nije se mogao donijeti bez Savjeta ministara. Resori imperatorskog dvora, vojske, mornarice i spoljne politike imali su poseban status.[3][4]
Nakon Februarske revolucije (1917) Savjet ministara je zamijenjen Privremenom vladom.
Sastav uredi
Na čelu Savjeta ministara se nalazio predsjednik Savjeta ministara (rus. председатель Совета министров). Naročit položaj su uživali ministar imperatorskog dvora, vojni ministar, pomorski ministar i ministar inostranih poslova jer su bili podređeni imperatoru koji je bio „državni vožd ruske armije i mornarice“ i „vrhovni rukovodilac svih spoljnih odnosa ruske države sa inostranim državama“. Ostali ministri su bili: ministar unutrašnjih poslova, ministar finansija, ministar pravde, ministar narodne prosvjete, ministar trgovine i industrije i ministar saobraćaja. Članovi Savjeta ministara su bili i državni kontrolor i ober-prokuror pri Svetom praviteljstvujuščem sinodu.
Sve ukaze i naredbe imperatora je premapotpisivao predsjednik Savjeta ministara ili nadležni ministar, a obnarodovao ih je Praviteljstvujušči senat.
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ^ Sovet ministrov; Эnciklopedičeskiй slovarь Brokgauza i Efrona, t. XXXa (1900), s. 687—688
- ^ Vыsočaйšee povelenie «Ob učreždenii Soveta Ministrov i porяdke dviženiя del v onom, i o poručenii Komitetu Ministrov, vsem Ministram i Glavnoupravlяющim sostavitь podrobnыя soobraženiя o sokraщenii deloproizvodstva» (1861)
- ^ Sovet ministrov; Эnciklopedičeskiй slovarь Brokgauza i Efrona, dop. t. IIa (1907), s. 647
- ^ Imennoй Vыsočaйšiй ukaz, dannый Senatu «O merah k ukrepleniю edinstva v deяtelьnosti ministerstv i glavnыh upravleniй» (1905)