Samoubilački napad

Samoubilački napad je izraz kojim se opisuje nasilni čin koji za cilj ima da izazove smrt jednog ili većeg broja osoba, odnosno da izazove veliku materijalnu štetu, a koji se izvodi na način koji izaziva neizbežnu smrt samog počinitelja, a koji je time unapred upoznat i pomiren, čime takav čin istovremeno predstavlja i samoubistvo.

Samoubilačke napade mogu izvoditi pojedinci, kao i grupe više osoba. U prošlosti su se samoubilački napadi znali koristiti u konvencionalnim sukobima, bilo u taktičke svrhe, bilo kao deo strategije (pri čemu su najpoznatiji primjer japanske kamikaze u Drugom svjetskom ratu. Danas se samoubilački napadi najčešće vezuju uz terorističke aktivnosti ilegalnih paravojnih formacija, odnosno kao sredstvo tzv. asimetričnog ratovanja kojim slabija strana nastoji, prije svega psihološki, iscrpiti onu koja je brojčano i tehnički jača. Samoubilački napadi se obično vezuju uz militantne oblike islamskog fundamentalizma, iako su korišteni i od ne-islamskih, odnosno nacionalističkih organizacija, pa su tako predstavljali omiljenu taktiku Oslobodilačlih tigrova tamiskog Elama, separatističkog pokreta koji je okupljao pretežno hinduske Tamile u Šrilakanskom građanskom ratu od 1983. do 2009. godine.

Prema jednoj studiji 1981. i 2006. odigralo se sveukupno 1.200 samoubilačkih napada, koji su činili tek 4% svih terorističkih napada, ali su odnijeli 32% sveukupnih žrtava terorizma (14.599 osoba).[1] Najpoznatiji i najspektakularniji teroristički čin u modernoj istoriji, napadi 11. septembra 2001. su takođe predstavljali samoubilački napad.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Hassan, Riaz (3. 9. 2009). „What Motivates the Suicide Bombers?”. YaleGlobal. Yale Center for the Study of Globalization. Arhivirano iz originala 04. 10. 2013. g. Pristupljeno 15. 11. 2015. 

Spoljašnje veze uredi