Sandro Pertini
Alesandro (Sandro) Pertini (ital. Alessandro Pertini; Stela, 25. septembar 1896 — Rim, 24. februar 1990) bio je italijanski socijalistički političar i novinar, te 7. predsednik Italije od 1978. godine do 1985. godine.
Sandro Pertini | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||
Datum rođenja | 25. septembar 1896. | ||||||||||||
Mesto rođenja | Stela, Kraljevina Italija | ||||||||||||
Datum smrti | 24. februar 1990.93 god.) ( | ||||||||||||
Mesto smrti | Rim, Italija | ||||||||||||
Religija | nijedna (ateizam) | ||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||
Politička stranka | Italijanska socijalistička partija | ||||||||||||
|
U pesmi Tota Kutunja L'italiano se indirektno spominje kao "predsednik koji je partizan".(E un partigiano come presidente)
Biografija uredi
Rođen je u mestu Stela, provincija Savona, kao sin zemljoposednika. Školovao se u salezijanskom koledžu u Varaceu i liceju u Savoni. Tamo se upoznao s idejama socijalizma. Nakon toga je završio pravo na univerzitetu u Đenovi.
Bio je protiv učešća Italije u Prvom svetskom ratu, ali je služio u vojsci kao poručnik i dobio nekoliko odlikovanja. Godine 1918. postao je član Ujedinjene socijalističke partije i nastanio se u Firenci, gde je diplomirao na političkim naukama. Tada su ga fašisti nekoliko puta pretukli, ali nije izgubio veru u svoja uverenja.
Otpor fašizmu uredi
Nakon što su fašisti ubili socijalističkog vođu Đakoma Mateotija, Pertini je još više bio uveren u ispravnost ideja socijalizma, te je nastavio borbu protiv fašističke diktature. Bio je privremeno zatvoren 1926, ali je uspeo da pobegne i delovao u ilegali. Naposletku su ga ipak uhapsili u Pizi, te je bio osuđen na deset godina robije.
Kaznu je služio na ostrvima Pontine do 1943. godine. U zatvoru je uspeo da spasi i sačuva čuveni dnevnik Antonija Gramšija. Pušten je mesec dana nakon Musolinijevog hapšenja, nakon čega se odmah priključio borcima pokreta otpora protiv nacističke okupacije i marionetske Italijanske socijalne republike. Nemci su ga zarobili i osudili na smrt streljanjem, ali su ga iz zatvora izvukli njegovi drugovi u akciji spašavanja. Pertini je nakon toga otputovao na sever Italije da bi učestvovao u organizovanju partizanske borbe.
Politička karijera uredi
Rat u Italiji završio je 25. aprila 1945. godine, a referendumom iz 1946. godine ukinuta je kraljevina i proglašena Republika Italija. Pertini je tada bio član Ustavotvorne skupštine koja je izradila novi ustav Republike.[1] U posleratnim je godinama bio istaknuti član i vođa Italijanske socijalističke partije, te jedan od najpriznatijih italijanskih političara. Tokom olovnih godina u Italiji osuđivao je akcije ekstremne levice i desnice, poput Crvenih brigada i operacije Gladio, te je branio ideale republike.
Od 1968. godine do 1976. godine bio je predsednik Doma poslanika Republike Italije, a od 1978. godine do 1985. godine predsednik Republike Italije. Funkciju doživotnog senatora u italijanskom parlamentu držao je od 29. juna 1985. godine do smrti. Nosilac je mnogih italijanskih i stranih odlikovanja i priznanja.
Umro je 24. februara 1990. godine u Rimu u 93. godini života.