Sahel
Sahel (arap. ساحل sahil, granica ili obala Sahare)[1] granična je zona u Africi između Sahare na severu i plodnije regije Sudan na jugu. Sahel ima polusušnu klimu, i proteže se preko južno-centralnih geografskih širina severne Afrike između Atlantskog okeana i Crvenog mora.
Sahel | |
---|---|
Ekologija | |
Carstvo | Afrotropski |
Biom | Tropski i suptropski travnjaci, savane i žbunje |
Granice | |
Životinje | Kamile, konji |
Vrste ptica | Ptice selice |
Vrste životinja | Oriks, gazele, afrički bivo |
Geografija | |
Područje | 3.053.200 km2 (1.178.800 sq mi) |
Zemlje | |
Elevacija | 200 i 400 m (660 i 1,310 ft) |
Reke | Senegal, Nigar, Nil |
Klimatski tip | Polusušna |
Sahelski deo Afrike obuhvata od zapada ka istoku delove severnog Senegala, južnu Mauritaniju, centralni Mali, severnu Burkinu Faso, krajnji jug Alžira, Niger, krajnji sever Nigerije, Kamerun i Centralnoafričku Republiku, centralni Čad, centralni i južni Sudan, krajnji sever Južnog Sudana, Eritreje i Etiopije.[2]
Termin uredi
Sahel je u početku predstavljao geografski termin koji je označavao pojas zemlje između izohijeta (pojasi padavina) sa vrednošću između 75 i 450 mm padavina po kvadratnom metru. Kasniji istraživači proširili su definiciju Sahela uzimajući u obzir širi raspon izohijeta. Termin se takođe koristio za označavanje zemalja zapadne Afrike, a u Indiji Sahel je uobičajeno ime koje se daje dečacima.
Geografija uredi
Sahel se prvenstveno sastoji od savana koje se protežu od Atlantskog okeana do Afričkog roga sa izmenama semiaridnih aprilaka i bodljikave savane. Tokom afričke istorije regija je bila dom nekim od najnaprednijih kraljevstava koja su ostvarivala veliku dobit od trgovine koja se odvijala preko pustinje. Ta kraljevstva grupno se nazivaju sahelska kraljevstva.[3] Zemlje koje danas čine Sahel su Senegal, Mauritanija, Mali, Burkina Faso, Niger, Nigerija, Čad, Sudan, Etiopija, Eritreja, Džibuti i Somalija.
Topografija Sahela je uglavnom ravna; najveći deo regiona leži između 200 i 400 m (660 i 1.310 stopa) nadmorske visine. Nekoliko izolovanih visoravni i planinskih lanaca uzdiže se iz Sahela, ali su označeni kao zasebni ekoregioni, jer se njihova flora i fauna razlikuju od okolnih nizija. Godišnja količina padavina varira od oko 100—200 mm (4—8 in) na severu Sahela do oko 700—1,000 mm (28—0 in) na jugu.[3]
Klima uredi
Sahel ima tropsku polusušnu klimu (Kepenova klimatska klasifikacija BSh). Klima je tipično topla, sunčana, suva i donekle vetrovita tokom cele godine. Klima Sahela je slična, ali manje ekstremna od klime pustinje Sahare koja se nalazi na severu.
Sahel uglavnom prima malu do veoma malu količinu padavina godišnje. Stepa ima veoma dugu, preovlađujuću sušnu sezonu i kratku kišnu sezonu. Padavine su takođe izuzetno neredovne, i značajno variraju od sezone do sezone. Većina kiše obično pada tokom četiri do šest meseci sredinom godine, dok ostali meseci mogu ostati apsolutno suvi. Unutrašnjost regiona Sahel generalno prima između 200 mm i 700 mm kiše godišnje. Sistem podela koji se često usvaja za sahelsku klimu na osnovu godišnjih padavina je sledeći: saharsko-sahelska klima, sa srednjom godišnjom količinom padavina između oko 100 i 200 mm (kao što je Kartum, Sudan), stroga sahelska klima, sa srednjom godišnjom količinom padavina padavina između oko 200 i 700 mm (kao što je Nijamej, Niger) i sahelsko-sudanska klima, sa srednjom godišnjom količinom padavina između oko 700 i 1.200 mm (kao što je Bamako, Mali). Relativna vlažnost u stepi je niska do veoma niske, često između 10% i 25% tokom sušne sezone i između 25% i 75% tokom kišne sezone. Najmanje vlažna mesta imaju relativnu vlažnost ispod 35%.
Sahel karakteriše konstantna, intenzivna toplota, sa nepromenljivom temperaturom. Sahel retko doživljava niske temperature. Tokom najtoplijeg perioda, prosečne visoke temperature su uglavnom između 36—42 °C (97—108 °F) (a čak i više u najtoplijim regionima), često duže od tri meseca, dok su prosečne niske temperature oko 25—31 °C (77—88 °F). Tokom „najhladnijeg perioda“, prosečne visoke temperature su između 27—33 °C (81—91 °F), a prosečne niske temperature su između 15—21 °C (59—70 °F). Svuda u Sahelu, prosečna srednja temperatura je preko 18 °C (64 °F).
Sahel ima visoko do veoma visokog trajanja sunčeve svetlosti tokom cele godine, između 2.400 sati (oko 55% dnevnog svetla) i 3.600 sati (više od 80% dnevnog svetla). Trajanje sunčeve svetlosti u Sahelu približava se pustinjskim nivoima i uporedivo je sa onim u Arabijskoj pustinji, na primer, iako je Sahel samo stepa, a ne pustinja. Oblačnost je niska do veoma niske. Na primer, Nijamej, Niger ima 3.082 sunčana sata; Gao, Mali ima skoro 3.385 sunčanih sati; Timbuktu u Maliju ima 3.409 sunčanih sati, a Ndžamena u Čadu ima 3.205 sunčanih sati godišnje.[4][5][6][7]
Sredina uredi
Pre oko 12.500 godina Sahel je, kao deo pustinje Sahare, bio prekriven peščanim dinama koje su oblikovale pejzaž koji se može videti danas. Sahel godišnje prima 150-500 mm padavina, prvenstveno u monsunskim sezonama. Padavine su karakterizovane godišnjom i decenijskom promenjivošću. Najvažnija ograničenja na produktivnost zemlje u Sahelu predstavljaju voda i plodnost tla. U Sahelu su tla većinom kisela (što rezultuje u aluminijskoj toksičnosti za biljke), pa imaju vrlo malo azota i fosfata.
Između padavina u Sahelu i intenzivnih uragana na Atlantiku postoji jaka korelacija.
Transhumanca uredi
U Sahelu su ljudi većinom polunomadi. Oni se bave poljoprivredom i uzgojem stoke u sistemu transhumance što je verovatno najodrživiji način iskorištavanja Sahela. Razlika između suvog severa, koji ima više nivoa hranjivih tvari u tlu, i vlažnog juga koristi se tako da se stada tokom vlažnog razdoblja nalaze na visokokvalitetnoj ispaši na severu, dok tokom sušnog razdoblja putuju nekoliko stotina kilometara na jug gde pasu na izdašnijoj, ali manje hranjivoj ispaši.
Suše uredi
Godine 1914. Sahel je pogodila ogromna suša koja je prouzrokovala veliku glad. Više godina zaredom količina padavina bila je ispod proseka i usledila je velika suša. Tokom 1960-ih region je imao natprosečnu količinu padavina, pa je severna, suva, regija postala dostupnija. To je uz vladine potpore podstaklo ljude da krenu na sever. Ubrzo je nastupilo dugotrajno razdoblje suše od 1968—1974, pa je ispaša ubrzo postala neodrživa zbog rasprostranjene denudacije terena. Ovo je poput suše iz 1914. prouzrokovalo veliku glad, ali taj put glad je donekle bila ublažena međunarodnom vidljivošću i prilivom pomoći. Ova katastrofa dovela je do osnivanja Međunarodnog fonda za poljoprivredni razvoj.
Kultura uredi
Sahelska kultura se smatra srcem Afrike. Njegova površina je koridor između islama i tradicionalnih afričkih i hrišćanskih religija. Zbog ovoga, većina stanovništva je religijski podeljena i na ovim prostorima su se odvijali mnogi ratovi između muslimana i vernika drugih religija. SAD je pomogla u građanskom ratu 1993. u gradu Mogadiš u Somaliji.[8]
Reference uredi
- ^ „Definition grid different of Sahel (British and World English)”. Oxford Dictionaries. Arhivirano iz originala 29. 07. 2016. g. Pristupljeno 10. 10. 2015.
- ^ „Sahel: $1.6 billion appeal to address widespread humanitarian crisis”. United Nations Office for the Coordination of Humanitarian Affairs. 31. 1. 2013. Arhivirano iz originala 24. 06. 2018. g. Pristupljeno 24. 6. 2013.
- ^ a b „Sahelian Acacia savanna”. Terrestrial Ecoregions. World Wildlife Fund.
- ^ „Niamey Climate Niamey Temperatures Niamey Weather Averages”. www.niamey.climatemps.com.
- ^ „Timbuktu Climate Timbuktu Temperatures Timbuktu Weather Averages”. www.timbuktu.climatemps.com.
- ^ „Gao Climate Gao Temperatures Gao Weather Averages”. www.gao.climatemps.com.
- ^ „N'Djamena Climate N'Djamena Temperatures N'Djamena Weather Averages”. www.n-djamena.climatemps.com.
- ^ Sahelska Afrika Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. фебруар 2007) - Култура
Литература uredi
- Azam (ed.), Conflict and Growth in Africa: The Sahel, Organisation for Economic Co-operation and Development (1999), ISBN 92-64-17101-0.
- Lagha CHEGROUCHE, "L'arc géopolitique de l'énergie : le croissant énergétique, in Le Soir d'Algérie, 19/12/2010
- Dai, A.; Lamb, P.J.; Trenberth, K.E.; Hulme, M.; Jones, P.D.; Xie, P. (2004). „The recent Sahel drought is real” (PDF). International Journal of Climatology. 24 (11): 1323—1331. Bibcode:2004IJCli..24.1323D. doi:10.1002/joc.1083..
- Ellis, William S. (avgust 1987). „The Stricken Land”. National Geographic. sv. 172 br. 2. str. 140—179. ISSN 0027-9358. OCLC 643483454.
- The Growing Crisis in Africa’s Sahel Region: Joint Hearing before the Subcommittee on Africa, Global Health, Global Human Rights, and International Organizations and the Subcommittee on the Middle East and North Africa and the Subcommittee on Terrorism, Nonproliferation and Trade of the Committee in Foreign Affairs, House of Representatives, One Hundred Thirteenth Congress, First Session, May 21, 2013
- Moseley, W.G. 2008. “Strengthening Livelihoods in Sahelian West Africa: The Geography of Development and Underdevelopment in a Peripheral Region.” Geographische Rundschau International Edition, 4(4): 44–50. [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. novembar 2014)
- Simon, L., A. Mattelaer and A. Hadfield (2012) "A Coherent EU Strategy for the Sahel". Brussels: European Parliament (DG for External Policies).
- Folland, C. K.; Palmer, T. N.; Parker, D. E. (1986). „Sahel rainfall and worldwide sea temperatures, 1901−85”. Nature. 320 (6063): 602–607. Bibcode:1986Natur.320..602F. S2CID 4231823. doi:10.1038/320602a0.
- Giannini, A.; Saravanan, R.; Chang, P. (2003). „Oceanic Forcing of Sahel Rainfall on Interannual to Interdecadal Time Scales”. Science. 302 (5647): 1027–1030. Bibcode:2003Sci...302.1027G. PMID 14551320. S2CID 25009125. doi:10.1126/science.1089357.
- Glantz, Michael H., ur. (1976). The Politics of Natural Disasters: The Case of the Sahel Drought. New York: Praeger.
- Walther, Bruno (2016). „A review of recent ecological changes in the Sahel, with particular reference to land-use change, plants, birds and mammals”. African Journal of Ecology. 54 (3): 268—280. doi:10.1111/aje.12350.
- „Drought threatens African humanitarian crisis - Channel 4 News”. Channel4.com. 2010-07-01. Arhivirano iz originala 19. 06. 2021. g. Pristupljeno 2010-07-28.
- Masters, Jeff. „NOAA: June 2010 the globe's 4th consecutive warmest month on record”. Weather Underground. Jeff Masters' WunderBlog. Arhivirano iz originala 19. 7. 2010. g. Pristupljeno 21. 7. 2010.
- „Niger: famine on the horizon?”. FRANCE 24. 2010-06-25. Pristupljeno 2012-09-25.
- „Wunder Blog : Weather Underground”. Wunderground.com. Arhivirano iz originala 2010-06-27. g. Pristupljeno 2010-07-28.