Svatopluk I Veliki (slč. Svätopluk; nem. Zwentibald), poznat i kao Svjatopluk, Zventibald, Svatopolk, je bio velikomoravski knez, a kasnije i kralj, koji je sa kraćom pauzom vladao od 869. godine do svoje smrti 894. godine. Njegova vladavina je predstavljala vrhunac vojne i političke moći i veličine Velike Moravske.

Svatopluk I
Lični podaci
Datum smrti894.
Porodica
PotomstvoSvatopluk II, Mojmir II, Predslav
DinastijaMojmirovci (Mojmirovići)
PrethodnikRastislav
NaslednikSlavomir

Bio je nećak Rastislavljev. U njegovo ime je upravljao Njitranskom kneževinom (mada deo istoričara veruje da je reč mogla biti i o području oko današnje Sremske Mitrovice) [1][2][3]).

Veliku Moravsku, uključujući i Svatoplukovu kneževinu, su oko 869. godine napale bavarske trupe pod kraljem Karlomanom Bavarskim, nastarijim sinom istočnofranačkog kralja Ludviga. Svatopluk je sa napadačima ušao u tajni savez, i tako svrgnuo svog strica Rastislava i predao ga Ludvigu; zauzvrat mu je priznata vlast nad Velikom Moravskom; mada je deo kneževine morao predati franačkim grofovima Vilhelmu II i Engelčalku I.

Svatopluk I Veliki

Godine 871. je Karloman zatvorio Svatopluka zbog sumnje da Svatopluk kuje zaveru s njegovim buntovnim bratom Ludvigom Mlađim. Uvereni da je Svatopluk pogubljen, Moravci su digli ustanak i izabrali novog kneza po imenu Slavomir. Karloman je odlučio da ustanak uguši strategijom zavadi pa vladaj i zato je Svatopluka odmah pustio iz tamnice i, u nastojanju da ponovo stekne njegovo poverenje, čak dao da bude kum njegovom unuku i potencijalnom nasledniku Zventiboldu, koji je po Svatopluk dobio ime. Svatopluk je, zauzvrat, pristao zajedno s Francima i Bavarcima voditi rat protiv Slavomira i njegovih ustanika. Ispočetka je, u skladu s planom, zauzeo glavno Slavomirovo uporište, ali je tada odlučio iskoristiti da se osveti Francima koji su ga utamničili. Iznenada je napao bavarski logor i potpuno porazio tamošnju vojsku; grofovi Vilhelm i Englečalk su ubijeni, kao i veliki broj Bavaraca i Franaka; time se Velika Moravska oslobodila istočnofranačke vlasti.

Karloman je sledećih nekoliko godina pokušavao pokoriti Svatoplukovu državu, ali ti pohodi uglavnom nisu imali rezultata. 873. godine u sukob se umešao Papa Jovan VIII, ogorčen zbog toga što su Bavarci zatočili vizantijskog misionara sv. Metodija i verovatno zabrinut kakve bi posledice to moglo da ima na nastavak pokrštavanja Slovena. Na njegov nagovor je Karlomanov otac Ludvig pristao da sa Svatoplukovim izaslanicima sklopi mirovni sporazum u Forshejmu; kojim se Svatopluk obavezao na plaćanje danka, ali je zauzvrat dobio neometanu vlast nad Velikom Moravskom.

Svatopluk se nakon toga okrenuo prema istoku i počeo širiti teritorije svoje kneževine na račun drugih slovenskih plemena i naroda, koristeći kao izgovor njihovo paganstvo. U tom je periodu, međutim, došao u sukob sa Metodijem, te sve više počeo dolaziti pod uticaj nemačkih i drugih zapadnih misionara koji su insistirali da moravski hrišćani koriste latinski obred. Od 882. do 885. godine je učestvovao u tzv. Vilhelminerskom ratu protiv pobunjenih velmoža u današnjoj Austriji, iskoristivši to da dodatno poveća teritorije, ali i uticaj na istočnofranačkom dvoru.

Godine 885. su nakon Metodijeve smrti iz Moravske proterani njegovi učenici, čime je prestalo praktikovanje liturgije na crkvenoslovenskom jeziku u Centralnoj Evropi; Papa Stefan V je nakon toga zauzvrat Svatopluka priznao za „kralja Slovena“, a istu titulu je za Svatopluka koristio i Arnulf Karantanijski.

Svatopluk je poginuo 894. godine nesrećnim slučajem, za vreme jednog pohoda.

Nakon Svatoplukove smrti njegova država se počela raspadati, delom zbog sukoba između sinova i naslednika Mojmira II i Svatopluka II, a delom zbog ustanaka među pokorenim narodima, uključujući Čehe. Ubrzo je i potpuno nestala tokom 10. veka. Svatopluk je, međutim, u 18. veku proglašen među Slovacima nacionalnim herojem, odnosno, smatra se praosnivačem slovačke nacionalne države.

Reference uredi

  1. ^ Goldberg 2006, str. 284.
  2. ^ Kirschbaum 2007, str. 278.
  3. ^ Bowlus 1994, str. 185.

Literatura uredi


Velikomoravski knez
871—894