Sven III Danski
Sven III Danski (oko 1125 - 23. oktobar 1157) je bio danski kralj od 1146. godine do svoje smrti.
Sven Danski | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | oko 1125. |
Mesto rođenja | Danska |
Datum smrti | 23. oktobar 1157.31/32 god.) ( |
Mesto smrti | Viborg, Danska |
Grob | Katedrala u Viborgu |
Porodica | |
Supružnik | Adela od Majsena |
Roditelji | Erik II Danski Tina Danska |
Dinastija | Estridsona |
Danski kralj | |
Period | 1146-1157[1] |
Prethodnik | Erik III Danski |
Naslednik | Valdemar I Danski |
Biografija uredi
Sven je bio vanbračni sin Erika II Danskog i konkubine Tine. Sredinom tridesetih godina 12. veka putovao je sa ocem u Dansku gde je učestvovao u ratu sa kraljem Nilsom za danski presto. Nakon smrti Erika II (1137) na vlast je došao Erik III. Sven je poslat kod Konrada III Nemačkog. Tom prilikom se sprijateljio sa Konradovim nećakom Fridrihom, kasnijim svetorimskim carem.
Godine 1146. Sven se vratio u Dansku. Erik je abdicirao iste godine. Sven je proglašen za kralja od strane magnata na Selandu, dok su Knuta krunisali magnati na Jilandu. Knut i Sven su narednih godina ratovali oko danskog prestola. Knuta je podržao nadbiskup Eskil koji kasnije prelazi na stranu Svena koji mu je dodelio posede u Skaniji i Bornholmu. Sven je porazio Knuta i ograničio njegovu vlast samo na Juland. Sledeće, 1147. godine, Sven i Knut su se udružili i zajedno podržali Vendski krstaški rat. Nakon završetka krstaškog rata, građanski rat u Danskoj je nastavljen. Nakon nekoliko uspešnih bitaka, Sven je osvojio Fin, delove Jilanda i postavio je Valdemara za vojvodu Šlezviga. Potom je zaratio protiv Adolfa II Holštajna, Knutove pristalice. Knut je proteran 1150. godine, ali je već sledeće ponovo ušao u Dansku sa nemačkom najamničkom vojskom. Ponovo je odbijen je su i Knut i Sven zatražili pomoć od svetorimskog cara Konrada. Konrada je 1152. godine nasledio Fridrih Barbarosa. Prema sporazumu u Mersenburgu koji je donet po nalogu Barbarose, odlučeno je da je Sven glavni danski kralj, a da Knutu pripada znatan deo danske teritorije. Valdemaru je ostao Šlezvig.
Godine 1154. Sven je svrgnut od strane Knuta i Valdemara koji sklapaju savez. Knut je krunisan za kralja, a Valdemar za savladara. Sven je potražio utočište u Nemačkoj. Tamo je proveo tri godine. U Dansku se vratio 1157. godine zajedno sa vojskom kneza Hajnriha Lava. Uspeo se izboriti za vlast u Skaniji. Na mirovnom banketu koji je održan 9. avgusta 1157. godine u Roskildu, Sven je ubio Knuta. Valdemar se spasao bekstvom na Jiland. U bici koja je vođena 23. oktobra 1157. godine Sven je poražen. Sam Sven ubijen je od strane seljaka koji su ga uhvatili prilikom pokušaja bekstva.
Porodično stablo uredi
2. Erik II Danski | ||||||||||||||||
1. Sven III Danski | ||||||||||||||||
3. [[]] | ||||||||||||||||
Reference uredi
- ^ Monarkiet i Danmark Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. novembar 2009) – Kongerækken at The Danish Monarchy
Literatura uredi
- Fine, John Van Antwerp (1994). The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest. University of Michigan Press. ISBN 978-0-472-08260-5.
- Bricka, Carl Frederik (ed.), Dansk Biografisk Lexikon, vol. XVII [Svend Tveskjæg - Tøxen], 1903. "Svend Grade", Hans Olrik. pp. 5–7.
- Svend 3. Grathe at Gyldendals Åbne Encyklopædi