Sveta Ursula (lat. za „mala medvedica“) je hrišćanska svetiteljka. Rimokatolička crkva je uklonila Svetu Ursulu iz kalendara svetaca 1969, jer za priču o njoj ne postoje istorijski dokazi.[1] Dan posvećen ovoj svetiteljki je, po tradiciji, 21. oktobar. Ruska pravoslavna crkva u Nemačkoj obeležava njen dan 3. novembra.

Hans Memling, Mučeništvo Svete Ursule

Legenda o Svetoj Ursuli, koja je bez istorijskih dokaza,[2][3] govori da je ona bila britanska princeza koja je na zahtev svog oca, kralja Dionotusa od Dumonije u jugozapadnoj Britaniji, zaplovila sa 11.000 devica u zemlju svoga budućeg muža, paganskog guvernera Armorike (severozapadna Francuska). Posle bure koja ih je na čudesan način donela do obale, Ursula se zarekla da će pre venčanja krenuti na hodočašće po Evropi. Prvo je krenula ka Rimu gde je ubedila papu Kirijakusa (papa sa ovim imenom nije zabeležen u istoriji) i Sulpicijusa, biskupa Ravene, da se pridruže njenom putovanju. Device su krenule ka Kelnu koji su opsedali Huni. Tu su ih Huni masakrirali. Veruje se da je hunski vođa ubio Ursulu oko 383. godine.

Legenda o Svetoj Ursuli bazira se na zapisu iz 4. ili 5. veka koji se nalazi na crkvi Sv. Ursule u Kelnu. Zapis govori o tome da je bazilika nastala na mestu gde su svete device pogubljene.[4]

Kristifor Kolumbo je nazvao Devičanska ostrva 1493. po legendi o Ursuli i 11.000 devica.

Red kaluđerica Ursulinki osnovala je Anđela Meriči 1535.

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi