Svetislav Vulović

Svetislav Vulović (Ivanjica, 29. novembar 1847Beograd, 3. maj 1898) bio je srpski književni i pozorišni kritičar, istoričar književnosti, rektor Velike škole i akademik.[1]

Svetislav Vulović
Lični podaci
Datum rođenja(1847-11-29)29. novembar 1847.
Mesto rođenjaIvanjica, Kneževina Srbija
Datum smrti3. maj 1898.(1898-05-03) (50 god.)
Mesto smrtiBeograd, Kraljevina Srbija

Biografija uredi

Osnovnu školu završio je u Ivanjici, a gimnaziju u Kraljevu. Pravni fakultet završio je u beogradskoj Velikoj školi, gde je diplomirao 1868. godine. Nakon diplomiranja radio je u sudu od 1868. do 1869. godine, a nakon toga od 1870 pa do 1881. godine radio je kao profesor beogradske gimnazije (sa prekidom za vreme srpsko-turskih ratova 1876-1878).[2] Kao profesor istorije književnosti južnih Slovena na Filozofskom fakultetu Velike škole radio je od 1881. do 1898. godine.[2] Dužnost rektora obavljao je školske 1893/1894. godine.[3][4]

Prema Jovanu Deretiću bio je u srpskom realizmu „prvi kritičar od formata“. Pisao je pozorišne prikaze („Iz pozorišta“, 1879.), književne kritike, studije o istaknutim pesnicima romantičarima (Njegošu, Simi Milutinoviću, Branku Radičeviću i Đuri Jakšiću), o značajnim književnim pojavama („Umetnička pripovetka u najnovijoj srpskoj književnosti“, 1880.) i studije o starim srpskim biografima. Zalagao se za „prirodnu kritiku“ za koju mu je bio uzor nemački kritičar Ludvig Berne. O književnim delima nije sudio po pravilima nego po utisku, u kritiku je unosio i svoju ličnost i osećanja. Književni rad pisaca proučavao je u vezi sa njihovom biografijom.

Prilikom osnivanja Srpske kraljevske akademije izabran je u prvih 16 redovnih članova. Bio je član Srpskog učenog društva od 1879. godine. Bio je jedan od osnivača Srpske književne zadruge 1892. Član Srpskog arheološkog društva bio je od njegovog osnivanja 1883. godine.[5]

Sarađivao je u Vili, Radeniku, Glasu Srpske Kraljevske akademije.[2]

Umro je u Beogradu 3. maja 1898. godine.[6]

Njemu u čast se biblioteka u Ivanjici zove „Svetislav Vulović“.

Lični život uredi

Bio je oženjen Milevom Vulović rođ. Koturović (1853-1929).

Dela uredi

  • Vulović S., Nauka o književnosti i izučavanje slovenskih književnosti - Beograd : Kraljevsko-srpska državna štamparija, 1882.
  • Vulović S., Prilog poznavanju sadašnjeg stanja usmene srpske poezije ; Još nešto za biografiju Petra II Petrovića Njegoša : Godišnjica Nikole Ćupića; 7, 1885.
  • Vulović S., Prilog poznavanju sadašnjeg stanja usmene srpske poezije - Beograd : Godišnjica Nikole Čupića, 1885.
  • Vulović S., Priložak srpskoj sintaksi - Beograd : Štamparija Napredne stranke, 1887.
  • Vulović S., Branko Radičević : prilog istoriji nove srpske književnosti - U Beogradu : Kralj. srpska državna štamparija, 1890.
  • Vulović S., Beleške i beleščice : jezične, literarne, istoriske, folkloristične i druge - Beograd : Državna štamparija Kraljevine Srbije, 1895.
  • Vulović S., SRPSKA čitanka : za više razrede gimnazija i realaka srpskih uz predavanje srpskog jezika i novije istorije književnosti. Knj. 3 - [2. izd.]. - Beograd : Državna štamparija, 1895.

Reference uredi

  1. ^ „Kamerna izložba o Svetislavu Vuloviću povodom 175 godina od rođenja”. www.sanu.ac.rs. Pristupljeno 2024-01-30. 
  2. ^ a b v Marković, Nikola. Dva zagrljena uma : prepiska Svetislava Vulovića i Kuzmana Cvetkovića. Beograd: Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković", 2003. str. 5—7. ISBN 978-86-7301-008-3. 
  3. ^ Prosvetni glasnik, Stražilovo, god.IV, broj 6, od 6. februara 1894. godine str.96.
  4. ^ „Biografija: Svetislav Vulović - osnivač književne kritike”. Opusteno.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-01-31. 
  5. ^ Anonim (1884). „Članovi Srpskog arheološkog društva”. Starinar Srpskog arheološkog društva. 1: 8. 
  6. ^ Čitula, Svetislav Vulović, Zora, god. III, broj 5, od 31. maj 1898, str. 200

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

Akademske funkcije
Rektor Velike škole
1894.