Svjatoslav II Jaroslavič
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: Dodavanje vikiveza, prebacivanje u perfekat. |
Svjatoslav II Jaroslavič (rus. Святослав II Ярославич; 1027 — 27. decembar 1076) bio je veliki knez Kijeva od 1073. do 1076. godine.
Svjatoslav II Jaroslavič | |
---|---|
![]() Svjatoslav II Jaroslavič | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1027. |
Mesto rođenja | Kijev, |
Datum smrti | 27. decembar 1076.48/49 god.) ( |
Mesto smrti | Kijev, Kijevska Rusija |
Grob | Katedrala u Černigovu |
Porodica | |
Potomstvo | Gleb Svyatoslavich, Davyd Sviatoslavich, Oleg I od Černigova, Wyszesława of Kiev, Konstantin of Murom, Roman Svyatoslavich |
Roditelji | Jaroslav Mudri Ingegerda Švedska |
Dinastija | Rjurikoviči |
Veliki knez Kijevske Rusije | |
Period | 1073—1076 |
Prethodnik | Izjaslav I |
Naslednik | Vsevolod I |
Detinjstvo i mladost
urediSvjatoslav je bio četvrto dete Jaroslava Mudrog i Ingegerde Švedske. Rođen je 1027. godine. Kršteno ime bilo mu je Nikolaj. Povest minulih leta piše da je Svjatoslav živeo u Vladimiru (današnji grad Volodimir u Ukrajini) kada mu je otac Jaroslav bio bolestana. Otac mu je oko 1040. godine poverio upravu nad Vladimirom. Pred smrt, Jaroslav je podelio svojim sinovima najvažnije gradove Kijevske Rusije. Imao je petoricu sinova: Izjaslava, Svjatoslava, Vsevoloda, Igora i Vjačeslava. Svjatoslavu je pripao Černigov.[traži se izvor]
Trijumvirat
urediJaroslav umire 20. februara 1054. godine. Trojica njegovih sinova, Svjatoslav, Izjaslav i Vsevolod, zajednički su vladali Kijevskom Rusijom. Braća su blisko sarađivala narednih godina. Godine 1059. oslobodili su svoga strica Sudislava koga je Jaroslav poslao u tamnicu oko 1035. godine. Sledeće godine su pokrenuli zajednički pohod protiv Oguza. Oguzi su se povukli bez otpora. Iste godine, daleki rođak trijumvira, Vseslav od Polocka napada Pskov. Udružene snage trojice braće zarobile su ga na sastanku u Orši početkom juna 1066. godine.
Dve godine kasnije Rusiju je pogodio napad Kumana. Kumani su porazili vojsku kneževa kod reke Alme. Svjatoslav se povukao u Černigov kako bi pregrupisao trupe. Potom se vratio na bojno polje i porazio Kumane kod grada Snovska 1. novembra. Istovremeno, građani Kijeva svrgli su Svjatoslavovog brata Izjaslava i proterali ga iz grada. Svjatoslav je poslao svoga sina Gleba da preuzme vlast u Novgorodu. Izjaslav se vratio sa pojačanjem sastavljenim od Poljaka. Svjatoslav i Vsevolod bili su spremni na dogovor. Izjaslav nije dopustio Poljacima da uđu u grad, ali su mnogi njegovi protivnici zaklani ili osakaćeni. Izjaslav je nameravao kazniti i Antonija Pečerskog, osnivača Kijevsko-pečerske lavre, koji je pomagao njegove protivnike, ali su ga Svjatoslav i Vsevolod sklonili u Černigov.
Nakon sklapanja dogovora između braće, trijumvirat je obnovljen. Braća su zajedno posetila Višgorod gde su se nalazile mošti njihovih svetih strićeva - Borisa i Gleba (1072. godine). Većina istoričara se slažu da su braća proširila zakonik njihovog oca. Tačan datum, međutim, nije poznat.
Veliki knez Kijeva
urediTrijumvirat nije bio dugog veka. Povest minulih leta piše da je između braće izbio sukob te da su se Svjatoslav i Vsevolod ujedinili protiv Izjaslava i 22. marta 1073. godine ga proterale iz Kijeva. Hroničar je krivicu svalio na Svjatoslava za koga kazuje da je bio glavni pokretač proterivanja. Teodosije Pečerski kritikovao je Svjatoslava zbog uzurpacije prestola. Međutim, neposredno pred smrt (1074. godine), Pečerski i Svjatoslav su se izmirili i knez je podržao osnivanje crkve posvećene Bogorodici u Kijevu.
Svjatoslavova vladavina bila je kratka i jednolična. Njegov brat Izjaslav pobegao je u Poljsku odakle ga je Boleslav II, Svjatoslavov sestrić, izbacio. Potom je pomoć potražio od svetorimskog cara Henrika IV. Godine 1077. Svjatoslav je poslao Boleslavu vojnu pomoć za njegovu borbu protiv Čeha.
Svjatoslav je umro 27. decembra 1077. godine u Kijevu. Povest minulih leta piše da je umro od apscesa. Sahranjen je u katedrali u Černigovu. Izjaslav je nakon Svjatoslavove smrti obnovio svoju vlast, a Svjatoslavovi sinovi izgubili su većinu poseda.[traži se izvor]
Porodica
urediSvjatoslav se ženio dva puta. Prva žena zvala se Cecilija. Udala se za Svjatoslava između 1043. i 1047. godine. Portret Svjatoslava i njegove porodice iz 1073. godine prikazuje da je imao petoricu sinova od kojih su četvorica bili odrasli. Prva ćerka Svjatoslava i Cecilije zvala se Višeslava. Najstariji sin zvao se Gleb i kasnije će postati vladar Tmutorakana i Novgoroda. Drugi sin zvao se Oleg I. Kasnije će postati princ od Černigova. Treći sin, David Svjatoslavič, rodio se oko 1051. godine.
Druga Svjatoslavova žena zvala se Oda. Svjatoslav ju je oženio oko 1065. godine. Rodila mu je sina Jaroslava koji će kasnije postati princ Černigova. Nakon Svjatoslavove smrti, Oda i njen sin sklonili su se u Sveto rimsko carstvo čiji je car, Henrik III, bio Odin rođak.
Porodično stablo
uredi16. Igor Rjurikovič | ||||||||||||||||
8. Svjatoslav I Kijevski | ||||||||||||||||
17. Olga Kijevska | ||||||||||||||||
4. Vladimir I Veliki | ||||||||||||||||
9. Malusha | ||||||||||||||||
2. Jaroslav Mudri | ||||||||||||||||
10. Rogvolod | ||||||||||||||||
5. Rogneda od Polocka | ||||||||||||||||
1. Svjatoslav II Jaroslavič | ||||||||||||||||
12. Erik Pobednički | ||||||||||||||||
6. Olaf Šetkonung | ||||||||||||||||
3. Ingegerd Olofsdoter | ||||||||||||||||
7. Estrid od Bodrića | ||||||||||||||||
Vidi još
urediLiteratura
uredi- Dimnik, Martin (1994). The Dynasty of Chernigov, 1054–1146. Pontifical Institute of Mediaeval Studies. ISBN 978-0-88844-116-4.
- Franklin, Simon; Shepard, Jonathan (1996). The Emergence of Rus 750–1200. Longman. ISBN 978-0-582-49091-8.
- Martin, Janet (1993). Medieval Russia, 980–1584. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-67636-6.
- Raffensperger, Christian (2012). Reimagining Europe: Kievan Rus' in the Medieval World. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-06384-6.
- Vernadsky, George (1948). A History of Russia, Volume II: Kievan Russia. Yale University Press. ISBN 978-0-300-01647-5.