Severni Vijetnam, zvanično Demokratska Republika Vijetnam (vij. Việt Nam Dân chủ Cộng hòa), bila je socijalistička država koja je postojala na severnom delu Vijetnama od 1954. do 1976. godine. Proglašena je posle Ženevske mirovne konferencije.

Demokratska Republika Vijetnam
Việt Nam Dân chủ Cộng hòa

Geografija
Prestonica Hanoj
Društvo
Službeni jezik Vijetnamski jezik
Politika
Oblik države Socijalistička država
Vladari  
 — Predsednik Ho Ši Min
Istorija
Postojanje  
 — Osnivanje 2. septembar 1945.
 — Ukidanje 2. jul 1976.
Događaji  
 — Proglašenje nezavisnosti 2. septembar 1945.
 — Vijetmin ušao u Hanoj 10. oktobar 1954
 — Vijetkong ušao u Sajgon 30. april 1975
 — Ujedinjenje Južnog i Severnog Vijetnama 2. jul 1976
Geografske i druge karakteristike
Valuta Severnovijetnamski dong
Zemlje prethodnice i naslednice
Vijetnama
Prethodnice: Naslednice:
Francuska Indokina Socijalistička Republika Vijetnam

Tokom Drugog svetskog rata, Vijetnam je bio francuska kolonija pod japanskom okupacijom. Ubrzo posle kapitulacije Japana 1945, u Hanoju je proglašena Demokratska Republika Vijetnam. Lider Vijetmina, Ho Ši Min, postao je šef vlade, a bivši car Bao Daj „vrhovni savetnik“. Francuska je prihvatila Hoovu vladu u martu 1946, ali je u isto vreme postavila marionetsku vladu u Sajgonu. U novembru, Francuzi su ponovo okupirali Hanoj, nakon čega je usledio Prvi indokineski rat. Bao Daj je postao šef vlade u Sajgonu 1949, koja je potom preimenovana u Državu Vijetnam. Nakon Ženevske konferencije 1954, Vijetnam je bio podeljen na 17. paraleli. DR Vijetnam je postojao na severu, a na jugu Država Vijetnam.

Ženevskim sporazumom bilo je dogovoreno održavanje izbora u celoj zemlji 1956. godine. Francuska i Vijetmin su se složili sa ovom odredbom, ali ju je odbila vlada Južnog Vijetnama. Tokom Vijetnamskog rata od 1955. do 1975, Severni Vijetnam borio se protiv Republike Vijetnam i njenih antikomunističkih saveznika. Jedno su vreme SAD imale 600.000 vojnika u Južnom Vijetnamu. Rat je okončan sa potpunom pobedom severnovijetnamskih snaga. Dva Vijetnama ujedinjeni su u Socijalističku Republiku Vijetnam 1976. godine.

Kina i Sovjetski Savez borili su se oko uticaja u Severnom Vijetnamu, želeći da pretvore zemlju u svoju satelitsku državu.[1]

Proglašenje nezavisnosti uredi

Vijetnam je postao deo Francuske Indokine 1887. godine i bio je pod upravom pronemačke višijevske vlade tokom Drugog svetskog rata. Od 1940. do 1945, Francusku Indokinu okupirao je Japan, koji je koristio kolonija kao bazu iz koje su provođene vojne operacije na jugu Azije. Ubrzo nakon japanske predaje na kraju Drugog svetskog rata, u Hanoj su ušle snage Vijetmina, a njegov vođa Ho Ši Min proglasio je Demokratsku Republiku Vijetnam 2. septembra 1945. godine.[2] Američki predsednik Frenklin Ruzvelt je bio protiv francuske vladavine u Indokini i u tom trenutku SAD su podržavale Vijetmin.

U januaru 1946, Vijetmin je održao izbore za osnivanje Narodne skupštine. Ovaj potez ukazuje na to da je Vijetmin uživao veliku popularnost među narodom, iako je bilo malo opozicionih snaga.

Kada je Francuska proglasila Košinšinu, južni trećinu Vijetnama, kao nezavisnu državu pod nazivom „Autonomna Republika Cochinchina“ u junu 1946, Vijetnamci su reagovali burno. U novembru, Narodna skupština je usvojila prvi Ustav Republike.[3] Francuski su ponovo osvojili Hanoj, što je označilo početak Prvog indokineskog rata. Kineske komunističke snage stigle su na vijetnamsku granicu 1949. godine. Kineska pomoć pomogla je Vijetminu da se transformiše iz gerilske grupe u regularnu armiju. Izbijanje Korejskog rata u junu 1950. transformisalo je antikolonijalnu borbu u Vijetnamu u ratno poprište Hladnog rata, u kojem su SAD pružale finansijsku podršku Francuskoj.

Podela Vijetnama i Vijetnamski rat uredi

Nakon podele Vijetnama 1954. i kraja Prvog indokineskog rata, SAD su organizovale selidbu oko milion Vijetnamaca u Južni Vijetnam.[4] Istovremeno je oko 130.000 ljudi iz Južnog Vijetnama, koji su podržavali Vijetmin, prebačeno na sever uz pomoć poljskih i sovjetskih brodova.[4]

Između 1953. i 1956, severnovijetnamska vlada pokrenula je razne agrarne reforme, uključujući i raspodelu zemlje. Zemlja je oduzeta velikim zemljoposednicima i bogatim seljacima i dodeljena siromašnim i srednje imućnim seljacima.[5] Krajem 1950-ih, pokrenuta je industrijalizacija zemlje.

Krajem 1950-ih, Hanoj je započeo slanje zaliha i vojnika južnovijetnamskim gerilcima, Vijetkongu, duž Ho Ši Minovog puta, koje su se borile protiv vlade u Sajgonu. Godine 1965, Sjedinjene Države poslale su prve vojne snage u Južni Vijetnam. Kine i Sovjetski Savez pružali su pomoć Severnom Vijetnamu i paravojne snage za podršku severnovijetnamskim vojnim aktivnostima. Ovi događaji bili su poznati kao Vijetnamski rat, koji je zvanično trajao od 1959. do 1975. godine.

Pored Vijetkonga u Južnom Vijetnamu, u susednim zemljama Laosu i Kambodži takođe su delovale gerilske grupe, koje su ranije isto bile deo francuske kolonijalne teritorije u Indokini.

Severni Vijetnam nisu priznavale mnoge zapadne zemlje, kao i ostale antikomunističke vlade širom sveta. One su umesto Severnog priznavale samo vladu Južnog Vijetnama. Severni Vijetnam su u velikoj meri priznavale socijalističke države i mnoge zemlje Trećeg sveta, poput Sovjetskog Saveza i drugih socijalističkih republika istočne Evrope i centralne Azije, poput Kine, Severne Koreje, Indije, Indonezije i Kube, te je dobivao pomoć od ovih zemalja.

Ujedinjenje uredi

Nakon pada Sajgona 30. aprila 1975. godine, Privremena revolucionarna vlada Republike Južni Vijetnam, odnosno članovi Vijetkonga, neko je vreme upravljala je Južnim Vijetnamom. Severni i Južni Vijetnam konačno su ujedinjeni 2. jula 1976. godine, čime je osnovana Socijalistička Republika Vijetnam.

Reference uredi

  1. ^ Thornton, William H. (2002). Fire on the rim: the cultural dynamics of East/West power politics. Lanham, Maryland, USA: Rowman & Littlefield Publishers, Inc. str. 161. 
  2. ^ The August Revolution and its historic significance Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. februar 2009), Pristupljeno 25. 4. 2013.
  3. ^ "Political Overview Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. maj 2009)"
  4. ^ a b United Nations High Commission on Refugees. 2000. The State of the World's Refugees 2000: Fifty Years of Humanitarian Action. Oxford University Press.
  5. ^ Zhai 2000, str. 75.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi