Sedimentaciona ravnoteža

Sedimentaciona ravnoteža je analitički metod za merenje molarne mase proteina, i za proučavanje međusobnih interakcija proteina. Zasniva se na ultracentrifugi.

Kada se mikroskopske čestice razmute u rastvaraču, nakon izvesnog vremena uspostaviće se u sistemu ravnoteža (dakle tokom vremena više neće biti promena) gde je koncentracija čestica pri dnu mnogo veća nego na vrhu. To je dobro poznato iz svakodnevnog života, recimo ako se posmatra boza ili bilo koje drugo mutno piće usuto u duboku čašu: tečnost je bistrija na vrhu nego na dnu. Ravnoteža se uspostavlja kao rezultat suprotnog delovanja gravitacije koja bi da sve čestice spusti na dno (sedimentacija) i toplotnog kretanja molekula rastvarača koji se tome suprotstavljaju.

Peren je 1908-1909 u seriji vrlo jednostavnih, ali genijalnih, ogleda ispitivao sedimentacionu ravnotežu lateksa (mlečnog soka različitih vrsta tropskog drveća iz kojeg se dobija kaučuk) i na osnovu toga eksperimentalno potvrdio, do tada samo hipotezu, o postojanju atoma i molekula kao diskretnih čestica.

Literatura uredi

S. Macura, J. Radić-Perić, Atomistika, Fakultet za fizičku hemiju Univerziteta u Beogradu/Službeni list, Beograd, 2004, str. 24.