Seližarovo
Seližarovo (rus. Селижарово) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom varošice (rus. посёлок городского типа) na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u zapadnom delu Tverske oblasti i administrativno pripada Seližarovskom rejonu čiji je ujedno i administrativni centar.
Seližarovo Селижарово | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Središnji FO |
Oblast | Tverska oblast |
Rejon | Seližarovski rejon |
Osnovan | prvi pomen 1504. |
Varošica od | 1937. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2014. | 6.259 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 56° 51′ S; 33° 27′ I / 56.85° S; 33.45° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 172200 |
Pozivni broj | +7 48269 |
Registarska oznaka | 69 |
OKATO kod | 28 250 551 |
OKTMO kod | 28 650 151 051 |
Veb-sajt | |
seligarovo.ru/ |
Prema procenama nacionalne statističke službe, u varoši je 2014. živelo 6.259 stanovnika.
Geografija
urediVarošica Seližarovo nalazi se u centralnom delu Valdajskog pobrđa, u središtu zapadnog dela Tverske oblasti. Leži na obe obale reke Volge, na mestu gde se u nju ulivaju Seližarovka sa leve i Pesočnja sa desne strane. Nalazi se na oko 190 kilometara zapadno od administrativnog centra oblasti grada Tvera.
Kroz varošicu prolazi drumski pravac koji povezuje gradove Ržev i Ostaškov.
Istorija
urediU pisanim izvorima naselje Seližarovo se prvi put pominje 1504. godine i sve do 1764. bilo je u posedu Trickog manastira. Sredinom XIX veka Seližarovo je bilo važan trgovački centar, a posebno je bila važna trgovina drvetom i drvnom građom. Prva železnička linija kroz tadašnje selo prošla je 1916. godine.
Godine 1937. administrativno je uređeno kao gradska varošica. Naselje je doživelo velika razaranja tokom nacističke okupacije u Drugom svetskom ratu (okupacija trajala od 20. oktobra 1941. do 15. januara 1942. godine).
Nedaleko od naselja je 1971. sagrađen radio i televizijski toranj visine 350 metara.
Demografija
urediPrema podacima sa popisa stanovništva 2010. u varoši je živelo 6.725 stanovnika, dok je prema procenama za 2014. tu živelo 6.259 stanovnika.[1]
1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2014. |
---|---|---|---|---|---|---|---|
--- | 4,527 | 6,453 | 7,228 | 7,668[2] | 7,330[3] | 6,725[4] | 6,259* |
Napomena: * prema procenama nacionalne statističke službe.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Численность населения Российской Федерации по муниципальным образованиям на 1 января 2014 года Архивирано на сајту Wayback Machine (27. април 2020)
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.