Serasker ili Seraskir (tur. Serasker), u Otomanskom carstvu je vrhovni zapovjednik jednog većeg vojnog pohoda, od velikog vezira do beglerbega.[1]

Etimologija uredi

Sama reč je u vezi sa rečima serdar i serhat, u kojima ser znači glavni, glevešina, isturena oblast (krajina-serhat).

Istorija uredi

Ivan Franjo Jukić u svojoj knjizi o Bosni, pišući o veziru Dželaludinu paši, između ostaloga je i zapisao:[2][a]

Najposlije Bošnjaci mu doskočiše godine 1821. Car ga digne s Bosne, i učini ga seraskierom nad vojskom u Gerčkoj, što njemu bude nepovoljno, otruje se i umire u Travniku - 16. lipnja god. 1826.


Pri mletačkim pokušajima osvajanja Ulcinja u 18. veku, ostali su zapisi da je serasker (turska strana) davao naredbe na slovenskom jeziku.[3]

Asker su na turskom vojnici. Jeda od seraskera bio je i Ibrahim-paša Pargalija.

Vidi još uredi

Titula Serasker-Sultan.[4]

Napomene uredi

  1. ^ Reč Bošnjak u vreme Jukića ima drugačije značenje od današnjeg. Od 1993. Bošnjak je ime nacionalne pripadnosti bosanskih muslimana, a Bošnjak u vreme Jukića je stanovnik Bosne bez razlike vere, kao danas Bosanac.

Reference uredi

  1. ^ Čelebi, Evlija (1967). Putopis, odlomci o jugoslavenskim zemljama. str. 643. Sarajevo: Svjetlost. 
  2. ^ Jukić, Ivan Franjo (1851). Zemljopis i poviestnica Bosne pp. 145. Zagreb. 
  3. ^ Dabović, Đoko (2006). Pleme Šestani, str. 118., 119. Bar: Udruženje građana Šestani. 
  4. ^ Srđ. Dubrovnik. 1902.