Serđo Matarela

12. председник Италије (2015-)

Serđo Matarela (ital. Sergio Mattarella; Palermo, 23. jul 1941) italijanski je političar, profesor i sudija. Za predsednika Italijanske Republike izabran je 31. januara 2015. godine.[1] Ponovo je izabran za predsednika u osmom krugu glasanja, 29. januara 2022. godine.[2][3] Posle Đorđa Napolitana, drugi je predsednik Italije koji služi drugi mandat.

Serđo Matarela
Zvaničan predsednički portret, 2022.
Lični podaci
Datum rođenja(1941-07-23)23. jul 1941.(82 god.)
Mesto rođenjaPalermo, Kraljevina Italija
NarodnostItalijan
Religijakatolicizam
UniverzitetUniverzitet La Sapijenca
Profesijapolitičar, pravnik
Porodica
SupružnikMarisa Kjaceze (v. 1966 —  njena smrt 2012)
DecaBernardo, Frančesko, Laura
Politička karijera
Politička
stranka
Vanstranački političar (od 2009)
prethodno:
Trenutna funkcija
Funkciju obavlja od 3. februara 2015.
Predsednik vlade
PrethodnikĐorđo Napolitano
Ministar odbrane Italijanske Republike
22. decembar 1999 — 20. jun 2001.
PredsednikKarlo Aceljo Čampi
Predsednik vladeMasimo D'Alema
Đulijano Amato
PrethodnikKarlo Skonjamiljo
NaslednikAntonio Martino

Potpis

Biografija uredi

Serđo Matarela je sin Bernarda Matarele, italijanskog demohrišćanskog političara i višekratnog ministra pedesetih i šezdesetih godina, te brat Pjersantija Matarele, predsednika Oblasti Sicilije, koga je mafijaška Koza nostra ubila 1980. godine u Palermu.[4] Diplomiravši pravo, izabran je za profesora parlamentarnog prava na Univerzitetu u Palermu.

U mladosti je bio aktivista Studentskog pokreta Katoličke akcije, te je bio njegov voditelj u Laciju od 1961. godine do 1964. godine, a zatim Italijanske katoličke univerzitetske federacije (FUCI). Na listi Hrišćanske demokratije izabran je u Predstavnički dom italijanskog Parlamenta 1983. te je u njemu ostao neprekidno do 2008. Novi politički sekretar te stranke Ćirijako De Mita zadužio ga je da očisti stranku na Siciliji od mafijaša, u koje su se ubrajali i gradonačelnici Palerma Vito Ćianćimino, odnosno Salvo Lima.

Bio je ministar obrazovanja u sedmoj Andreotijevoj vladi (1989), ali je podneo ostavku s drugim ministrima iz demohrišćanske levice protestujući protiv zakona koji dopustio Berluskoniju da zadrži u vlasništvu 3 televizijske mreže (u zemljama članicama Evropske zajednice pojedinac je smeo posedovati najviše 50 posto jedne televizijske mreže). Podsekretar Hrišćanske demokratije bio je od 1990. godine do 1992. godine, kada je imenovan za glavnog urednika stranačkog lista Il Popolo.

Predložio je izborni zakon, prihvaćen 1994. godine, kojim su tri četvrtine mandata sticane u uninominalnim izbornim jedinicama, a četvrtina na stranačkim listama. Taj je zakon Đovani Sartori nazvao Matarelum. Tada se taj zakon smatrao vododelnicom između italijanske „Prve republike“ i „Druge republike“. Po njemu su održani izbori 1994, 1996. i 2001.

U raspadu Hrišćanske demokratije usled antikorupcijske istrage Čiste ruke bio je među osnivačima Italijanske narodne stranke (PPI), te se zauzimao da ta stranka zajedno sa postkomunističkom Demokratskom partijom levice (PDS) stupi u koaliciju Maslina pod Prodijevim vođstvom. Držao je više resora u vladama Masline do 2001. godine. Dok je bio ministar odbrane ukinuo je obavezni vojni rok. Sa mesta ministra odbrane je podržao bombardovanje SRJ 1999.[5]

Prilikom službene posete Republici Srbiji, predsedavajući u Narodnoj skupštini Republike Srbije Igor Bečić ga je nazvao Đorđo Mortadela.[6]

Reference uredi

  1. ^ Serđo Matarela novi predsednik Italije, Pristupljeno 11. 2. 2015.
  2. ^ „Elezione del Presidente della Repubblica - Risultati delle votazioni”. parlamento18.camera.it (na jeziku: italijanski). Ittalijanski parlament. 29. januar 2022. Pristupljeno 30. januar 2022. 
  3. ^ Sanja Lučić (29. januar 2022). „Serđo Matarela ponovo izabran za predsednika Italije”. rts.rs. RTS. Pristupljeno 30. januar 2022. 
  4. ^ Novi predsednik Italije odobrio napad na Srbiju Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. februar 2015), Pristupljeno 11. 2. 2015.
  5. ^ „Sergio Mattarella, 35 anni di politica all'insegna della riservatezza”. repubblica.it (na jeziku: italijanski). La Repubblica. 30. januar 2015. Pristupljeno 30. januar 2022. „Il 24 marzo 1999 iniziano i bombardamenti Nato in Serbia e Mattarella appoggia senza esitazioni l'intervento dell'Alleanza atlantica: "Occorre fermare i massacri di una assurda pulizia etnica - dice in una informativa alla Camera - e la comunità internazionale non può restare inerte di fronte a palesi e gravissime violazioni dei diritti umani in quella regione. 
  6. ^ „HIT Igor Bečić: Dolazi nam predsednik mortadela!”. Youtube. Kurir. 27. maj 2015. Pristupljeno 21. februar 2021. 

Spoljašnje veze uredi

  Mediji vezani za članak Serđo Matarela na Vikimedijinoj ostavi