Sinajska arhiepiskopija

Sinajska arhiepiskopija je autonomna crkva pod jurisdikcijom Jerusalimske patrijaršije.

Sinajska arhiepiskopija
Osnovni podaci
Osnivanje451. — pominje se na Halkidonskom saboru
Kirijarhalna crkvaJerusalimska patrijaršija
Autonomija640. — faktički
1575. — od Carigradske patrijaršije
1782. — potvrđena
Priznanje autonomijekanonski priznata
Rukovodstvo
Predstojateljarhiepiskop sinajski, faranski i raifski Damjan
Sedištemanastir Svete Katarine
Teritorija
Jurisdikcijamanastir Svete Katarine
Bogosluženje
Kalendarjulijanski kalendar
Statistika
Arhijereji1
Eparhije1
Manastiri1
Vernicioko 900
Veb-sajtwww.sinaimonastery.com

Istorija

uredi

O drevnosti Sinajske arhiepikopije govore materijali Halkidonskog sabora (451) gdje se u „činu mitropolija i arhiepiskopija apostolskog prestola Svetog grada“ na 24. mjestu spominje arhiepiskopija „Sinajske gore“.[1] Godine 681, kada je episkop faranski bio lišen katedre zbog jeresi monotelitizma, episkopska katedra je bila prenesena u manastir Svete Katarine i njen iguman je postao episkop Farana, a kasnije pod njegovu jurisdikciju je prešla i eparhija Rajto (Raifa). Početkom 8. vijeka, svi hrišćani Sinajskog poluostrva su se nalazili pod jurisdikcijom sinajskog arhiepiskopa.[2]

Manastir Svete Katarine je 640. potpao pod jurisdikciju jerusalimskog patrijarha nakon što su muslimani osvojili Egipat, što je dovelo do poteškoća u međusobnim odnosima sa Carigradskom patrijaršijom. Zvanično je autonomija od Carigradske patrijaršije bila dobijena tek 1575, a potvrđena 1782.

Organizacija

uredi

Od 1973. na čelu Sinajske arhiepiskopije se nalazi visokopreosvećeni Damjan (Samartzis) sa titulom „arhiepiskop sinajski, faranski i raifski“. On je istovremeno i iguman manastira Svete Katarine. Bira ga manastirsko bratstvo iz svojih redova, a hirotoniju obavlja jerusalimski patrijarh. Pomoćni organ pri arhiepiskopu sinajskom je šestočlani Sveti savjet otaca kojeg bira manastirsko bratstvo na predlog arhiepiskopa.[3]

Sinajska crkva se sastoji iz manastira Svete Katarine na Sinaju i mnogih podvorja. Tri podvorja se nalaze u Egiptu, a 14 je van njega: 9 u Grčkoj, 3 na Kipru, 1 u Libanu i 1 u Turskoj (Istanbulu).[4] Najveće podvorje je podvorje „Džuvani“ u Kairu iz kojeg su poticali mnogi sinajski arhiepiskopi.

Vidi još

uredi

Reference

uredi

Spoljašnje veze

uredi