Sinajski rukopis (lat. Codex Sinaiticus), označavan sa ili 01 (Gregory-Aland), je rukopis Starog zaveta i Novog zaveta[1]. Sinajski rukopis je najraniji prepis kompletnog Novog zaveta, iz sredine 4. veka. Novi zavet napisan je na grčkom jeziku, u obliku kodeksa, na tankom pergamentu, dimenzija 37×34 cm[1].

Sinajski rukopis

Od velikog je značaja za rekonstrukciju originalnog teksta Svetog pisma i istoriju pravljenja knjiga na Zapadu [2]. Ime Sinajski kodeks (Codex Sinaiticus) doslovno znači Sinajska knjiga [3]. Ime je dobio po manastiru svete Katarine na Sinajskoj gori, u kom je čuvan nekoliko vekova [4].

Opis uredi

 
faksimil (1862)

Rukopis sadrži Varnavina poslanica i Pastir Germi[1].

Novi zavet sačuvan u celini, u Starom zavetu nedostaje:

  • 1 Mojs 23,19 – 1 Mojs 24,46 — fragmenti
  • 4 Mojs 5,26–4 Mojs 7,20 — fragmenti
  • Prva dnevnika 9,27–1 Prva dnevnika 19,17[5][6]

Grčki tekst rukopisa odražava aleksandrijski tip teksta[7][1].

 
Konstantin Tišendorf

Pronađen u 1844. godine u manastiru Sv. Katarine na Sinaju Konstantinom Tišendorfom[8]. Prvo celovito fototipsko izdanje je objavljeno 1911. godine[9].

Do 1933. godine, 2/3 kodeksa se nalazio u Lenjingradu, kad je prodat Britanskom muzeju za 100.000 funti[10].

Danas se čuva u Britanskoj biblioteci, biblioteci Univerziteta u Lajpcigu, na Sinaju i u Ruskoj nacionalnoj biblioteci[1].

 
Manastir Sv. Katarini na Sinaju

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g d Kurt Aland und Barbara Aland, Der Text des Neuen Testaments. Einführung in die wissenschaftlichen Ausgaben sowie in Theorie und Praxis der modernen Textkritik, Deutsche Bibelgesellschaft, Stuttgart 1981, SS. 117-118. ISBN 978-3-438-06011-2.
  2. ^ Sinajski kodeks Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. jun 2017), Pristupljeno 25. 4. 2013.
  3. ^ O imenu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. april 2012), Pristupljeno 25. 4. 2013.
  4. ^ Istorija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. јун 2013), Приступљено 25. 4. 2013.
  5. ^ Würthwein Ernst (1987). Der Text des Alten Testaments, Stuttgart: Deutsche Bibelgesellschaft, pp. 85.
  6. ^ Henry Barclay Swete, An Introduction to the Old Testament in Greek (Cambridge 1902), pp. 129-130.
  7. ^ Metzger, Bruce M.; Ehrman, Bart D. (2005), The Text of the New Testament: Its Transmission, Corruption, and Restoration. New York, Oxford: Oxford University Press, pp. 66-67.
  8. ^ Tischendorf, Constantin von (1866), When Were Our Gospels Written?, An Argument by Constantine Tischendorf. With a Narrative of the Discovery of the Sinaitic Manuscript, New York: American Tract Society.
  9. ^ Kirsopp Lake, Codex Sinaiticus Petropolitanus: The New Testament, the Epistle of Barnabas and the Shepherd of Hermas, Clarendon Press, Oxford (1911).
  10. ^ Skeat & Elliot 2004, стр. 9.

Литература uredi

  • Skeat, Theodore Cressy; Elliot, J. K. (2004). The Collected Biblical Writings of T.C. Skeat. BRILL. стр. 9—. ISBN 90-04-13920-6. 
  • Tischendorf, Constantin von, Fragmentum Codicis Friderico-Augustani ex Iesaia et Ieremia in: Monumenta sacra inedita (Leipzig 1855), vol. I, pp. 211 ff.
  • Tischendorf, Constantin von (1866), When Were Our Gospels Written?, An Argument by Constantine Tischendorf. With a Narrative of the Discovery of the Sinaitic Manuscript, New York: American Tract Society.
  • Schneider, Ulrich Johannes (ed.) (2007). Codex Sinaiticus. Geschichte und Erschließung der «Sinai-Bibel». Leipzig: Universitätsbibliothek Leipzig.
  • Christian–B. Amphoux, Codex Vaticanus B: Les points diacritiques des marges de Marc, Journal of Theological Studies vol. 58 (2007), pp. 440-466.

Spoljašnje veze uredi