Sinajski rukopis
Sinajski rukopis (lat. Codex Sinaiticus), označavan sa ili 01 (Gregory-Aland), je rukopis Starog zaveta i Novog zaveta[1]. Sinajski rukopis je najraniji prepis kompletnog Novog zaveta, iz sredine 4. veka. Novi zavet napisan je na grčkom jeziku, u obliku kodeksa, na tankom pergamentu, dimenzija 37×34 cm[1].
Od velikog je značaja za rekonstrukciju originalnog teksta Svetog pisma i istoriju pravljenja knjiga na Zapadu [2]. Ime Sinajski kodeks (Codex Sinaiticus) doslovno znači Sinajska knjiga [3]. Ime je dobio po manastiru svete Katarine na Sinajskoj gori, u kom je čuvan nekoliko vekova [4].
Opis uredi
Rukopis sadrži Varnavina poslanica i Pastir Germi[1].
Novi zavet sačuvan u celini, u Starom zavetu nedostaje:
- 1 Mojs 23,19 – 1 Mojs 24,46 — fragmenti
- 4 Mojs 5,26–4 Mojs 7,20 — fragmenti
- Prva dnevnika 9,27–1 Prva dnevnika 19,17[5][6]
Grčki tekst rukopisa odražava aleksandrijski tip teksta[7][1].
Pronađen u 1844. godine u manastiru Sv. Katarine na Sinaju Konstantinom Tišendorfom[8]. Prvo celovito fototipsko izdanje je objavljeno 1911. godine[9].
Do 1933. godine, 2/3 kodeksa se nalazio u Lenjingradu, kad je prodat Britanskom muzeju za 100.000 funti[10].
Danas se čuva u Britanskoj biblioteci, biblioteci Univerziteta u Lajpcigu, na Sinaju i u Ruskoj nacionalnoj biblioteci[1].
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ a b v g d Kurt Aland und Barbara Aland, Der Text des Neuen Testaments. Einführung in die wissenschaftlichen Ausgaben sowie in Theorie und Praxis der modernen Textkritik, Deutsche Bibelgesellschaft, Stuttgart 1981, SS. 117-118. ISBN 978-3-438-06011-2.
- ^ Sinajski kodeks Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. jun 2017), Pristupljeno 25. 4. 2013.
- ^ O imenu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. april 2012), Pristupljeno 25. 4. 2013.
- ^ Istorija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. јун 2013), Приступљено 25. 4. 2013.
- ^ Würthwein Ernst (1987). Der Text des Alten Testaments, Stuttgart: Deutsche Bibelgesellschaft, pp. 85.
- ^ Henry Barclay Swete, An Introduction to the Old Testament in Greek (Cambridge 1902), pp. 129-130.
- ^ Metzger, Bruce M.; Ehrman, Bart D. (2005), The Text of the New Testament: Its Transmission, Corruption, and Restoration. New York, Oxford: Oxford University Press, pp. 66-67.
- ^ Tischendorf, Constantin von (1866), When Were Our Gospels Written?, An Argument by Constantine Tischendorf. With a Narrative of the Discovery of the Sinaitic Manuscript, New York: American Tract Society.
- ^ Kirsopp Lake, Codex Sinaiticus Petropolitanus: The New Testament, the Epistle of Barnabas and the Shepherd of Hermas, Clarendon Press, Oxford (1911).
- ^ Skeat & Elliot 2004, стр. 9.
Литература uredi
- Skeat, Theodore Cressy; Elliot, J. K. (2004). The Collected Biblical Writings of T.C. Skeat. BRILL. стр. 9—. ISBN 90-04-13920-6.
- Tischendorf, Constantin von, Fragmentum Codicis Friderico-Augustani ex Iesaia et Ieremia in: Monumenta sacra inedita (Leipzig 1855), vol. I, pp. 211 ff.
- Tischendorf, Constantin von (1866), When Were Our Gospels Written?, An Argument by Constantine Tischendorf. With a Narrative of the Discovery of the Sinaitic Manuscript, New York: American Tract Society.
- Schneider, Ulrich Johannes (ed.) (2007). Codex Sinaiticus. Geschichte und Erschließung der «Sinai-Bibel». Leipzig: Universitätsbibliothek Leipzig.
- Christian–B. Amphoux, Codex Vaticanus B: Les points diacritiques des marges de Marc, Journal of Theological Studies vol. 58 (2007), pp. 440-466.
Spoljašnje veze uredi
- Sinajski kodeks - zvanična stranica Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. jun 2017) (jezik: engleski)
- Codex Sinaiticus Project
- Center for the Study of NT Manuscripts. Codex Sinaiticus Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. oktobar 2008) (JPG)
- 1911 Facsimile of Codex Sinaiticus (PDF)