Slava Ogrizović
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Slava Ogrizović-Vrinjanin (Dvor, kod Tuzle, 15. septembar 1907 — Zagreb, 18. oktobar 1976) bila je novinarka, književnica, učesnica Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politička radnica SFR Jugoslavije i SR Hrvatske.[1]
slava ogrizović | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() Slava Ogrizović | |||||||
Lični podaci | |||||||
Datum rođenja | 15. septembar 1907. | ||||||
Mesto rođenja | Zvornik, Austrougarska | ||||||
Datum smrti | 18. oktobar 1976. (69 god.) | ||||||
Mesto smrti | Zagreb, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija | ||||||
Profesija | novinarka, književnica | ||||||
Porodica | |||||||
Supružnik | Bogdan Ogrizović | ||||||
Delovanje | |||||||
Član KPJ od | 1940. | ||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije | ||||||
Odlikovanja |
|
Biografija
urediRođena je 15. septembra 1907. godine u Zvorniku. Majka joj je bila udovica činovnika, koja se brinula za svoje desetero dece. Završila je gimnaziju u Zagrebu. Školovala se zarađujući, ali je morala da prekine studije na Filozofskom fakultetu zbog teškog materijalnog stanja.
Isprva se zaposlila kao činovnica u banci, a zatim je radila u privatnim preduzećima i fabrikama. Uskoro se priključila radničkom pokretu, te organizovala i učestvovala u štrajkovima. Bila je članica SBOTIČ-a, Udruženja univerzitetski obrazovanih žena, Društva hrvatskih književnika i predsednica Društva za prosvetu žene. Bila je aktivna i u drugim organizacijama koje su bile pod uticajem ilegalne Komunističke partije Jugoslavije.
Godine 1936, udala se za profesora matematike, Bogdana Ogrizovića, koji je još od studentskih dana bio povezan s revolucionarnim pokretom. Godine 1940, Slava je postala članica KPJ.
Nakon okupacije Jugoslavije 1941, nastavila je s ilegalnim radom u okupiranom Zagrebu. Supruga su joj, 2. jula 1943, uhapsili ustaše zbog saradnje sa NOP-om. Narednih meseci je organizovala više pokušaja bega za njega i intervenisala kod uticajnih ličnosti u Zagrebu, ali bezuspešno. Otišla je u partizane januara 1944, nakon što je Bogdan obešen u zagrebačkoj Dubravi 20. decembra 1943. godine. Još za vreme rata počela je da sakuplja i obrađuje gradivo o oslobodilačkom pokretu u Zagrebu.
Nakon rata, neko je vreme radila u AFŽ-u, a zatim je bila načelnica Ministarstva za socijalno zbrinjavanje, sekretarica Jugoslovenske knjige u Beogradu, direktorka filijale Narodne banke, urednica Radio Zagreba za emisije posvećene NOB-u, članica Plenuma Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske i ostalo.
Umrla je 18. oktobra 1976. godine u Zagrebu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i ostalih jugoslovenskih odlikovanja.[1]
Publicistika
urediSlava Ogrizović je svoju prvu knjigu, „Racija“, objavila 1951. godine. Posle toga je bila urednica mnogih zbirki tekstova i autorka još nekoliko knjiga. Poslednju knjigu koju je uređivala, „Zagreb se bori“, nakon njene smrti završila je njezina kći, Višnja Ogrizović. Dela:[1]
- „Racija: zapisi iz Narodnooslobodilačke borbe“. Zagreb 1951.
- „Ljudi i događaji koji se ne zaboravljaju“ (šest tomova). Zagreb, 1953–1956.
- „Narodni heroj Josip Kraš“. Zagreb, 1955.
- „Bili smo jači“. Zagreb, 1958.
- „Bili smo partizani“. Zagreb, 1960.
- „Odmazda“. Beograd, 1961.
- „Zagreb se bori“. Zagreb, 1977.
Reference
urediLiteratura
uredi- Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Sedma sila“, Beograd 1957. godina.
- Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Hronometar“, Beograd 1970. godina.
- Slava Ogrizović. Zagreb se bori. „Školska knjiga“, Zagreb 1977. godina.