Slavenko Terzić

српски историчар, дипломата и академик

Slavenko Terzić (Pandurica kod Pljevalja, 14. mart 1949) srpski je istoričar, diplomata i akademik.[1][2]

Slavenko Terzić
Lični podaci
Datum rođenja(1949-03-14)14. mart 1949.(75 god.)
Mesto rođenjaPandurica kod Plevalja, FNRJ
DržavljanstvoSrbija
NarodnostSrbin
UniverzitetUniverzitet u Beogradu
ProfesijaIstoričar
Politička karijera
Politička
stranka
Nestranačka ličnost
24. decembar 2012 — 7. jun 2019.
PrethodnikJelica Kurjak
NaslednikMiroslav Lazanski

Biografija uredi

Osnovnu školu završio u mestu rođenja, a gimnaziju u Goraždu i Pljevljima. Studije istorije na Filozofskom fakultetu u Beogradu završio 1972. godine. Radio kao profesor istorije u Alibunaru i Kovačici. U Istorijskom institutu SANU radi od 1974. godine. Magistrirao je 1976. sa temom Srbija i Grčka od 1878. do 1897. godine. Doktorirao je 1990. sa tezom Srbija i Grčka u drugoj polovini XIX veka (1856—1903).[1][2]

Oblast istraživanja: istorija srpskog naroda u 19. veku, istorija Balkana i velike sile. Objavio je 2012. knjigu „Stara Srbija (19. i 20. vek) - drama jedne civilizacije“. Krajem 2012. imenovan je za ambasadora Srbije u Moskvi.[3][2]

Od 1987. do 2002. bio je direktor Istorijskog instituta SANU.[1]

Bio je predsednik Srpske književne zadruge od 2001. do 2005. godine. Član je više odbora Srpske akademije nauka i umetnosti: odbora za istoriju Srbije u 19. veku i Međuodeljenskog odbora za proučavanje Kosova i Metohije, član je i sekretar Komisije istoričara Odeljenja istorijskih nauka SANU za saradnju sa istoričarima Rusije.[1][2]

Bio je član međunarodnog Redakcionog odbora časopisa Revue d'Europe Centrale koji je izlazio u Strazburu i predsednik Međunarodnog naučnog odbora za organizovanje serije godišnjih međunarodnih naučnih konferencija u okviru projekta Susret civilizacija na Balkanu.[1]

Aktivno se zalagao za očuvanje državnog zajedništva Srbije i Crne Gore u okviru nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije (1992-2003), a potom i u okviru Državne zajednice Srbije i Crne Gore (2003-2006). Početkom 2001. godine, uključio se u rad Odbora za odbranu jednakih prava državljana Crne Gore,[4] a početkom 2005. godine postao je jedan od čelnih ljudi Pokreta za evropsku državnu zajednicu Srbije i Crne Gore u Srbiji.[5]

Obavljao je funkciju ambasadora Republike Srbije u Ruskoj Federaciji i Turkmenistanu od 2013. godine.[1][6] Redovni je član SANU i naučni savetnik Istorijskog instituta SANU.[7][2]

Senator je Republike Srpske.[8][2]

Dana 5. novembra 2015. godine izabran je za dopisnog člana SANU, a 5. decembra 2015. godine za inostranog člana ANURS. Četvrtog novembra 2021. godine izabran je za redovnog člana.[9][2]

Dodeljena mu je Godišnja nagrada Đurđa I. Jelenića za monografiju „Na kapijama Konstantinopolja. Rusija i balkansko pitanje u 19. veku”.[10]

Govori ruski, nemački i grčki, a koristi se bugarskim i engleskim jezikom.[2]

Odabrani radovi uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ „SLAVENKO TERZIĆ”. iib.ac.rs. Pristupljeno 29. 1. 2024. 
  2. ^ a b v g d đ e ž „Slavenko Terzić”. anurs.org. Pristupljeno 4. 2. 2024. 
  3. ^ Džamije na temeljima srpskih manastira („Politika“, 18. novembar 2012), Pristupljeno 25. 4. 2013.
  4. ^ „Srpske novine: Govor Matije Bećkovića na skupu crnogorskih državljana u Srbiji (2001)”. Arhivirano iz originala 15. 07. 2019. g. Pristupljeno 15. 07. 2019. 
  5. ^ „Bilten vesti (2005): Osnovan pokret za zajedničku evropsku državu Srbije i Crne Gore”. Arhivirano iz originala 21. 06. 2020. g. Pristupljeno 15. 07. 2019. 
  6. ^ „PEREGOVORЫ S POSLOM SERBII V MID TURKMENISTANA”. Arhivirano iz originala 02. 10. 2013. g. Pristupljeno 27. 09. 2013. 
  7. ^ „Dr Slavenko Terzić: Evropska budućnost beogradskog pašaluka”. Geopolitika magazin (na jeziku: srpski). 2011-09-19. Pristupljeno 2023-09-02. 
  8. ^ Predsednik Republike Srpske: Članovi Senata Republike Srpske Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. jun 2021) (jezik: srpski)
  9. ^ „Pljevljak dr Slavenko Terzić redovni član SANU”. 
  10. ^ O, P. „Slavenku Terziću nagrada za monografiju „Na kapijama Konstantinopolja. Rusija i balkansko pitanje u 19. veku. Politika Online. Pristupljeno 2021-12-20. 

Spoljašnje veze uredi