Slaviša Čurović
Slaviša Čurović — Slavko (Bijelo Polje, 13. februar 1977) crnogorski i srpski je filmski i pozorišni glumac.[1] Aktivni je član Crnogorskog narodnog pozorišta gde je odigrao veliki broj predstava.[2] Bio je umetnički direktor Nikšićkog pozorišta od 2002. do 2006.
| Slaviša Čurović | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Puno ime | Slaviša Čurović |
| Nadimak | Slavko |
| Datum rođenja | 13. februar 1977. |
| Mesto rođenja | Bijelo Polje, SFRJ |
| Zanimanje | Filmski i pozorišni glumac |
| Rad | |
| Aktivni period | 1998—danas |
| Bitna uloga | Crveni mesec — Dragutin Dimitrijević Apis Južni vetar — Rajko Taksi bluz — Brka Ubice mog oca — tužilac Miško |
| Veza do IMDb-a | |
Biografija
urediSlavko je završio 1998. godine Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Minje Dedića. Igrao u koprodukciji „Petit petit“ Gare teatra (Pariz).
Napisao je scenario za film „Greška“.
Politički angažman
urediČurović je godinama angažovan na političkoj sceni u Crnoj Gori, gde se izjasnio kao Srbin po nacionalnosti. Vodio je program na završnom mitingu Bloka za zajedničku državu, 16. maja 2006. godine u Podgorici, uoči referenduma o nezavisnosti Crne Gore.
Bio je član Predsedništva i Glavnog odbora Narodne stranke. Uoči parlamentarnih izbora 2012. godine, javno je podržao Demokratski front. Kao njihov kandidat je izabran za odbornika u Skupštini Glavnog grada Podgorice. Zajedno sa Miodragom Lekićem je napustio Demokratski front u martu 2015. godine, te bio jedan od osnivača Demokratskog saveza, a potom i član Glavnog odbora.[3] Stranačku politiku je napustio u junu 2018. godine, kako je ranije najavio, jer mu je tada isticao odbornički mandat, a nakon političkog razlaza sa Lekićem.[4]
Privatni život
urediU braku je sa Tijanom Čurović (rođ. Mladenović). Imaju kćerku Taju.
Filmografija
uredi| God. | Naziv | Uloga | |
|---|---|---|---|
| 1990-e | |||
| 1998. | Kud plovi ovaj brod | ||
| 2000-e | |||
| 2009 | Gorki plodovi | Radovan | |
| 2009. | Ranjeni orao | Činovnik Sveta | |
| 2009. | Greh njene majke | Džon | |
| 2010-e | |||
| 2010. | Šesto čulo | Sekula | |
| 2011. | Vse v poryadke, mama! | Stojanović | |
| 2011. | Naša mala klinika | Otmičar | |
| 2011. | Moj rođak sa sela | brigadir Krišto | |
| 2011. | Nepobedivo srce | arhitekta | |
| 2009—2012. | Bela lađa | Ambasadorov asistent | |
| 2013. | Šešir profesora Koste Vujića | Carinik | |
| 2013. | Pevaj, brate! | Aždaja | |
| 2014. | Mali Budo | Mirko | |
| 2015. | Ruske kape | ||
| 2016. | Vlažnost | Miljan | |
| 2016. | Flafi | Mladi Atifaga Tanović | |
| 2016. | Jesen samuraja | Radoje | |
| 2016. | Dnevnik mašinovođe | Policajac | |
| 2017. | Običan čovek | Policajac | |
| 2017. | Santa Maria della Salute | Vojvoda Vojo | |
| 2017. | A Balkan Noir | Trgovac oružjem | |
| 2017—2019. | Psi laju, vetar nosi | Bankar | |
| 2016—2022. | Ubice mog oca | Tužilac Miško | |
| 2018. | Nemanjići — rađanje kraljevine | Papin sekretar | |
| 2018. | Južni vetar (film) | Rajko | |
| 2018—2021. | Žigosani u reketu | Peko | |
| 2019. | Crveni mesec | Dragutin Dimitrijević Apis | |
| 2020-e | |||
| 2019—2020. | Preživeti Beograd | Gorun | |
| 2020—2021. | Igra sudbine | Orlando | |
| 2021. | Aleksandar od Jugoslavije | pukovnik Pavlović | |
| 2021. | Drim tim | ||
| 2021. | Radio Mileva | Blagoje | |
| 2022. | Mrak | Blagoje | |
| 2022. | Kamiondžije d. o. o. | Emir Šaračević | |
| 2022. | U klinču | Krimos Giga | |
| 2024. | Ruski konzul | Zeko | |
Pozorišne uloge
uredi- "Gorski Vijenac",
- "Lažni car Šćepan mali",
- "Izvanjac",
- "Marko Miljanov",
- "Smrt",
- "Tramvaj zvani želja",
- "Banović Strahinja",
- "Jegorov put",
- "Okovani Prometej",
- "Posjetilac",
- "Pretis lonac",
- "Zoro",
- "Ingliš bukvar",
- "Čikaške perverzije",
- "Iz ničega u ništa",
- "Bure baruta",
- "Kokoška",
- "Hamlet",
- "Okovani Prometej",
- "Predstava Hamleta u Selu Mrduša Donja",
- "Šerlok Holms",
- "Gospodska krv"
Priznanja
uredi
Orden Karađorđeve zvezde III stepena (2022)[5]
Reference
uredi- ^ „"Bio sam beskućnik u Beogradu, tad sam se i razveo": Poznati glumac otkrio najbolnije trenutke života!”. espreso.co.rs. 14. 11. 2020. Pristupljeno 19. 11. 2022.
- ^ „Slaviša Čurović”. Arhivirano iz originala 16. 08. 2018. g.
- ^ „Čurović napustio DF i pridružio se Lekiću”. Vijesti. 21. 03. 2015.
- ^ „Čurović: Lekić je izigran i doveden do ovoga protiv čega se sada bori”. Vijesti. 24. 08. 2017.
- ^ „Ukazi o odlikovanjima”. Predsednik Republike Srbije.
Spoljašnje veze
uredi- Slaviša Čurović na veb-sajtu IMDb (језик: енглески)
- Шанса воли спремне („Политика”, 20. јануар 2019)
- Nela i Đurđe Mečanin (9. 12. 2019). „PET NA PET – Slaviša Čurović: Boks je kao život. Kada padnete, morate ustati, kada pobedite, ne možete se gorditi što ste pobedili, a nekada treba i čekati”. mozzartsport.com. Архивирано из оригинала 09. 12. 2019. г. Приступљено 9. 12. 2019.
