Slavoljub Radojčić

српски вајар

Slavoljub Radojčić (Beograd, 1942) srpski je vajar.[1]

Slavoljub Radojčić
Lični podaci
Datum rođenja(1942-00-00)1942.(81/82 god.)
Mesto rođenjaBeograd, Okupirana Srbija
Umetnički rad
RegijaVajarstvo

Biografija uredi

Rođen je 1942. godine u Beogradu.[1] Diplomirao je vajarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu i završio je tečaj u klasi profesora Miodraga Popovića.[2] Tokom studija je putovao u Francusku, Holandiju, Englesku, Italiju i Švajcarsku.[2] Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije.[2]

Samostalno je izlagao u Domu kulture „Zapadni Vračar” u Beogradu 1966, galeriji Kolarčevog narodnog univerziteta 1967, galeriji Doma omladine Beograda 1969, Švajcarskoj 1970. i galeriji „Grafički kolektiv” 1973. godine.[2] Izlagao je na grupnim izložbama u Oktobarskom salonu 1965—1968. i 1970—1972, izložbi skulptura u Slovenj Gradecu 1965, Bijenalu mladih u Rijeci 1965. i 1967, izložbi ULUS-a, izložbi „NOB u delima likovnih umetnika Jugoslavije” i Međunarodnoj izložbi sitne plastike u Hagu 1966, izložbama „Skulptura u slobodnom prostoru” u Beogradu 1966. i 1969, izložbi „Četiri jugoslovenska skulptora” u Hagu, Trećem bijenalu likovnih umetnosti u Beogradu i izložbama u Beogradu, Zagrebu i Nišu 1967, izložbi „Pet mladih beogradskih vajara” u salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, Jesenjoj izložbi ULUS-a, galeriji Ateljea 212 i izložbi jugoslovenskog portreta u Tuzli 1968, izložbama „Savremena jugoslovenska skulptura” u Pragu i Brnu, Bijenalu mladih u Kairu i Trećem trijenalu jugoslovenskog crteža u Somboru 1969, Bijenalu mladih u Rijeci 1969. i 1973, izložbi „Neke tendencije savremene beogradske umetnosti”, izložbama „Savremena jugoslovenska skulptura” u Londonu i Kopenhagenu i Bijenalu vrnjačke jeseni u Vrnjačkoj banji 1970, Međunarodnoj izložbi crteža u Sankt Galenu 1970. i 1972, Prolećnoj izložbi ULUS-a 1971. i 1973, Četvrtom trijenalu jugoslovenskog crteža u Somboru i izložbi „Pregled jugoslovenske savremene umetnosti” u Ženevi 1972.[2] U svom stvaralaštvu objedinjuje groteskno–ironične simbole čovekove egzistencije u duhu nove figuracije svođenjem anatomije na osnovne oblike, parafraziranjem organskih i geometrijskih formi i urezivanjem arhetipskih znakova.[1] Dobitnik je nacionalne nagrade za skulpturu na Međunarodnoj izložbi u Hagu 1966, nagrade livnice „Plastika” na Oktobarskom salonu i otkupne nagrade na izložbi jugoslovenskog portreta u Tuzli 1967, otkupne nagrade ALU na Oktobarskom salonu 1968, nagrade za skulpturu na Prolećnoj izložbi ULUS-a 1971. i otkupne nagrade na Četvrtom bijenalu jugoslovenskog crteža u Somboru 1972.[2] Dobitnik je Nagrade „Sava Šumanović”.[3]

Reference uredi

  1. ^ a b v „Slavoljub Caja Radojčić - Arte Galerija”. Arte Galerija Beograd (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-10-19. 
  2. ^ a b v g d đ Prostor '73. Beograd: Udruženje likovnih umetnika Srbije. 1973. 
  3. ^ Beograd, Beta, N1 (2021-03-25). „Urošu Đuriću nagrada "Sava Šumanović". N1 (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-26.