Slobodan Radojković
Slobodan Radojković (Niš, 1967) srpski je likovni umetnik – grafičar. Na likovnu scenu Srbije stupio je nakon diplomiranja na Fakultetu likovnih umetnosti u Skoplju (Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija) 1992. godine, kao kreativno radoznao i lično nenametljiv ali presudno senzibililan umetnik savršenih crtačkih sposobnosti. Poslediplomske studije završio je na grafičkom odseku Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu 1996. Član je ULUS-a od 1993. Učesnik je mnogobrojnih samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.[1]
Slobodan Radojković | |
---|---|
Lični podaci | |
Mesto rođenja | Niš, SFR Jugoslavija |
Život uredi
Slobodan Radojković rođen je u Nišu 1967. godine. Nakon završenog osnovnog i srednjeg školovanja u Nišu upisao je Fakultet likovnih umetnosti u Skoplju (Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija), na kome je diplomirao 1992. godine. Poslediplomske studije završio je na grafičkom odseku Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu 1996. godine.
Doktorske umetničke studije na Fakultetu likovnih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu okončao je 2016. Mentor mu je bila profesorka Biljana Vuković.
Član je ULUS-a od 1993.godina. Trenutno radi u zvanju redovni profesor za predmet Grafika na Departmanu likovnih umetnosti Fakulteta umetnosti u Nišu. Živi i stvara u Nišu.
Umetnički rad uredi
Celokupan dosadašnji opus Slobodana Radojkovića, skriva u sebi „finu dozu ličnog a opet tajnstvenog i metaforičnog saopštavanja sebe“. On gradi svet likovnog kao sopstvenu misaonu avanturu, crpeći sadržaje iz delova svoje svesti obogaćene i akumulirane različitim iskustvima. Slobodan pripada onoj grupi umetnika koji neopterećeni, stvaraju iz kreativne radoznalosti i ličnog nenametljivog ali presudnog senzibiliteta, koji nas je mnogo puta do sada uverio u savršene crtačke sposobnosti. Za njega grafika je umetnost minucioznog zanata i preciznog, jasno definisanog crteža.
Slobodan Radojković u svojim delima ne oponaša, ali i za njihov nastanak ne traži inspiraciju u delima klasika istorije umetnosti, kao i što nerado poseže za hirovima modernih tokova, tehnološkim eksperimentima i tehničkim inovacijama.
„ | „Iako sve to dobro zna i razume on ipak ostaje na svojoj stvaralačkoj stazi i na strani svoje individualne osetljivosti-složenosti.“ | ” |
Imajući u vidu da je Slobodan Radojković po svom primarnom obrazovanju grafičar, osnovno polazište u njegovim delima je baš ta predodređenost za primenu osnovne grafičke forme: linija kao osnove, a ne kao opis forme, koje se kao autonomne i samostalne razmeštaju kroz avanturu prostora predstave.
„ | Kod umetnika je to naročito uočljivo na „crno-belim“ radovima koji: samo na izgled (prvo gledanje) deluju predramatično. Međutim, to nas samo uvlači u (drugo gledanje), jedan bogat svet organizovanih i filigranski obrađenih detalja. Energetski naboj koji proizlazi iz daljeg razmatranja navodi nas na najtananiji kontemplativni nivo u kome nisu dozvoljene analize kakvim sam počeo da se bavim. Glas iz mene stalno počinje da ponavlja: „Idealna organska forma, svet i pritom mala kuća“...[2] | ” |
Na grafikama ciklusa realizovanog u tehnici višebojnog drvoreza Slobodan Radojković nam otkriva još jedan kvalitet stvaralaštva - „ličnu kolorističku osetljivost“.
„ | Dublji i plići, duži i kraći ritmovani rezovi u drvenim pločama, njihova mreža, obojenost i prožimanje su elementi kojima umetnik postiže razuđeni koloristički grafizam. Snopovi linija i poteza vođeni znalačkom rukom prate zamišljene pravce kretanja likovnog tkiva, ne ometaju primarni crtež a prizoru daju samosvojnost i ekspresivnost arhaičkog prizvuka.[3] | ” |
- Umetnik o svom stvaralaštvu
O svom umetničkom radu, koji je za njega bavljenje lepom umetnošću, Radojković kaže:
„ | Moje grafike su neka vrsta omaža građanskom životu, mada može u njima da se u tragovima prepozna i angažovani stav...jer se dosta toga promenilo u građanskom društvu...a pre svega mislim na okrenutost prema porodici...što je nakad činilo „građansku dušu“. Želim da verujem da mojim grafikama mogu da potpomognem da se ljudi vrate porodici, kao osnovnoj vrednosti društva...[4] | ” |
Likovne kolonije uredi
- 1995. Gamzigrad, Likovna kolonija „Gamzigrad `95“
- 1997. Veliko Trnovo, Bugarska, Likovna kolonija „Plava kuća“
- 1998. Sićevo, Likovna kolonija „Sićevo `98“
- 1999. Dimitrovgrad, Likovna kolonija „Poganovo `99“
- 2000. Pančevo, 32. Likovna kolonija Deliblatski pesak
- 2001. Smederevo, Likovna kolonija „Grafika 2001“
- 2001. Studenica, Likovna kolonija „Studenica“
- 2002. Vlasina, Slikarska kolonija Classic
- 2004. Sombor, Izložba Likovne kolonije “Elan 2004.“
- 2011. Beograd, Likovna kolonija „Paleta“
- 2014. Novi Pazar, Sandžak - Inspiracija umjetnika, Prijepolje
- 2015. Grafička radionica Sićevo, u objektu Likovne kolonije Sićevo.[5]
- 2017. Niš, Srpsko Italijanski umetnički dijalog, Sićevo
- 2018. Bogdanci, Makedonija, Grafička radionica „Sofija”
Priznanja uredi
- 2020. Niš, Plaketa Saveta FU povodom 18. godina Fakulteta umetnosti u Nišu
- 2000. Niš, Nagrada „Mali pečat NGK“ na VII Izložbi male grafike NGK
- 2014. — Beograd, Prva nagrada na VIII „Ex YU“ konkursu u kategoriji akademski grafičari, za drvorez „Veliki pramen“.[6]
- 2022 — Nagrada Mali pečat za delo Aarhus[7]
Studijska putovanja i naučni skupovi uredi
- 2003. Prag, Češka Republika, Savremena srpska grafika - Dani srpske kulture u Pragu, Kulturni centar Novodvorska
- 2004. Borovec, Bugarska, II Balkanski grafički simpozijum „Grafička iskustva itehnologije“, Grafički centar Samokov, (sa prof. Velizarom Krstićem)
- 2010. Orhus, Danska, Grafički simpozijum „Knjiga - Bogen“, Åarhus Kunstakademi
- 2012. Hjuston, SAD, University of Houston Clear Lake (sa prof. Biljanom Vuković)
- 2016. Kragujevac, Okrugli sto – Pozicija grafike kao umetničke prakse u aktuelnom trenutku, Filološko – umetnički fakultet Univerziteta u Kragujevcu
- 2018.Albuquerque, USA, Summer Workshop of Aluminum plates Lithography, Tamarind Institute, University of New Mexico
- 2019 Vercelli, Carnago, Italy, Residency and Workshop project “Low Budget Orchestra”
- 2019. Niš, Srpsko-belgijski umetnički dijalog, Sićevo
Samostalne izložbe uredi
Godina | U zemlji | Godina | U inostranstvu |
---|---|---|---|
1994. |
|
||
1995. |
|
||
1996. |
|
||
1997. |
| ||
1998. |
|
||
2010. |
|
||
2011. |
|
||
2012. |
| ||
2013. |
|
2013. |
|
2014. | |||
2015. |
| ||
2016. |
|
2016. |
|
2021. |
|
Kolektivne izložbe uredi
Godina | U zemlji | Godina | U inostranstvu |
---|---|---|---|
1993. |
|
1993. |
|
1994. |
|
1994. |
|
1995. |
|
||
1996. |
|
1996. |
|
1997. |
|
1997. |
|
1998. |
|
1998. |
|
1999. |
|
||
2000. |
|
||
2001. |
|
2001. |
|
2002. |
|
2002. |
|
2003. |
|
2003. |
|
2004. |
|
2004. |
|
2005. |
|
2005. |
|
2006. |
|
||
2007. |
|
| |
2008. |
|
2008. |
|
2009. |
|
2009. |
|
2010. |
|
2010. |
|
2011. |
|
2011. |
|
2012. |
|
2012. |
|
2013. |
|
2013. |
|
2014. |
|
Izvori uredi
- ^ Art opening reception: Serbian printmaker Slobodan Radojković solo exhibition. Houston.culturemap.com Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. oktobar 2013) Pristupljeno 27. 9. 2013.
- ^ Perica Donkov, Slobodan Radojković - Slike, (iz kataloga izložbe), Mali likovni salon, Novi Sad. 1998.
- ^ Milica Todorović, „Subjektivna opsesija“, drvorezi - Slobodana Radojkovica, (iz kataloga izložbe), Galerija Graficki kolektiv, Beograd, 2010.
- ^ Umetnost ne treba da podstiče gorčinu, Intervju Slobodana Radojkovića, Narodne novine, Niš, 7/8.februar 2015, str. 14.
- ^ Grafička radionica Sićevo 2015, www.artmagazin.info
- ^ Nagrađeni grafičari 8. EX YU, Prva nagrada, Slobodan Radojković, „Veliki pramen“, drvorez Pristupljeno 8.2.2015.
- ^ K., M. A. (21. 12. 2022). „NAGRADA "MALI PEČAT" PRIPALA SLOBODANU RADOJKOVIĆU: O kišonosnom oblaku i duhu vremena”. Večernje novosti. Pristupljeno 2. 1. 2023.
- ^ Slobodan Radojković, Slike, „Mali likovni salon“, Novi Sad. Art magazin, Novi Sad, 1998.
- ^ „Izložba "Otisci sećanja" Slobodana Radojkovića, na Designed.rs, 2014.”. Arhivirano iz originala 07. 02. 2015. g. Pristupljeno 07. 02. 2015.
- ^ Izložba "Poetika sećanja" u galeriji FLU, Beograd, Dnevne novine Blic, 13. 10. 2014
Spoljašnje veze uredi
Mediji vezani za članak Slobodan Radojković na Vikimedijinoj ostavi