Spalacija u nuklearnoj fizici je proces u kojem iz teškog atomskog jezgra pogođenog protonom visoke energije izleće veliki broj slobodnih nukleona pri čemu se prvobitno jezgro pretvara u novo jezgro znatno manje atomske mase.

Nuklearna spalacija uredi

Nuklearna spalacija javlja se u prirodi u Zemljinoj atmosferi a takođe i na površini meteora i Meseca pod uticajem kosmičkih zraka. Sastav kosmičkih zraka pokazuje da su oni i sami podložni spalaciji pre nego što su došli do Zemlje, jer sadržaj lakih elemenata, recimo, Li, B, i Be u njima nadmašuje prosečnu kosmičku rasprostranjenost. Ti elementi u kosmičkim zracima očigledno nastaju spalacijom atomskih jezgara kiseonika, azota, ugljenika a možda i silicijuma u izvoima kosmičkih zraka ili pak u toku njihovog putovanja do nas. Na Zemlji su detektovani kosmogeni izotopi aluminijuma, berilijuma, hlora, joda i neona nastali spalacijom zemaljskih elemenata pod uticajem bombardovanja kosmičkim zracima.

Nuklearna spalacija je jedan od procesa kojim akcelerator čestica može da se iskoristi za dobijanje snopa neutrona. Bombardovanjem brzim protonima jezgara žive, tantala ili nekog drugog teškog elementa u svakom sudaru oslobodi se 20 do 30 neutrona. Zbog niza prednosti, nuklearna spalacija je danas glavni izvor neutronskih snopova mada je neuporedivo skuplja od lančane reakcije u nuklearnoj fisiji u nukearnom reaktoru. Recimo spalacijom se dobijaju neutronski snopovi koji mogu da se šalju u impulsima i neuporedivo većeg fluksa od snopova iz reaktora.


Videti uredi

Spoljašnje veze uredi