Spenser Trejsi (engl. Spencer Tracy; Milvoki, 5. april 1900Los Anđeles, 10. jul 1967) je bio američki glumac. Dvostruki je oskarovac (1937, 1938).

Spenser Trejsi
Spenser Trejsi u filmu Doktor Džekil i mister Hajd
Lični podaci
Puno imeSpenser Bonavenčer Trejsi
Datum rođenja(1900-04-05)5. april 1900.
Mesto rođenjaMilvoki, Viskonsin, SAD
Datum smrti10. jul 1967.(1967-07-10) (67 god.)
Mesto smrtiLos Anđeles, Kalifornija, SAD
Porodica
SupružnikLuiz Tridvel (1923—1967)

Potpis
Veza do IMDb-a

Tokom svoje karijere, Trejsi se pojavio u 75 filmova i stekao reputaciju među vršnjacima kao jedan od najvećih glumaca na ekranu. Američki filmski institut je 1999. Trejsija ocenio kao 9. najveću mušku zvezdu klasičnog holivudskog bioskopa.[1]

Karijera uredi

Rođen je u Milvokiju, Viskonsin,[2] kao drugi sin Džona Edvarda Trejsija, irsko-američkog katolika i prodavača kamiona,[3] i Karoline Braun, protestantkinje. Kršten je kao Spencer Bonaventura Trejsi.

Trejsijevi deda i baba s očeve strane, Džon Trejsi i Meri Guhin, rođeni su u Irskoj. Poreklo njegove majke potiče od Tomasa Stebinsa, koji je emigrirao iz Engleske krajem tridesetih godina 17. veka. Trejsi je pohađao šest srednjih škola,[4][5] počevši s Vauvatosom 1915, a onda školu Svetog Ivana za dečake u Milvokiju sledeće godine. Porodica Trejsi tada se preselila u Kansas Siti, Misuri. Očev posao nije najbolje prošao u Kansas Sitiju te se porodica vratila u Milvoki šest meseci nakon odlaska. Spencer se upisao na Market akademiju, još jednu jezuitsku školu, gde je upoznao kolegu glumca Pata O’Brajana. Dvojica su napustili školu u proljeće 1917. kako bi se prijavili u mornaricu, jer je Amerika ulazila u Prvi svetski rat, ali Trejsi je ostao u mornaričkoj bazi u Norfolku, Virginia tokom celog rata. Nakon toga je nastavio svoje srednjoškolsko obrazovanje u vojnoj i mornaričkoj akademiji u Lejk Dženevi, Viskonsin, ali je završio školovanje u drugoj školi u Milvokiju u februaru 1921.[6]

Nakon pohađanja koledža Ripon gdje se pojavio u glavnoj ulozi u predstavi Istina, odlučio je da se posveti glumi.[7] Dok je bio na turneji s glumačkom družinom s Ripona, prijavio se i prihvatio poziv s Američke akademije dramskih umetnosti u Njujorku. Na Broadveju se prvi put pojavio u ulozi robota u delu Karela Čapeka, R.U.R. (1922),[8] nakon čega je sledilo još pet predstava na Brodveju u dvadesetima. Godine 1923, oženio se s koleginicom glumicom Luiz Tredvel. Dobili su dvoje djece, Džona i Luiz (Suzi).

Nekoliko je godina nastupao u repertoarnom pozorištu u Mičiganu, Kanada, i Ohiju. Konačno, 1930, pojavio se na Brodveju u hit predstavi, The Last Mile. Režiser Džon Ford video je Trejsija u toj predstavi i angažirao ga za film Up the River za Fox Pictures. Ubrzo su se on i njegova porodica preselili u Holivud, gde je snimio preko 25 filmova u pet godina.

Godine 1935, potpisao je za Metro Goldvin Majera. Osvojio je Oskara za najboljeg glumca dve godine uzastopno, za filmove Kapetan Hrabrost (1937) i Grad dečaka (1938).

Bio je nominovan i za filmove San Francisko (1936), Mladin otac (1950), Loš dan u Blak Roku (1955), Starac i more (1958), Nasledi vetar (1960), Nirnberški proces (1962) i posthumno za Pogodi ko dolazi na večeru (1967). Trejsi i Lorens Olivije s devet nominacija dele rekord po broju nominacija za Oskara.

 
Trejsi i Hepbern u traileru za film Adamovo rebro (1949)

Godine 1941. je Trejsi započeo vezu s Ketrin Hepbern, čija su se oštroumnost i irski naglasak Nove Engleske vrlo uklapali s Trejsijevim radničkim mačizmom. Iako se razišao sa svojom ženom, Luiz, bio je katolik te se nikad nije razveo. On i Hepbern su zajedno snimili devet filmova.

Sedamnaest dana nakon završetka snimanja svog poslednjeg filma, Pogodi ko dolazi na večeru, s Hepbern, umro je od srčanog udara u svojoj 67. godini.

Gotovo četredset godina nakon njegove smrti, Trejsi se i dalje smatra jednim od najboljih glumaca svojeg vremena. Mogao je utelotvoriti junaka, negativca, ili komičara i biti tako uverljiv da publika pomisli da je on uistinu lik koji glumi. Trejsi je bio jedan od najranijih holivudskih „realističnih” glumaca; njegove izvedbe ne poznaju vremenske granice.

Filmografija uredi

Uloge Spensera Trejsija
Godina
Srpski naziv
Izvorni naziv
Uloga
Napomena
1932. 20 000 godina u Sing Singu [9][10]
1933. Moć i slava
1936. Bijes
1936. San Francisco
1937. Kapetan Hrabrost
1938. Probni pilot
1938. Grad dečaka
1939. Stanli i Livingston
1940. Severozapadni prolaz
1940. Petrolej
1941. Doktor Džekil i mister Hajd
1942. Žena godine
1942. Kvart Tortilja
1944. Trideset sekundi iznad Tokija
1949. Edward, moj sin
1949. Adamovo rebro
1949. Malezija
1950. Mladin otac
1951. Narod protiv O’Hare
1952. Pat i Majk
1953. Glumica
1955. Loš dan u Blak Roku
1956. Planina
1958. Starac i more The Old Man and the Sea
1960. Nasledi vetar Inherit the Wind [11][12][13]
1961. Nirnberški proces Judgment at Nuremberg [14][15][16]
1962. Kako je osvojen Zapad How the West Was Won
1967. Pogodi ko dolazi na večeru Guess Who's Coming to Dinner [17][18][19][20]

Procena i nasleđe uredi

 
Trejsijeva zvezda na Holivudskom šetalištu slavnih, na Holivudskom bulevaru kod br. 6814[21]

U 21. veku, Trejsi je široj publici bio najpoznatiji po povezanosti sa Ketrin Hepbern.[22][23] On i dalje prima pohvale filmskih naučnika: kritičar Leonard Maltin naziva Trejsija „jednim od najboljih glumaca 20. veka“,[24] dok filmski istoričar Dženin Bejsinger njegovu karijeru opisuje kao „zlatni zapis o filmskim dostignućima“.[23] Čarls Matjus, pišući za Vašington post, tvrdi da „Trejsi zaslužuje da bude zapamćen, kao majstor glumačke tehnike“.[22]

Nagrada za izvrsnost u filmskoj glumi dodeljuje se u Trejsijevo ime na Kalifornijskom univerzitetu u Los Angelesu. Među bivšim dobitnicima UCLA nagrade Spenser Trejsi su Džejms Stjuart, Majkl Daglas, Denzel Vošington, Tom Henks, Entoni Hopkins, Kirk Daglas i Morgan Friman.[25]

Hepbern je vodila dokumentarni film Pi-Bi-Esa iz 1986. godine pod nazivom Spenser Trejsijevo nasleđe.[26][27] Taj film obuhvata isečke iz Trejsijevih filmova, kao i arhivske snimke iza kulisa i kućne filmove iz Trejsijevog privatnog života i karijere, kao i nedavno snimljene intervjue sa mnogim njegovim bivšim kolegama,[27] i sa njegovom ćerkom Suzi Trejsi.[26] Trejsi je 2009. godine pružio inspiraciju za lik Karla u Piksarovom Oskarom nagrađenom filmu Do neba. Režiser Pit Dokter objasnio je da postoji „nešto slatko u vezi s tim mrzovoljnim starcima“.[28] Godine 2014, najavljen je film o Trejsijevoj vezi sa Ketrin Hepbern.[29]

Reference uredi

  1. ^ „AFI's 100 Years ... 100 Stars”. American Film Institute. 16. 6. 1999. Arhivirano iz originala 13. 1. 2013. g. Pristupljeno 20. 2. 2012. 
  2. ^ „Los Angeles Times Hollywood Star Walk – Spencer Tracy”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala 7. 5. 2016. g. Pristupljeno 20. 4. 2017. 
  3. ^ Curtis 2011, str. 27
  4. ^ Curtis 2011, str. 31
  5. ^ Curtis 2011, str. 36
  6. ^ Curtis 2011, str. 73
  7. ^ „Spencer Tracy”. Ripon College. Arhivirano iz originala 27. 9. 2011. g. Pristupljeno 30. 11. 2011. 
  8. ^ Curtis 2011, str. 72
  9. ^ Warner Bros financial information in The William Shaefer Ledger. See Appendix 1, Historical Journal of Film, Radio and Television, (1995) 15:sup1, 1-31 p 13 DOI: 10.1080/01439689508604551
  10. ^ „20,000 Years in Sing Sing”. www.tcm.com. Pristupljeno 7. 5. 2023. 
  11. ^ Curtis, James (2011). Spencer Tracy: A Biography. Alfred Knopf. str. 769. ISBN 978-0-307-26289-9. 
  12. ^ Inherit the Wind Comes to Hollywood”. University of Virginia. Arhivirano iz originala 8. 12. 2009. g. Pristupljeno 3. 5. 2009. 
  13. ^ Blankenship, Bill (2. 3. 2001). „Inherit the controversy”. The Topeka Capital-Journal. Arhivirano iz originala 13. 11. 2014. g. Pristupljeno 15. 5. 2014. 
  14. ^ Scott, John L. (14. 12. 1961). „West Berlin Reaction on 'Nuremberg' Awaited”. Los Angeles Times: Part IV, p. 7. 
  15. ^ Box Office Information for Judgment at Nuremberg. Arhivirano 2011-11-28 na sajtu Wayback Machine The Numbers. Retrieved April 14, 2012.
  16. ^ „Playhouse 90 – Season 3, Episode 28: Judgment at Nuremberg – TV.com”. TV.com. CBS Interactive. Arhivirano iz originala 2016-03-07. g. Pristupljeno 2015-06-07. 
  17. ^ Craddock, Jim, ur. (2004). VideoHound's Golden Movie Retriever 2005: The Complete Guide to Movies on Videocassette and DVD. Detroit: Gale. str. 355. ISBN 978-0-7876-7470-0. 
  18. ^ „2017 National Film Registry Is More Than a 'Field of Dreams'. Library of Congress. Arhivirano iz originala 13. 12. 2017. g. Pristupljeno 13. 12. 2017. 
  19. ^ „Complete National Film Registry Listing”. Library of Congress. Arhivirano iz originala 5. 3. 2016. g. Pristupljeno 2020-10-13. 
  20. ^ Whitburn, Joel (2001). Joel Whitburn's Top Pop Albums 1955–2001 . Menomonee Falls, Wisconsin: Record Research. str. 1018. ISBN 978-0-89820-147-5. 
  21. ^ „Spencer Tracy | Hollywood Walk of Fame”. www.walkoffame.com. Arhivirano iz originala 5. 10. 2016. g. Pristupljeno 2016-08-27. 
  22. ^ a b Matthews, Charles (21. 10. 2011). „"Spencer Tracy: A Life" by James Curtis”. The Washington Post. Arhivirano iz originala 14. 5. 2015. g. Pristupljeno 10. 12. 2011. 
  23. ^ a b Basinger, Jeanine (29. 10. 2011). „Book Review: Spencer Tracy. 'Hollywood's Favorite Actor'. The Wall Street Journal. Arhivirano iz originala 5. 3. 2016. g. 
  24. ^ Maltin, Leonard (9. 11. 2011). „Spencer Tracy: A Biography – Book review”. Leonard Maltin's Movie Crazy. Indiewire. Arhivirano iz originala 3. 4. 2012. g. Pristupljeno 4. 3. 2012. 
  25. ^ „Morgan gets UCLA's Spencer Tracy Award”. The Gadsden Times. Associated Press. 22. 2. 2006. Pristupljeno 12. 2. 2012. 
  26. ^ a b Kramer and Heeley (2015).
  27. ^ a b „The Spencer Tracy Legacy (1986)”. Movies & TV Dept. The New York Times. 2016. Arhivirano iz originala 7. 3. 2016. g. Pristupljeno 4. 3. 2012. 
  28. ^ James Keast (6. 2. 2009). „Pixar Reveals Early Look At Up”. Exclaim!. Arhivirano iz originala 17. 7. 2015. g. Pristupljeno 16. 10. 2011. 
  29. ^ McNary, Dave (14. 2. 2014). „Katharine Hepburn-Spencer Tracy Movie in Development”. Variety. Arhivirano iz originala 24. 8. 2014. g. Pristupljeno 25. 1. 2015. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi