Spenser Trejsi
Spenser Trejsi (engl. Spencer Tracy; Milvoki, 5. april 1900 — Los Anđeles, 10. jul 1967) je bio američki glumac. Dvostruki je oskarovac (1937, 1938).
Spenser Trejsi | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||
Puno ime | Spenser Bonavenčer Trejsi | ||||||||
Datum rođenja | 5. april 1900. | ||||||||
Mesto rođenja | Milvoki, Viskonsin, SAD | ||||||||
Datum smrti | 10. jul 1967.67 god.) ( | ||||||||
Mesto smrti | Los Anđeles, Kalifornija, SAD | ||||||||
Porodica | |||||||||
Supružnik | Luiz Tridvel (1923—1967) | ||||||||
Potpis | |||||||||
Veza do IMDb-a | |||||||||
|
Tokom svoje karijere, Trejsi se pojavio u 75 filmova i stekao reputaciju među vršnjacima kao jedan od najvećih glumaca na ekranu. Američki filmski institut je 1999. Trejsija ocenio kao 9. najveću mušku zvezdu klasičnog holivudskog bioskopa.[1]
Karijera uredi
Rođen je u Milvokiju, Viskonsin,[2] kao drugi sin Džona Edvarda Trejsija, irsko-američkog katolika i prodavača kamiona,[3] i Karoline Braun, protestantkinje. Kršten je kao Spencer Bonaventura Trejsi.
Trejsijevi deda i baba s očeve strane, Džon Trejsi i Meri Guhin, rođeni su u Irskoj. Poreklo njegove majke potiče od Tomasa Stebinsa, koji je emigrirao iz Engleske krajem tridesetih godina 17. veka. Trejsi je pohađao šest srednjih škola,[4][5] počevši s Vauvatosom 1915, a onda školu Svetog Ivana za dečake u Milvokiju sledeće godine. Porodica Trejsi tada se preselila u Kansas Siti, Misuri. Očev posao nije najbolje prošao u Kansas Sitiju te se porodica vratila u Milvoki šest meseci nakon odlaska. Spencer se upisao na Market akademiju, još jednu jezuitsku školu, gde je upoznao kolegu glumca Pata O’Brajana. Dvojica su napustili školu u proljeće 1917. kako bi se prijavili u mornaricu, jer je Amerika ulazila u Prvi svetski rat, ali Trejsi je ostao u mornaričkoj bazi u Norfolku, Virginia tokom celog rata. Nakon toga je nastavio svoje srednjoškolsko obrazovanje u vojnoj i mornaričkoj akademiji u Lejk Dženevi, Viskonsin, ali je završio školovanje u drugoj školi u Milvokiju u februaru 1921.[6]
Nakon pohađanja koledža Ripon gdje se pojavio u glavnoj ulozi u predstavi Istina, odlučio je da se posveti glumi.[7] Dok je bio na turneji s glumačkom družinom s Ripona, prijavio se i prihvatio poziv s Američke akademije dramskih umetnosti u Njujorku. Na Broadveju se prvi put pojavio u ulozi robota u delu Karela Čapeka, R.U.R. (1922),[8] nakon čega je sledilo još pet predstava na Brodveju u dvadesetima. Godine 1923, oženio se s koleginicom glumicom Luiz Tredvel. Dobili su dvoje djece, Džona i Luiz (Suzi).
Nekoliko je godina nastupao u repertoarnom pozorištu u Mičiganu, Kanada, i Ohiju. Konačno, 1930, pojavio se na Brodveju u hit predstavi, The Last Mile. Režiser Džon Ford video je Trejsija u toj predstavi i angažirao ga za film Up the River za Fox Pictures. Ubrzo su se on i njegova porodica preselili u Holivud, gde je snimio preko 25 filmova u pet godina.
Godine 1935, potpisao je za Metro Goldvin Majera. Osvojio je Oskara za najboljeg glumca dve godine uzastopno, za filmove Kapetan Hrabrost (1937) i Grad dečaka (1938).
Bio je nominovan i za filmove San Francisko (1936), Mladin otac (1950), Loš dan u Blak Roku (1955), Starac i more (1958), Nasledi vetar (1960), Nirnberški proces (1962) i posthumno za Pogodi ko dolazi na večeru (1967). Trejsi i Lorens Olivije s devet nominacija dele rekord po broju nominacija za Oskara.
Godine 1941. je Trejsi započeo vezu s Ketrin Hepbern, čija su se oštroumnost i irski naglasak Nove Engleske vrlo uklapali s Trejsijevim radničkim mačizmom. Iako se razišao sa svojom ženom, Luiz, bio je katolik te se nikad nije razveo. On i Hepbern su zajedno snimili devet filmova.
Sedamnaest dana nakon završetka snimanja svog poslednjeg filma, Pogodi ko dolazi na večeru, s Hepbern, umro je od srčanog udara u svojoj 67. godini.
Gotovo četredset godina nakon njegove smrti, Trejsi se i dalje smatra jednim od najboljih glumaca svojeg vremena. Mogao je utelotvoriti junaka, negativca, ili komičara i biti tako uverljiv da publika pomisli da je on uistinu lik koji glumi. Trejsi je bio jedan od najranijih holivudskih „realističnih” glumaca; njegove izvedbe ne poznaju vremenske granice.
Filmografija uredi
Uloge Spensera Trejsija
| ||||
Godina |
Srpski naziv |
Izvorni naziv |
Uloga |
Napomena
|
---|---|---|---|---|
1932. | 20 000 godina u Sing Singu | [9][10] | ||
1933. | Moć i slava | |||
1936. | Bijes | |||
1936. | San Francisco | |||
1937. | Kapetan Hrabrost | |||
1938. | Probni pilot | |||
1938. | Grad dečaka | |||
1939. | Stanli i Livingston | |||
1940. | Severozapadni prolaz | |||
1940. | Petrolej | |||
1941. | Doktor Džekil i mister Hajd | |||
1942. | Žena godine | |||
1942. | Kvart Tortilja | |||
1944. | Trideset sekundi iznad Tokija | |||
1949. | Edward, moj sin | |||
1949. | Adamovo rebro | |||
1949. | Malezija | |||
1950. | Mladin otac | |||
1951. | Narod protiv O’Hare | |||
1952. | Pat i Majk | |||
1953. | Glumica | |||
1955. | Loš dan u Blak Roku | |||
1956. | Planina | |||
1958. | Starac i more | The Old Man and the Sea | ||
1960. | Nasledi vetar | Inherit the Wind | [11][12][13] | |
1961. | Nirnberški proces | Judgment at Nuremberg | [14][15][16] | |
1962. | Kako je osvojen Zapad | How the West Was Won | ||
1967. | Pogodi ko dolazi na večeru | Guess Who's Coming to Dinner | [17][18][19][20] |
Procena i nasleđe uredi
U 21. veku, Trejsi je široj publici bio najpoznatiji po povezanosti sa Ketrin Hepbern.[22][23] On i dalje prima pohvale filmskih naučnika: kritičar Leonard Maltin naziva Trejsija „jednim od najboljih glumaca 20. veka“,[24] dok filmski istoričar Dženin Bejsinger njegovu karijeru opisuje kao „zlatni zapis o filmskim dostignućima“.[23] Čarls Matjus, pišući za Vašington post, tvrdi da „Trejsi zaslužuje da bude zapamćen, kao majstor glumačke tehnike“.[22]
Nagrada za izvrsnost u filmskoj glumi dodeljuje se u Trejsijevo ime na Kalifornijskom univerzitetu u Los Angelesu. Među bivšim dobitnicima UCLA nagrade Spenser Trejsi su Džejms Stjuart, Majkl Daglas, Denzel Vošington, Tom Henks, Entoni Hopkins, Kirk Daglas i Morgan Friman.[25]
Hepbern je vodila dokumentarni film Pi-Bi-Esa iz 1986. godine pod nazivom Spenser Trejsijevo nasleđe.[26][27] Taj film obuhvata isečke iz Trejsijevih filmova, kao i arhivske snimke iza kulisa i kućne filmove iz Trejsijevog privatnog života i karijere, kao i nedavno snimljene intervjue sa mnogim njegovim bivšim kolegama,[27] i sa njegovom ćerkom Suzi Trejsi.[26] Trejsi je 2009. godine pružio inspiraciju za lik Karla u Piksarovom Oskarom nagrađenom filmu Do neba. Režiser Pit Dokter objasnio je da postoji „nešto slatko u vezi s tim mrzovoljnim starcima“.[28] Godine 2014, najavljen je film o Trejsijevoj vezi sa Ketrin Hepbern.[29]
Reference uredi
- ^ „AFI's 100 Years ... 100 Stars”. American Film Institute. 16. 6. 1999. Arhivirano iz originala 13. 1. 2013. g. Pristupljeno 20. 2. 2012.
- ^ „Los Angeles Times Hollywood Star Walk – Spencer Tracy”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala 7. 5. 2016. g. Pristupljeno 20. 4. 2017.
- ^ Curtis 2011, str. 27
- ^ Curtis 2011, str. 31
- ^ Curtis 2011, str. 36
- ^ Curtis 2011, str. 73
- ^ „Spencer Tracy”. Ripon College. Arhivirano iz originala 27. 9. 2011. g. Pristupljeno 30. 11. 2011.
- ^ Curtis 2011, str. 72
- ^ Warner Bros financial information in The William Shaefer Ledger. See Appendix 1, Historical Journal of Film, Radio and Television, (1995) 15:sup1, 1-31 p 13 DOI: 10.1080/01439689508604551
- ^ „20,000 Years in Sing Sing”. www.tcm.com. Pristupljeno 7. 5. 2023.
- ^ Curtis, James (2011). Spencer Tracy: A Biography. Alfred Knopf. str. 769. ISBN 978-0-307-26289-9.
- ^ „Inherit the Wind Comes to Hollywood”. University of Virginia. Arhivirano iz originala 8. 12. 2009. g. Pristupljeno 3. 5. 2009.
- ^ Blankenship, Bill (2. 3. 2001). „Inherit the controversy”. The Topeka Capital-Journal. Arhivirano iz originala 13. 11. 2014. g. Pristupljeno 15. 5. 2014.
- ^ Scott, John L. (14. 12. 1961). „West Berlin Reaction on 'Nuremberg' Awaited”. Los Angeles Times: Part IV, p. 7.
- ^ Box Office Information for Judgment at Nuremberg. Arhivirano 2011-11-28 na sajtu Wayback Machine The Numbers. Retrieved April 14, 2012.
- ^ „Playhouse 90 – Season 3, Episode 28: Judgment at Nuremberg – TV.com”. TV.com. CBS Interactive. Arhivirano iz originala 2016-03-07. g. Pristupljeno 2015-06-07.
- ^ Craddock, Jim, ur. (2004). VideoHound's Golden Movie Retriever 2005: The Complete Guide to Movies on Videocassette and DVD. Detroit: Gale. str. 355. ISBN 978-0-7876-7470-0.
- ^ „2017 National Film Registry Is More Than a 'Field of Dreams'”. Library of Congress. Arhivirano iz originala 13. 12. 2017. g. Pristupljeno 13. 12. 2017.
- ^ „Complete National Film Registry Listing”. Library of Congress. Arhivirano iz originala 5. 3. 2016. g. Pristupljeno 2020-10-13.
- ^ Whitburn, Joel (2001). Joel Whitburn's Top Pop Albums 1955–2001 . Menomonee Falls, Wisconsin: Record Research. str. 1018. ISBN 978-0-89820-147-5.
- ^ „Spencer Tracy | Hollywood Walk of Fame”. www.walkoffame.com. Arhivirano iz originala 5. 10. 2016. g. Pristupljeno 2016-08-27.
- ^ a b Matthews, Charles (21. 10. 2011). „"Spencer Tracy: A Life" by James Curtis”. The Washington Post. Arhivirano iz originala 14. 5. 2015. g. Pristupljeno 10. 12. 2011.
- ^ a b Basinger, Jeanine (29. 10. 2011). „Book Review: Spencer Tracy. 'Hollywood's Favorite Actor'”. The Wall Street Journal. Arhivirano iz originala 5. 3. 2016. g.
- ^ Maltin, Leonard (9. 11. 2011). „Spencer Tracy: A Biography – Book review”. Leonard Maltin's Movie Crazy. Indiewire. Arhivirano iz originala 3. 4. 2012. g. Pristupljeno 4. 3. 2012.
- ^ „Morgan gets UCLA's Spencer Tracy Award”. The Gadsden Times. Associated Press. 22. 2. 2006. Pristupljeno 12. 2. 2012.
- ^ a b Kramer and Heeley (2015).
- ^ a b „The Spencer Tracy Legacy (1986)”. Movies & TV Dept. The New York Times. 2016. Arhivirano iz originala 7. 3. 2016. g. Pristupljeno 4. 3. 2012.
- ^ James Keast (6. 2. 2009). „Pixar Reveals Early Look At Up”. Exclaim!. Arhivirano iz originala 17. 7. 2015. g. Pristupljeno 16. 10. 2011.
- ^ McNary, Dave (14. 2. 2014). „Katharine Hepburn-Spencer Tracy Movie in Development”. Variety. Arhivirano iz originala 24. 8. 2014. g. Pristupljeno 25. 1. 2015.
Literatura uredi
- Bacall, Lauren (2005). By Myself and Then Some. It Books. ISBN 0-06-075535-0.
- Berg, Scott A. (2004). Kate Remembered: Katharine Hepburn, a Personal Biography. Pocket. ISBN 0-7434-1563-9.
- Deschner, Donald (1972). The Films of Spencer Tracy. Secaucus, New Jersey: The Citadel Press. ISBN 0-8065-0272-X.
- Hepburn, Katharine (1991). Me: Stories of My Life . Alfred A. Knopf. ISBN 0-679-40051-6.
- Higham, Charles (2004) [1975]. Kate: The Life of Katharine Hepburn. New York City, NY: W. W. Norton. ISBN 0-393-32598-9.
- Kanin, Garson (1971). Tracy and Hepburn: An Intimate Memoir . New York: Viking. ISBN 0-670-72293-6.
- Kramer, Joan; Heeley, David (2015). In the Company of Legends. New York: Beaufort Books. ISBN 978-0-825-30742-3.
- Swindell, Larry (1973) [1969]. Spencer Tracy. London: Coronet Books. ISBN 0-340-16951-6.
- Wise, James (1997). Stars in Blue: Movie Actors in America's Sea Services. Annapolis, MD: Naval Institute Press. ISBN 1-55750-937-9
- Chang, David A. "Spencer Tracy's Boyhood: Truth, Fiction, and Hollywood Dreams," Wisconsin Magazine of History, vol. 84, no. 1 (Autumn 2000)
- „AFI's 100 Years ... 100 Laughs”. American Film Institute. Arhivirano iz originala 16. 11. 2015. g. Pristupljeno 9. 10. 2011.
- „AFI's 100 Years ... 100 Movies”. American Film Institute. Arhivirano iz originala 11. 6. 2016. g. Pristupljeno 9. 10. 2011.
- „AFI's 100 Years ... 100 CHEERS”. American Film Institute. Arhivirano iz originala 13. 1. 2012. g. Pristupljeno 12. 2. 2012.
Spoljašnje veze uredi
- Spenser Trejsi na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Spenser Trejsi na sajtu Internet Broadway Database (jezik: engleski)
- Spencer Tracy na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Spenser Trejsi na sajtu TCMDb (jezik: engleski)
- Profile at Turner Classic Movies
- Genealogical Profile at TraceyClann