Stav

вишезначна одредница на Викимедији

Stav je socijalizacijom stečena, relativno trajna mentalna dispozicija, koja se ispoljava kao tendencija da se misli, oseća i postupa na određeni način. Olport je dao jednu definiciju koju su prihvatili brojni autori i koja se i danas koristi u brojnim udžbenicima [1]. On (Olport) definiše stav kao „mentalno i neuralno stanje spremnosti, formirano kroz iskustvo, a koje ima direktivni i dinamički uticaj na odgovor pojedinca u vezi sa svim objektima i situacijama sa kojima je u vezi“. [2] Svaki stav sadrži 3 komponente: afektivnu, kognitivnu i konativnu. Prisustvo osjećanja prema stavskom objektu objašnjava afektivnu komponentu, i može se javiti kao niz emocija kao što su saosjećanje, divljenje i mnoge druge složene emocije. Misli i uvjerenja o stavskom objektu se odnose na kognitivnu komponentu stava, gdje su pored znanja bitni i vrijednosni sudovi jer na osnovu znanja o stavskom objektu pojedinac vrednuje i ocjenjuje vrijednost stavskog objekta. [3] Konativna komponenta se ogleda u sklonosti ka određenom ponašanju, namjere, obaveze i djelovanja u odnosu na stavski objekt. [4] U konativnoj komponenti se radi o verbalnoj odnosno neverbalnoj ponašajnoj težnji pojedinca i čine je vidljivi odgovori koji nastaju kao rezultat stavova. [5] Stav utiče na opažanje, mišljenje i socijalno ponašanje. Stavovi mogu biti socijalni i lični. Razlikuju se po svojoj čvrstini, stepenu uverenosti, trajanju itd. Ispituju se i mere različitim skalama stavova.[6]

Jung o stavovima uredi

Prema Jungu, stav predstavlja gotovost psihe, koja može biti svesna ili nesvesna i predstavlja usmerenost, odnosno očekivanje. Pri tome se usmeravaju ljudska pažnja, opažanje, osećanje i mišljenje u određenom pravcu, ali i eliminiše iz misaonog polja sve ono što nije u skladu sa njim. Taj pravac je nekakav cilj ili su to tzv. natpredstave, kao što su ideja, princip ili afekt. Svaki svestan stav ima cilj i nameru, a na njega utiču nasledne dispozicije, ego, iskustvo, vaspitanje, društveno okruženje itd. Prema Jungu postoje dva osnovna stava prema realnosti; ekstrovertan koji je pozitivan prema spoljašnjem svetu i introvertan koji je okrenut vlastitom, subjektivnom svetu i potcenjuje objektivnu stvarnost, kao i društvene norme. Međutim, u oba slučaja se nužno mora razviti jednostrani stav i prema Jungu, sadržaji koji ne odgovaraju aktuelnoj orijentaciji svesti se isključuju iz svesnog, ali se prebacuju u nesvesno i obrazuju stav suprotan svesnom. Takve stavove mogu da otkriju snovi i njihovo tumačenje može da koriguje jednostrane stavove. Ovi suprotstavljeni stavovi mogu da se ujedine pomoću arhetipskih „živih simbola“ koji se odlikuju dvosmislenom prirodom koju čine suprotnosti (svesno i nesvesno, racionalno i iracionalno...)[7]

U zavisnosti od principa koji preovladava u stavu, on može biti misaoni (kod ljudi koji slede logiku), osećajni (kod onih koji se rukovode emocijama), perceptivni (baziran na uočenom pomoću čula) itd.[7]

Izvori uredi

  1. ^ Kostić, Nataša (2018). Pojam stava i mogućnost mjerenja stava o obrazovanju. Pale: Dis-Company. 
  2. ^ Allport, Gordon (1935). Attitudes. Worcester: Clark University Press. str. 803. 
  3. ^ Rot, Nikola (2002). Osnovi socijalne psihologije. Beograd: Zavod za udžbenike. 
  4. ^ Ajzen, Icek (1989). „Attitude structure and behavior”. Attitude structure and function: 241 — 274. 
  5. ^ Wicker, Allan (1969). „Attitudes versus actions: The relationship of verbal and overt behavioral responses to attitude objects”. Journal of social issues. 25 (4): 41 — 78. 
  6. ^ Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.
  7. ^ a b Ž. Trebješanin. 2008. Rečnik Jungovih pojmova i simbola. Hesperia edu. Beograd.