Starac

Село у Пчињском округу, Србија

Starac je naselje u Srbiji u opštini Bujanovac u Pčinjskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 260 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 225 stanovnika). Selo je smešteno na 667 metara nadmorske visine.

Starac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPčinjski
OpštinaBujanovac
Stanovništvo
 — 2011.260
Geografske karakteristike
Koordinate42° 20′ 03″ S; 21° 52′ 04″ I / 42.334167° S; 21.867778° I / 42.334167; 21.867778
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina667 m
Starac na karti Srbije
Starac
Starac
Starac na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj017
Registarska oznakaBU

Selo Starac se nalazi na Staračkoj planini, u neposrednoj blizini manastira Prohora Pčinjskog.

Istorija uredi

Naselje je veoma staro, jer se pominje u popisu vojnika krajem XV veka.[1] Godine 1570. Selo Starac je imalo 140 porodica i bilo je najveće devrensko naselje u vranjskom kadiluku. Selo se danas deli na Donji i Gornji Starac. Donji Starac se nalazi pored sliva Južne Morave. Za njega su ranije objavljeni toponimijski podaci.[2] U Gornjem Starcu se nalaze sledeće mahale: Selo, Delinovica, Kragujevci, Liskarci, Čivčije i Došljaci. Najstarija mahala je Selo. U njoj je ranije živeo i rod Kragujevci, ali se iselio i osnovao posebnu mahalu.[3]

Godine 1906. u mestu radi osnovna škola. Kada je proslavljan školski praznik Savindan, učestvovali su pop Ariton Popović i učitelj Đorđe Popović. Kum školske slave bio je te godine meštanin Stojmen Mitrović.[4]

Turske vlasti su tražeći oružje kod podanika Srba maja 1910. godine terorisali narod i u srpskom selu Starcu. Turski vojnici su svirepo istukli sveštenike Jovana, Vasilija i Aritona Popovića, kmeta sela Manojla i četvoro seljaka: Savu Aleksića, Petka Dejanovića "Šestaka", Aleksu Popovića i Apostola Bojkovića. Pop Aritona i gazda Petka su zatim oterali u zatvor u Preševo.[5]

Demografija uredi

U naselju Starac živi 224 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44.6 godina (43.2 kod muškaraca i 46.6 kod žena). U naselju ima 78 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3.15.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 622
1953. 613
1961. 610
1971. 509
1981. 315
1991. 225 222
2002. 260 263
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[7]
Srbi
  
260 100,0%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ Aleksandar Stojanovski: "Vranjski kadiluk u XVI veku, Vranje", 1985, str. 167.
  2. ^ Momčilo Zlatanović: Mikrotoponima Vranjske kotline (naselja u slivu Kleničke reke), Prilozi proučavanja jezika, Novi Sad, 1980, knj. 16, str. 42.
  3. ^ Momčilo Zlatanović: Topomija naselja u srednjem slivu Pčinje (pet naselja), Vranjski glasnik XXI, Vranje 1988, str. 155.
  4. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1906. godine
  5. ^ "Politika", Beograd 1910. godine
  6. ^ Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176. 
  7. ^ Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2004. ISBN 978-86-84433-00-0. 

Spoljašnje veze uredi