Starotitarovskaja
Starotitarovskaja (rus. Старотитаровская) naseljeno je mesto ruralnog tipa (stanica) na jugozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u zapadnom delu Krasnodarske pokrajine i administrativno pripada njenom Temrjučkom rejonu.
Starotitarovskaja Starotitarovskaя | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Južni FO |
Pokrajina | Krasnodarska |
Rejon | Temrjučki rejon |
Osnovan | 1794. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2017. | 12.892 |
— gustina | 43,79 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 12′ 54″ S; 37° 12′ 05″ I / 45.2149° S; 37.2014° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 4 m |
Površina | 294,4 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 353530, 353532 |
Pozivni broj | +7 86148 |
OKATO kod | 03 251 822 001 |
OKTMO kod | 03 651 422 101 |
Veb-sajt | |
http://adm-starotitarovskaya.ru/ |
Prema podacima nacionalne statističke službe RF za 2017, stanica je imala 12.892 stanovnika i jedno je od najvećih seoskih naselja u Rusiji.
Geografija uredi
Stanica Starotitarovskaja se nalazi u zapadnom delu Krasnodarske pokrajine, u centralnom delu Tamanskog poluostrva između Ahtanizovskog limana na severu i Kiziltaškog limana na jugu. Istočni deo naselja leži na zapadnoj obali manjeg Starotitarovskog limana. Najveći deo naselja je na nadmorskoj visini od svega 4 metra. Naselje je svega desetak kilometara udaljeno od obala Azovskog mora na severu, Tamanskog zaliva na zapadu i Crnog mora na jugu.
Selo se nalazi na oko 20 km jugozapadno od grada Temrjuka, administrativnog centra rejona, te na oko 150 km zapadno od Krasnodara, pokrajinske prestonice. Kroz naselje prolaze značajni drumski i železnički pravci koji unutrašnjost povezuju sa lukom Port Kavkaz i sa Krimskim mostom.
Istorija uredi
Godine 1794. osnovano je naselje Titarovsko kao jedna od prvih 40 kozačkih naseobina na Kubanju.[1][2] Nakon što je 1810. na području današnjeg Dinskog rejona osnovana stanica Novotitarovskaja, naselje Titarovska menja ime i postaje Starotitarovskaja. Godine 1848. dobija sadašnji naziv i administrativni status stanice.
Demografija uredi
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u selu je živelo 12.164 stanovnika, dok je prema procenama za 2017. broj stanovnika porastao na 12.892 žitelja.[3]
1959. | 1979. | 2002. | 2010. | 2017. |
---|---|---|---|---|
9.776 | 11.424 | 12.193[4] | 12.164[5] | 12.892 |
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Азаренкова А.С., Бондарь И.Ю., Вертышева Н.С. Основные административно-территориальные преобразования на Кубани (1793-1985 гг.). — Краснодар: Краснодарское книжное издательство, 1986. — С. 244. — 395 с.
- ^ Samovtor, S. V. „«Pereimenovanie kubanskih stanic i hutorov v 1910—1912 gg.»”. Arhivirano iz originala 28. 10. 2011. g. Pristupljeno 16. 1. 2018.
- ^ „Čislennostь naseleniя Rossiйskoй Federacii po municipalьnыm obrazovaniяm na 1 яnvarя 2017 goda”. Arhivirano iz originala 31. 07. 2017. g. Pristupljeno 01. 03. 2018.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.