Stojan Titelbah (češ. Tittelbach; Beograd, 1877Krf, 1916) bio je srpski arhitekta češkog porekla.

Stojan Titelbah
Lični podaci
Datum rođenja1877
Mesto rođenjaBeograd, Kneževina Srbija
Datum smrti1916
Mesto smrtiKrf, Kraljevina Grčka

Biografija uredi

Rođen je u Beogradu 1877. godine, od majke Katice, rođene Vasić i oca Vladislava Titelbaha. Imao je stariju sestru Darinku.[1] Njegov otac Vladislav Titelbah je 1875. godine došao u Beograd, gde se bavio slikarstvom i predavao crtanje u Realnoj gimnaziji i na Učiteljskoj školi.

Godina rođenja Stojana Titelbaha u jednom periodu bila je pod znakom pitanja: u nekim dokumentima se spominjala 1874. a negde 1875. godina. Međutim, po dokumentu koji je nabavljen 1880. godine, u kome Vladislav Titelbah piše da ima sina od tri godine, dokazano je da je Stojan Titelbah rođen 1877. u Beogradu.

U Beogradu je završio i osnovnu i srednju školu. Ispit zrelosti je položio Realki 1897. Iste godine se upisao na Tehnički fakultet Velike škole. Diplomirao je 1901. godine na Arhitektonskom odseku. Iste godine, zajedno sa Vladimirom M. Popovićem (1876-1947) je nagrađen prvom nagradom iz zaveštanja trgovca Dimitrija Stamenkovića, za projekat banjske zgrade za zabavu posetilaca i planom uređenja parka, kao i raspravom o tim vrstama građevina.[2]

Verovatno je u početku radio privatno, a zatim je bio zaposlen u Ministarstvu građevina u periodu između 30. januara 1905, najpre kao arhitekta, a od 1908. sa zvanjem arhitekte i na toj dužnosti je ostao do kraja života.[2]

Projektovao je više stambeno-poslovnih i stambenih zgrada, sa puno ukusa i mašte, primenjujući elemente istorijske stilove i secesiju.[2]

Pred Prvi svetski rat putovao je po Francuskoj.

Učestvovao je u Prvom svetskom ratu, prešao je Albaniju i stigao na Krf. Na Krfu je 20. marta 1916.[2] izvršio samoubistvo, što je bilo posledica njegove depresivne prirode. Sahranjen je u kosturnici na ostrvu Vido.

Značajnija arhitektonska dela uredi

Njegovo najznačajnije delo je projekat za zgradu Novog dvora, koji je izradio po narudžbini dvora. Lično je nadzirao i gradnju, od njenog početka 1911. godine, sve do prekida gradnje 1914. godine.[3] Kao arhitetka u službi dvora od Đorđa Karađorđevića dobio je ručni sat na kome je bilo ugravirano: „Stojanu Đorđe“. Zbog rata je gradnja prekinuta, pa je zgrada dobila konačni oblik tek 1921.

Među poslovne objekte koje je projektovao spadaju:

Od stambenih objekata su značajni projekti:

Izvori uredi

  1. ^ Orao 1893, str. 125.
  2. ^ a b v g Nedić 1997, str. 63.
  3. ^ Knjiga „O Česima i njihovim potomcima u Srbiji južno od Save i Dunava“, ISBN 978-86-916471-6-2, autor Vuk Petrović, Češka beseda Beograd, Beograd 2015
  4. ^ Pavlović-Lončarski 2000, str. 25.

Literatura uredi