Sultanija Fatma (ćerka Murata III)

ћерка Мурата III и Сафије-султаније

Fatma sultanija (tur. Fatma Sultan; 1574, Manisa) je bila ćerka Murata III i Safije-sultanije.

Fatma-sultanija
Lični podaci
Datum rođenja1574
Mesto rođenjaManisa, Osmansko carstvo
Datum smrti1649 (starost 74–75)
Mesto smrtiIstanbul, Osmansko carstvo
GrobAja Sofija
Porodica
Supružnik
  • Halil-paša(v. 1593 —  s. 1603)
  • Džafer-paša (v. 1604 —  s. 1609)
  • Hizir-paša (v. 1610 —  s. 1610)
  • Kujudžu Murat-paša(v. 1611 —  s. 1611)
  • Mahmud-paša (v. 1612)
PotomstvoMahmud
Hasan-beg
RoditeljiMurat III
sultanija Safije
sultanija Osmanskog carstva

Prvi brak uredi

Fatma je rođena najranije 1574. godine. Moguće je da je Fatma dobila ime u čast svoje pratetke, sestre svog dede Sulejmana Veličanstvenog.

Fatma je bila zaručena 1590. godine za Kanijeli Sijavuš-pašu, koji je bio oženjen Fatminom tetkom. Sijavuš-paša je odbio da se ponovo oženi[1], a Fatma će se tek udati u decembru 1593. godine.

Udata je za admirala flote Halil-pašu. Venčanje je proslavljeno u sedmodnevnoj ceremoniji. Istoričar Mustafa Selaniki je opisao uzbuđenje gomile koja je posmatrala povorku koja je nosila Fatmu, skrivenu iza crvenog satena, ka palati svog muža[2]. Živeli su u palati u Kuručešmi, okrugu u Istanbulu. Godine 1595. Halil -paša nije otplovio sa flotom. To je naročito bilo zato što ni Safije ni Fatma nisu htele da mu dozvole da napusti Istanbul. Njihovo oklevanje je verovatno proisteklo iz činjenice da je Fatma bila trudna. Rodila mu je sina Mahmuta(umro 1598) i Hasana(umro nakon 1620-te) u oktobru 1595. godine, što je učvrstilo naklonost novog sultana Mehmeda i Safije prema Halil-paši.[3]. Ambasadori iz 1600. godine su izvestili da je Halil-paša jako vonjen od svoje supruge i svekrve, kao i samog sultana, gde je rečeno da imaju nekoliko dece.

Drugi brak uredi

Nakon tačno deset godina braka, Halil-paša umire u decembru 1603. Po nalogu sultanije Fatme, paša je sahranjen u svome rodnom kraju. U decembru 1604., godinu dana kasnije, nećak Ahmet I je udaje za Džafer-pašu[4], koji je 1570 -ih bio guverner Egipta. On je tada bio zadužen za obezbeđenje prelaza na Dunavu. Da bi konzumirao brak, Džafer -paša je odmah pozvan u prestonicu i dobio mesto u carskom veću u činu punog vezira[5], a kasnije je postao guverner Kipra do njegove smrti 1609.[6]

Treći brak uredi

Sultanija Fatma se vratila sa Kipra u prestonicu 1609. godine. Naredne 1610. godine Fatma se po naređenju Ahmeta I udaje za Hizir-pašu, koji je bio vezir kupole. Hizir-paša je bio jako star, i umro je jako brzo nakon venčanja[7], iste godine.

Četvrti i peti brak uredi

1611. Fatma se udaje za Murat-pašu koji je bio uključen u Divan Ahmeta I od 1605. godine.

Postoji navod iz jula 1614. godine koji kaže da je jedna tetka sultana Ahmeda udata za određenog Mahmud-pašu, i da je ta njegova tetka bila prethodno udata za poslednjeg pokojnog velikog vezira. Identitet sultanije najviše odgovara Fatmi, što bi značilo da je njen suprug bio Kujudžu Murat-paša.

Ostatak života i smrt uredi

Dalji život Fatme sultanije ostaje nepoznat. Govorilo se da je prava ćerka svoje majke i veruje se da je učestvovala u raznim intrigama, kao i da je često posećivala majku u Staroj palati.

Sultanija Fatma je umrla 1620. godine[8]. Kada je umrla, sahranjena je u Aja Sofiji, kraj svog oca i sestara[2]. Evlija-čelebija primećuje da na njenom nadgrobnom spomeniku piše da je bila žena Halil-paše.[2]

Reference uredi

  1. ^ Cappello, Girolamo (1600). Relazioni di ambasciatori veneti al Senato, p. 416.
  2. ^ a b v Uluçay 2011, str. 76.
  3. ^ Blake, Stephen P. (11. 2. 2013). Time in Early Modern Islam: Calendar, Ceremony, and Chronology in the Safavid, Mughal and Ottoman Empires. Cambridge University Press. str. 103. ISBN 978-1-107-03023-7. 
  4. ^ Tezcan, Baki (novembar 2001). Searching for Osman: A reassessment of the deposition of the Ottoman Sultan Osman II (1618-1622). str. 328 n. 18. 
  5. ^ Alderson 1956, table XXXII.
  6. ^ Prensesi, Kursistemin. „DAMAT CAFER PAŞA – Tek Kullanımlık Tulum Üreticileri” (na jeziku: turski). Arhivirano iz originala 08. 10. 2021. g. Pristupljeno 2021-10-08. 
  7. ^ Yılmaz Öztuna (2005). Devletler ve hânedanlar. Kültür Bakanlığı. str. 173. ISBN 978-975-17-0469-6. 
  8. ^ Öztuna, Y. (1986). Osmanli devleti tarihi. Kültür yayınları serisi. Faisal Finans Kurumu. str. 306.