Sultanija Šehsuvar

османска султанија

Sultanija Šehsuvar (osmanski turski: شهسوار سلطان; rođena oko 1682 - 27. april 1756; čije ime znači „neustrašivi heroj“[1]) bila je supruga osmanskog sultana Mustafe II (r. 1664–1703) i Valide sultanija njihovom sinu Osmanu III (1699–1757).[2][3]

Šehsuvar sultanija
Datum rođenjaoko 1682.
Datum smrti27. april 1756.
Mesto smrtiIstanbul
 Osmansko carstvo
SupružnikMustafa II

Život uredi

Šehsuvar je rođena 1682 u Srbiji.[4] Postala je konkubina sultana Mustafe. Šehsuvar i Mustafa imali su jednog sina Osmana III, rođenog 2. januara 1699. godine u Jedrenskoj palati.[5]

Kada je Mustafa svrgnut sa trona, njegov brat Ahmed III uspeo se kao novi sultan (bio na vlasti 1703–1730), a Šehsuvar je poslata u Staru palatu u Istanbulu.[6] S druge strane, njen sin, šehzade Osman, prebačen je u palatu Topkapi u Istanbulu, zajedno sa celim sudom.[7]

Sultan Mahmud I, Mustafin prvi sin i stariji polubrat Osmana, uspeo se kao sultan nakon orkestrirane pobune Patrone Halila.[8] Mahmuda je potom nasledio njegov polubrat Osman, pa je tako Šehsuvar postala nova Valide sultanija.[2][9]

Valide sultanije su se do palate Topkapi obično prevozile kočijama. Međutim, Šehsuvar je u palatu došla sa nosilima. Sultan, koji nije video majku mnogo godina, naredio je da se ceremonija opasavanja mačeva održi nekoliko dana nakon dolaska majke u palatu.[10]

1755. godine, Šehsuvar je nagovorila svog sina da ne pogubi velikog vezira Hekimoglu Ali-pašu, koji je bio zatvoren u Kiz Kulesi. Ovo se pokazalo kao primer blagotvornog uticaja.[11]

Smrt uredi

Šehsuvar sultanija umrla je 27. aprila 1756. godine u palati Topkapi, a sahranjena je u odvojenom mauzoleju smeštenom u džamiji Nuruosmanije, Istanbul.[6][2]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Argıt, Betül İpşirli (2020). Life after the harem : female palace slaves, patronage and the imperial Ottoman court. Cambridge, United Kingdom. ISBN 978-1-108-77031-6. OCLC 1138996523. 
  2. ^ a b v Sakaoğlu, Necdet (2008). Bu mülkün kadın sultanları : vâlide sultanlar, hâtunlar, hasekiler, kadınefendiler, sultanefendiler (1. baskı izd.). Beyoğlu, İstanbul: Oğlak Yayıncılık. ISBN 975-329-623-1. OCLC 316234394. 
  3. ^ Işık, Hasan (2017), Türkiye’de yerel tarihçilik ve Mustafa Çağatay Uluçay, Ankara:Pegem Akademi Yayıncılık, str. 309—323, ISBN 978-605-318-737-0, Pristupljeno 2021-06-28 
  4. ^ Osman Gazi'den Sultan Vahidüddin Han'a Osmanlı tarihi, Volume 4. Çamlıca Basım Yayın. p. 422.
  5. ^ Osmanlı padişahları ve Musevi tebalarına ilişkin kısa tarihçe. 1999. p. 136.
  6. ^ a b Uluçay, Mustafa Çağatay (2011). Padişahların kadınları ve kızları. Ankara, Ötüken.
  7. ^ Sakaoğlu, Necdet (2008). Bu mülkün kadın sultanları : vâlide sultanlar, hâtunlar, hasekiler, kadınefendiler, sultanefendiler (1. baskı izd.). Beyoğlu, İstanbul: Oğlak Yayıncılık. ISBN 975-329-623-1. OCLC 316234394. 
  8. ^ Shaw, Stanford J. (1976—1977). History of the Ottoman Empire and modern Turkey. Ezel Kural Shaw, Mazal Holocaust Collection. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-21280-4. OCLC 2346036. 
  9. ^ Freely, John (1998). Istanbul : the imperial city. London: Penguin Books. ISBN 978-0-14-192605-6. OCLC 698472029. 
  10. ^ „VÂLİDE SULTAN - TDV İslâm Ansiklopedisi”. TDV İslam Ansiklopedisi (na jeziku: turski). Pristupljeno 2021-06-28. 
  11. ^ Davis, Fanny (1986). The Ottoman lady : a social history from 1718 to 1918. Westport, Connecticut: Greenwood Press. ISBN 0-313-24811-7. OCLC 12217271.