Tagalog (jezik)

аустронезијски језик

Tagalog ili tagalski (tag. Wikang Tagalog) najrasprostranjeniji je jezik na Filipinima.[2][3] Pripada grupi austronežanskih jezika. U svojoj standardizovanoj formi (filipinski jezik) to je zvanični jezik Filipina.[4][5]

tagalog
Wikang Tagalogᜆᜄᜎᜓᜄ
Izgovor[tɐˈɡaːloɡ]
Govori se u Filipini
Regioncentralni i južni Luzon
Broj govornika
maternji: 49 miliona[1] (nedostaje datum)
latinica (Abakada ili filipinski alfabet)
istorijski pisan pismom bajbajin (ᜀᜎᜒᜊᜆ)
Zvanični status
Službeni jezik u
 Filipini
RegulišeKomisija za filipinski jezik
Jezički kodovi
ISO 639-1tl
ISO 639-2tgl
ISO 639-3tgl
Tagalosfera - rasprostranjenost tagalog jezika u svetu
  Manjinski jezik
  Više od 100.000 govornika
  500.000 - 1.000.000 govornika
{{{mapalt2}}}
Oblast na Filipinima u kojoj se govori tagalog jezik
  Severni tagalog dijalekti
  Centralni tagalog dijalekti
  Južni tagalog dijalekti
  Marindukue dijalekti

Ime jezika potiče od reči tagá (poreklo) i ílog (reka). Tagali su narod koji je izvorno govorio ovaj jezik.

Kao deo austronežanske jezičke porodice tagalog je srodan sa malajskim, indonežanskim, fidžijskim, maorskim, havajskim, malgaškim, samoanskim, tahićanskim, jezikom tetum i austronežanskim jezicima Tajvana.

Jezici koji su izvršili uticaj na jezik tagalog su: španski, min nan kineski, engleski, malajski, sanskrit, arapski i severno-filipinski jezici.

Istorija uredi

Veoma se malo zna o istoriji ovog jezika pre dolaska Španaca u 16. veku. Veruje se da je narod Tagala stigao na Luzon iz severoistočnog Mindana ili drugih ostrva na istoku.[6][7] Prva knjiga pisana na ovom jeziku je „Hrišćanska doktrina“ (Doctrina Cristiana) iz 1593. Tokom španske kolonijalne vlasti, sveštenici su u 19. veku napisali rečnike i gramatike jezika tagalog. Prvi značajni književnik koji je stvarao na jeziku tagalog bio je Fransisko Baltazar (1788–1862).

Pre dolaska Španaca, domoroci su koristili jedno od pisama jugoistočne Azije: bajbajin. Kasnije su za zapisivanje korišćene različite verzije španskog latiničnog pisma. Alfabet jezika tagalog je standardizovan u 20. veku, poslednji put 1987, i sada ima 28 slova: A B C D E F G H I J K L M N Ñ Ng O P Q R S T U V W X Y Z.

Prvi bitan rečnik tagalog jezika napisao je češki isusovački misionar Pablo Klajn početkom 18. veka. Klajn je govorio tagalog i aktivno ga koristio u nekoliko svojih knjiga. On je pripremio rečnik, čije održavanje je kasnije preneo na Francisa Jansensa i Hozea Hernandeza.[8] Sledeću kompilaciju njegovog značajnog rada su pripremili P. Huan de Nokeda i P. Pedro de Sanlukar, što je objavljeno pod naslovom Rečnik Tagalog jezika u Manili 1754. godine, i tome je sledio niz proširenih izdanja.[9] Poslednje izdanje je objavljeno u Manili 2013. godine.[10]

Postoji niz studija o taralog jeziku. Jedan od značajnih ranih radova je, Arte de la lengua tagala y manual tagalog para la administración de los Santos Sacramentos (1850).[11]. Autohtoni pesnik Francisko Baltazar (1788–1862) smatra se najistaknutijim piscem na tagalog jeziku, a njegov najznačajniji rad je ep Florant i Laura iz 19. veka.[12]

Zvanični status uredi

Tagalog je proglašen službenim jezikom prvim revolucionarnim ustavom na Filipinima, Ustavom Biak-na-Bata iz 1897. godine.[13]

Godine 1935, Filipinski ustav je označio engleski i španski kao službene jezike, ali je propisao razvoj i usvajanje zajedničkog nacionalnog jezika na osnovu jednog od postojećih jezika.[14] Nakon izučavanja i razmatranja u okviru Nacionalnog jezičkog instituta, komitet sastavljen od sedam članova koji su predstavljali različite regione na Filipinima, izabrao je Tagalog kao osnovu za evoluciju i usvajanje nacionalnog jezika Filipina.[15][16] Predsednik Manuel L. Kuezon je zatim 30. decembra 1937. proglasio izbor Tagalog jezika kao osnove za evoluciju i usvajanje nacionalnog jezika Filipina.[15] Godine 1939, predsednik Kuezon preimenovao je predloženi na Taralogu bazirani nacionalni jezik u Vikang Pambansa (nacionalni jezik).[16] Pod japanskom marionetskom vladom tokom Drugog svetskog rata, Tagalog je bio snažno promovisan kao nacionalni jezik. Ustav iz 1943. godine navodi: „Vlada će preduzeti korake ka razvoju i propagiranju Tagaloga kao nacionalnog jezika”.

Godine 1959, jezik je preimenovan u „Pilipino”.[16] Zajedno sa engleskim, nacionalni jezik je imao zvanični status prema ustavu iz 1973. (kao „Pilipino”)[17] i zadržao je taj status u sadašnjem ustavu iz 1987. (kao Filipino).

Primeri jezika uredi

Član 1 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima

Ang lahat ng tao'y isinilang na malaya at pantay-pantay sa karangalan 
at mga karapatan. Sila'y pinagkalooban ng katwiran at budhi at dapat 
magpalagayan ang isa't isa sa diwa ng pagkakapatiran.
  • Magandang araw po — Dobar dan
  • Kumusta ka? — Kako si?
  • Mabuti — Dobro
  • salamat — hvala
  • oo — da
  • hindî — ne
  • pasensya pô — izvini
  • Mabuhay! — Živeli!
  • Marunong ka bang magsalitâ ng Serbyo (Ingles)? — Govorite li srpski (engleski)?
  • Mahal kita — Volim te
  • kumustá — zdravo

Reference uredi

  1. ^ (jezik: engleski) Etnolog Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. februar 2012), Pristupljeno 25. 4. 2013.
  2. ^ Numbers on Filipino, Cebuano and English
  3. ^ Tagalog
  4. ^ „Numbers on Filipino, Cebuano and English | Inquirer Opinion”. Opinion.inquirer.net. Pristupljeno 2019-10-11. 
  5. ^ „Tagalog - MustGo.com”. Aboutworldlanguages.com. Pristupljeno 2019-10-11. 
  6. ^ Zorc, David. 1977. "The Bisayan Dialects of the Philippines: Subgrouping and Reconstruction". Pacific Linguistics C.44. Canberra: The Australian National University
  7. ^ Blust, Robert. 1991. "The Greater Central Philippines hypothesis". Oceanic Linguistics 30:73–129
  8. ^ Juan José de Noceda, Pedro de Sanlucar, Vocabulario de la Lengua Tagala, Manila 2013, pg iv, Komision sa Wikang Filipino
  9. ^ Vocabulario de la Lengua Tagala, Manila 1860 na sajtu Gugl knjige
  10. ^ Juan José de Noceda, Pedro de Sanlucar, Vocabulario de la lengua tagala, Manila 2013, Komision sa Wikang Filipino.
  11. ^ Spieker-Salazar, Marlies (1992). „A contribution to Asian Historiography : European studies of Philippines languages from the 17th to the 20th century”. Archipel. 44 (1): 183—202. doi:10.3406/arch.1992.2861. 
  12. ^ Cruz, H. (1906). Kun sino ang kumathâ ng̃ "Florante": kasaysayan ng̃ búhay ni Francisco Baltazar at pag-uulat nang kanyang karunung̃a't kadakilaan. Libr. "Manila Filatélico,". Pristupljeno 8. 1. 2017. 
  13. ^ 1897 Constitution of Biak-na-Bato, Article VIII, Filipiniana.net, Arhivirano iz originala 28. 2. 2009. g., Pristupljeno 16. 1. 2008 
  14. ^ 1935 Philippine Constitution, Article XIV, Section 3, Chanrobles Law Library, Pristupljeno 20. 12. 2007 
  15. ^ a b Manuel L. Quezon III, Quezon’s speech proclaiming Tagalog the basis of the National Language (PDF), quezon.ph, Pristupljeno 26. 3. 2010 
  16. ^ a b v Gonzalez, Andrew (1998), „The Language Planning Situation in the Philippines” (PDF), Journal of Multilingual and Multicultural Development, 19 (5, 6): 487—488, doi:10.1080/01434639808666365, Pristupljeno 24. 3. 2007. 
  17. ^ 1973 Philippine Constitution, Article XV, Sections 2–3, Chanrobles Law Library, Pristupljeno 20. 12. 2007 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi